StoryEditor
OstaloEmir Imamović Pirke

Završio FALIŠ: Nijedan lijevi festival nije ovoliko kritičan prema ljevici

Piše Marija Lončar
7. rujna 2020. - 14:00
Emir Imamović Pirke, direktor Festivala alternative i ljevice Šibenik 'Fališ'Nikolina Vuković Stipaničev/Cropix

Trodnevni Festival alternative i ljevice u Šibeniku (FALIŠ) je završio, korona nije. Ta omražena i dosadna bolest koja je posljednjih tjedana Hrvatsku dovela na crvene liste mnogih europskih zemalja, u mnogočemu je uređivala i ovogodišnji, 8. FALIŠ: prepolovila mu je gledalište, za jedan dan skratila trajanje, nagrizla financije, a miješala se i u sam program. Kada je u subotu navečer, nakon što je publika postavila posljednje pitanje, a s pozornice, nakon iscrpnog i poučnog predavanja o srpskim liberalima u Hrvatskom proljeću sišao zadnji sudionik - mladi znanstvenik Milivoj Bešlin iz Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu, direktoru Emiru Imamoviću Pirkeu, koji je uz Kruna Lokotara "srce i mozak" festivala, preostalo je tek zahvaliti svima koji su u ovo nenormalno "novo normalno" došli na FALIŠ. Izostala je, međutim, uobičajena najava teme za sljedeću godinu.

- Plan FALIŠ-a za 2021. godinu je ili da se nađe cjepivo ili lijek za koronu. Mi ćemo dati svoj skroman doprinos tako da ćemo to čekati. Uvijek smo centralnu temu najavljivali godinu dana unaprijed. Sada je sve zbilja nepredvidivo i ostavili smo da vidimo hoćemo li dogodine moći organizirati festival: i ovako ili nikako. Nikada nećemo biti online festival. Da nam je netko prije godinu dana rekao da ćemo morati mjeriti udaljenost između stolica, kupovati dezinficijense i umjesto majica praviti maske, rekli bismo mu da je lud. Da mi sada kažemo da ćemo iduće godine održati normalan festival, velike su šanse bi netko nama rekao da smo ludi. Ako FALIŠ-a dogodine bude, ne zbog nas, nego vremena u kojem živimo, ljudi će na vrijeme imati novu temu, sudionike i nadam se staru formu: četiri dana, puno više stolica i publike.
 

Zašto je kao središnja tema izabrana povijest, ali ne kao učiteljica, nego mučiteljica života?
- Suočavanjem s prošlošću bavi se svatko. To je postalo kao hobi. Mi se želimo suočavati s budućnošću. Međutim, od 2013. količina revizionizma je tolika da se nije mogla zaobići. Volio bih da povijest vratimo gdje joj je mjesto: u znanstvene institute, na fakultete i da ponovno promišljamo o onomu što nam dolazi. Jer ne vidim zašto bi bilo tako prokleto teško zbrojiti činjenice od prije 20 ili 70 godina i donijeti ne zaključak nego interpretaciju i ostaviti je da se dalje interpretira na osnovi novih znanstvenih nalaza. I da nestane ono što Slavoj Žižek naziva "živahnom poviješću". Ne može nama aktualnija biti ni 1991. ni 1941. od 2021., koja nas tek čeka.

Dalmacija ima sjajne ljude

Ako je ove godine zbog korone i novca bilo malo gostiju iz svijeta, bilo je zato novih i zanimljivih domaćih imena.
- Većina gostiju bila je iz Hrvatske, čak iz Dalmacije. Dr. Stipe Grgas je iz Zablaća. To što diplomirao anglistiku u Zagrebu, gdje vodi katedru amerikanistike, nije ni do nas ni do njega, nego do Šibenika što ga je pustio. Petar Filipić je došao iz Splita, kao i fra Domagoj Runje, fra Hrvoje Katušić iz Dubrovnika. Dalmacija je puna sjajnih ljudi, ali kad znaš da su tu, misliš da ih uvijek možeš pozvati i to se uvijek protegne. Trebale su doći ove izvanredne okolnosti da shvatimo da je to uvijek sada i taj pristup ćemo sigurno mijenjati. Jednoga dana kada FALIŠ naraste, ako to ikada bude, imat ćemo veliko programsko vijeće, a u njemu će sasvim sigurno biti i Dubravka Stojanović iz Beograda, rođena Barbača, koja je lani imala sjajno predavanje, a ove godine vodila je okrugli stol na kojem su bili povjesničari Snježana Koren i preko Zooma Božo Repe iz Ljubljane. Nedavno joj je knjigu objavio i poznati američki izdavač, a ona je jedna od ključnih osoba za objavu Deklaracije o povijesti, u kojoj znanstvenici iz tzv. regije traže da se povijest prepusti znanstvenicima i da baš svaka budala ne tumači što je bilo. U tom vijeću bit će i Hrvoje Klasić i mnogi drugi koji su bili prethodnih godina na FALIŠ-u.
 

