S Vinkom Brešanom je uvijek zanimljivo ćakulati. I stručno, i po šibenski, i zajebantski. Kad smo zadnji put pričali služio se štakama, pa je prvo pitanje "Kako si?" bilo sve samo ne kurtoazno.
- Dobro. Odbacio sam odavno štake, noga se posve oporavila. Toliko dobro hodam da bi mogao bez problema "odraditi" jedan od prosvjednih marševa, koji nam ovih dana ne fale. U Zagrebu, Puli… - počeo je Vinko u svom stilu.
- Kako opet dobro hodaš vjerojatno si stigao i na kazališnu predstavu "Kako je počeo rat na mom otoku"?
- Naravno, i silno me raduje veliko zanimanje za tu više nego dobru suradnju "Gavele" i Šibenskog kazališta. Ljudi jednostavno hrle u kazalište. I ja sam zadovoljan. Ćutim dobre tragove svog rada. Otkrit ću vam tajnu dobre suradnje mene i mog oca Ive na tom filmu. On je pisao fabulu, a ja se posvetio dijalozima.
- Čujem da si odbio režirati kazališnu predstavu. Vjerojatno si imao bojazan da će film biti uteg režiranju iste priče na kazališnim daskama?
- Odbio sam to na vrlo pristojan način. No, od prvog sam trenutka na raspolaganju redatelju Draženu Ferenčini i drugima, koji su puno toga uložili u predstavu. Dogodilo se suprotno od onog što su mnogi očekivali... Film nije uteg već najbolji poticaj ljudima da sa zanimanjem pogledaju i kazališnu predstavu.
- Jesi li ti zadovoljan predstavom?
- Jesam!
Teorija apsurda
- Priprema se premijera tvog novog filma "Koja je to država". Svi govore da se i on temelji na teoriji apsurda baš kao i film "Kako je počeo rat na mom otoku?"
- Temelji se na teoriji apsurda, uz napomenu da on nastaje u drugim, ne ratnim okolnostima. Kako drugačije nego humorom odgovoriti na iritantne apsurde, koji nas okružuju!?
- Meni je od informacija koje imam o filmu najkomičnija situacija u kojoj se ministar svojevoljno odlučuje na boravak u zatvoru i ne želi izaći iz njega…
- Dobro si informiran. Kod otvaranja novog odjela okružnog zatvora ministar je iznenada odlučio da se dobrovoljno zatvori u staru ćeliju.Od toga ga odgovaraju i supruga, i cijela obitelj, i šef SOA-e, i državnik odvjetnik i premijer, ali ih on ne sluša.
- Zašto se zatvorio?
- E, to ti neću otkriti. Sačekaj prikazivanje filma. Mogu samo otkriti da spomenuti ministar i nije tako loš čovjek, da je daleko od negativnog lika.
- Da nisi mislio na ministricu kulture Ninu Obuljen, o kojoj si mi u zadnjem novinskom razgovoru govorio, uglavnom, pozitivno?
- Ne, nije riječ o ministrici kulture, već ministru policije. A što se tiče Nine Obuljen, nisam bitno promijenio mišljenje.
- Film je, kažu, praktički podijeljen na tri dijela: ministar, general i bijesni umirovljenici. No, čujem da si u zadnji tren dodao i "vatrene" ili hrvatske nogometne zvijezde…
- Bili smo već završili snimanje, kad je počelo Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji. Tada mi je pala na pamet da film "začinim" s momcima zbog kojih smo čupali kosu ili urlikali od sreće, plesali i pjevali. Dodao sam glumce koji u hrvatskim kockastim dresovima glume Luku Modrića, Ivana Rakitića, Marija Mandžukića i Ivana Perišića, momke, koji s uspjehom i ponosom predstavljaju Lijepu našu. Sjajne sportaše po kojima se danas najviše Hrvatske prepoznaje u svijetu.
- Hoće li to dodatno pogurati sve prisutniju tvrdnju kako će film "Koja je ovo zemlja" biti i te kako dobro plasiran hrvatski izvozni proizvod?
- Tko sretniji od mene da se to dogodi...
Memorijalna soba
- U filmu nisi jedini angažirani Šibenčanin. Tu je tvoja supruga Sandra Botica-Brešan kao montažerka i u posljednje vrijeme neizbježni glumački veteran Mate Gulin.
- Pa, gdje ću ja bez svojih Šibenčana i Šibenika!?
- Neovisno od toga što su te ostavili u čudu kad su ti predložili memorijalnu sobu tvog oca, a onda mjesecima nisu ni prstom mrdnuli…
- Još sam iznenađen time, ali čudim se sve manje, jer do mene stižu drugačije, pozitivne informacije. Uostalom, i ti, Ivo, tvrdiš "da će novi ravnatelj HNK Jakov Bilić pogurati uređenje zajedničke memorijalne sobe mog dragog Ive i nezaboravnog Arsena". Vjerujem u takvu mogućnost jer na šibensku scenu dolazi ne samo Jakov Bilić, već i mnogi drugi, koji su surađivali s mojim ocem ili su se kao potencijalni kazališni djelatnici divili Brešanovim djelima.