Šibenčanin i genijalac, orguljaš svjetske klase, Pavao Mašić otkriva zašto Bacha svira samo nogama

Premda Pavao Mašić izvan Šibenika živi čak i koju godinu više nego što je živio u ovom gradu, na dodjeli Porina voditeljski par Iva Šulentić - Ivan Vukušić najavio ga je kao šibenskog orguljaša.

I premda danas veći dio godine taj vrhunski glazbenik provodi u Zagrebu i širom svijeta, on je, što bi pjesma rekla, u motu i odu, nekako, i dalje baš Šibenčanin, a šibenski je i njegov govor, ma koliko kultiviran bio
.
Uvečer smo gledali njegov impresivni nastup na Porinu, ujutro je već bio u Zagrebu, dan kasnije naš ga je fotoreporter snimio za orguljama u crkvi sv. Marka na Gornjem gradu, gdje je već godinama službeni orguljaš.
 

Tri diplome

- Pave, četiri Porina za album klasike!
- A je. Kad smo saznali rezultate bila je prisutna naša Nikolina Mazalin, operna pjevačica koja danas radi u Croatia Recordsu - vikala je od oduševljenja, bilo je skrike! Bilo je čak pet kategorija za klasičnu glazbu, i to je odlično na ovom Porinu, jer tu klasika, inače, baš ne dolazi do izražaja. Mi smo dobili za album godine klasične glazbe, najbolju izvedbu, najbolju produkciju - a ja sam i producent - i za najbolju snimku što su zaslužili ton-majstori. Što se Šibenika tiče, dva Porina dobio je i Matija Dedić, jednog Porina Duško Šarac i jednog Vladimir Mirčeta - tako da smo dobro prošli!

Pavao Mašić, ili, kako mu je u Šibeniku ime - Pave, dijete je šibenske Ljetne orguljaške škole, koju je pak smislio Božidar Grga - čovjek čije ime ne treba preskočiti ni kad se spominje Orguljaška škola, ni danas sigurno prvi hrvatski orguljaš, ali i svjetski majstor, Pave Mašić. Kao dijete prvo se "motao" oko Orguljaške škole, onda se uključio, onda je pohađao Glazbenu školu, pa je pobjeđivao na državnim natjecanjima i, prirodno, završio na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Uspio je dobiti čak tri diplome: iz orgulja, čembala i teorije. Bio je docent, a danas je tamo izvanredni profesor, podučava, kaže, studente, čembaliste i orguljaše.

U međuvremenu, četiri je godine proveo u Lozani gdje je magistrirao, dvije u Freiburgu gdje je magistrirao čembalo, nebrojene dane, mjesece... proveo je na raznim stipendijama i koncertima na prestižnim svjetskim mjestima i s glazbalima koja su kulturno blago tih država.
 

Maestrov notes

A kad je tek došao u Zagreb htio je, sjećam se te priče, čuti orgulje crkve svetog Marka ali, popeo se na "pogrešan breg" i dospio u katedralu. Kad je stigao do svetog Marka već su svi izlazili, završila je misa. Sreo je, međutim, Ivana Repušića kojega je poznavao, a koji je tu dirigirao. Pričao je Pavi da odlazi u Njemačku, da drugi dirigent, Fačini, odlazi na studij u Ameriku, te da crkva sv. Marka traži orguljaša. Potom su s Vladimirom Kranjčevićem sjeli u obližnji kafić, maestro Kranjčević govorio je da mu je odnekud poznato Pavino ime, izvadio neki notes, a na jednoj je stranici pisalo: Pavao Mašić, genijalac.

To je, tada već davnih dana, u nekoj prigodi u katedrali maestru prišapnuo danas umirovljeni biskup Ante Ivas.

Danas, danas je Pave Mašić po svemu sudeći lik iz te biskupove natuknice! Glavni je orguljaš crkve svetog Marka: svako njegovo nedjeljno jutro rezervirano je za misu u toj crkvi. Crkva je nove orgulje dobila praktički „nedavno“, 2011. godine.

Bila je to i za Zagreb, i za orguljašku scenu, velika stvar, jednako kao i činjenica da je u Hrvatskoj od 1991. do 2011. napravljeno 25 novih orgulja. Sad možemo, kaže Pave, pozivati svjetski poznate glazbenike, majstore orgulja, genijalce poput Nathana Laubea, ili čuda od orguljaša Thomasa Ospitala, pa Christofa Bosserta. Zaslugu za orgulje u sv. Marka i, uopće, napredak orguljaške glazbe, Pave danas pripisuje pokojnom akademiku Anđelku Klobučaru, sudioniku mnogih šibenskih Orguljaških škola.
 

'Lebdeće orgulje'

Pa i Porin je ove godine bio nekako klasičniji, ne više onako pretežno estradni, zaključujemo, uz sve pohvale organizatoru za pozicioniranje "lebdećih orgulja" negdje usred gledališta, ni na nebu, ni na zemlji. Na njima je u splitskoj Spaladium Areni svoga Bacha nekidan svirao Pave:

- Bila je to Bachova Fuga u g-duru, Die Kunst der Fuga BMW, Contrapunctus 1. Izabrao sam je zato što se svira pedalama, dakle nogama, jako brzo, i to je poput plesa, kao da orguljaš pleše! Vizualno je to vrlo zgodno i to su snimatelji iskoristili.
I to nije sve oko priče o ovogodišnja četiri Porina koja su, ovako ili onako, vezana uz ime šibenskog orguljaša Pave Mašića. Jer, omot za CD koji je zaslužio sve te Porine napravila je, pak, šibenska nevista - Pavina supruga Zrinka Knešaurek, pedagoginja s, kako Pave kaže, darom za crtanje.

- Meni se omot jako svidio, s tim crtama i zacrnjenim poljima podsjetio me na križaljke moje matere... Naposljetku, zaista je uspješan, nekako asocijativan.
 

Od Bogote do Visovca

I Pavino kretanje glazbenim poljem slično je križaljci njegove matere: čas je u ovom, čas u onom smjeru... Sprema se na tjedan dana u Pariz u travnju, potom u svibnju svira s velikim orkestrom HRT-a možda peti u Hrvatskoj ikad napisani koncert Silvija Foretića. U lipnju je na stipendiji u Bogoti, slijedi Salzburg...

-... a deset dana početkom kolovoza rezerviran je - zna se - za Orguljašku školu i Šibenik.

I konac godine u životu Pave Mašića uvijek se zna: to je Božićni koncert s Nerom Gojanović u katedrali svetog Jakova!
- Nešto razgovaram s Nerom da bih ovo ljeto svirao na Visovcu.

Ova godina, to je, inače, dvadeset i peta godina otkako je Pave počeo svirati na misama u svetog Marka, u Zagrebu. Dvadeset i pet godina - svaka nedjelja! I bilo je 25 godina Porina. Svojih 25 Pave Mašić proslavit će, kaže, u travnju, a gdje nego za orguljama u sv. Marka.