Mnoge još uvijek čudi kako to da festival ljevice toliko prostora daje teološkim i religijskim pitanjima?
- Kao prvo, u ovoj zemlji živi 90 posto ljudi koji se deklariraju kao vjernici i negirati tu činjenicu je glupo. Drugo, biti ljevičar i biti isključiv zato što je netko vjernik nije ništa drukčije nego biti desničar koji je isključiv prema ateistima. Nama treba dijalog. Uostalom, zašto bi bilo koja crkva pripadala desnici? Zašto ne bi bila i ljevičarska? Drago mi je što s ljudima iz crkvene zajednice sve lakše uspostavljamo kontakt i oni se ovdje ne osjećaju kao neko strano tijelo. Što je rekao Tomislav Fiket, koji nam radi kompletnu videoprodukciju: "FALIŠ ima najposjećenije teološke koncerte u Hrvatskoj!"

Rekord neimaštine

Koliki je bio ovogodišnji proračun festivala?
- Ove godine smo festival napravili za manje od 100.000 kuna, oborili smo rekord neimaštine. Naš nedosanjani proračun je oko 25.000 eura, 20.000-ak bismo uspijevali skupiti, a 30.000 eura bio bi za četiri dana vrhunske produkcije. Neugodno mi je reći koliko su tragično niski honorari sudionicima. Ali, zna se zlatno pravilo: prvo se plaćaju ovi klinci koji cijeli festival iznesu na ramenima, a onda ide akademska zajednica. Ove godine vodili smo računa da predavači i gosti budu stručnjaci vrhunski i da im možemo reći: mi nemamo gotovo ništa, aj pomozi! I nitko nije rekao neću! Već dvije godine nemamo potporu Ministarstva kulture. I dobro. Imamo trajnu potporu Grada Šibenika, TZ-a Šibenik i raznih gospodarskih subjekata u Šibeniku različitih političkih opredjeljenja. Susrećemo se s novim problemom, a to je da su nam međunarodne fondacije, koje se deklariraju kao lijeve, predlagale da izbacimo riječ ljevica iz imena, što nikada nijedna desna vlast u Hrvatskoj nije tražila. Jer, kao, kada se kaže ljevica na Balkanu, to se povezuje sa sovjetskim tipom komunizma. Mislim da ovakav tip festivala ne postoji u istočnoj Europi, ali da ne postoji ni lijevi festival koji je ovoliko kritičan prema povijesti ljevice, pogotovo jugoslavenske. Današnja ljevica u Europi, ako nije klinički mrtva, to samo znači da joj još nitko nije napisao nalaz. Iscrpljuje se na identitetskim pitanjima koja su važna, ali nisu jedina. Ne mogu se sjetiti kada je s lijevog spektra došlo nešto intrigantno vezano za ekonomiju, politiku, preustroj društva. Najlakše je citirati Brechta i izabrati jedan segment u kojem se nema što puno raspravljati, kao priča trebaju li žene biti ravnopravne. Danas imamo potpuno drukčiju strukturu radništva. Trliša više nema, danas je to prekarijat, medijski djelatnici, žene u dućanima... Oko nas se događa potpuno novi svijet, a ljevica živi u vremenu u kojem su ljudi išli na teški fizički rad 12 sati dnevno. I danas ljudi rade 12 sati, ali u posve drukčijem kontekstu. Ljevica krasno prešućuje i priču o radu od kuće, gdje se ljudi konačno pretvaraju u 24-satnu radnu snagu.

Izdvojeno

20. rujan 2020 13:49