StoryEditor
OstaloKultura Krešimirova grada u 2019.

PLUSEVI: Otvaranje Tvrđave sv. Nikole, Martinska, premijera 'Lede', Arsenov feral....<br /> MINUSI: Ukidanje Musice appassionate, nerealizirana spomen-soba Ive Brešana... 

9. siječnja 2020. - 16:30

Minulu godinu u šibenskoj kulturi obilježilo je otvaranje Tvrđave sv. Nikole za posjetitelje, dvije godine nakon što je ta pomorska gradska utvrda kao dio mletačkog obrambenog sustava uvrštena na UNESCO-ovu Listu svjetske kulturne baštine, kao i početak radova na obnovi i revitalizaciji najveće kopnene tvrđave – Tvrđave sv. Ivana, za što je najveći dio novca osiguran iz europskih fondova.

Nadalje, prošle godine u proljeće otvoren je Interpretacijski centar katedrale sv. Jakova, prve šibenske UNESCO-ove “štićenice”, smješten u palači Galbiani u srcu povijesne gradske jezgre, a sufinanciran također iz europskih fondova. U 2019. pjevačko društvo Kolo, miljenik brojne šibenske publike, proslavilo je 120. godišnjicu osnutka i djelovanja, a novina u ovdašnjoj kulturnoj ponudi i posebna atrakcija bili su glazbeni festivali na Martinskoj, gdje ih je od sredine srpnja do sredine kolovoza održano čak šest, a privukli su oko 15 tisuća posjetitelja iz Hrvatske i inozemstva.

Godina od koje se Šibenik oprostio, kako mnogi vole reći, najboljim dočekom na otvorenom na čak trima pozornicama u gradskoj jezgri, pamtit će se i po tomu što je u svibnju u atriju Hrvatskoga narodnog kazališta postavljena bista prozaika, dramatičara, scenarista Ive Brešana. Time se ova kulturna ustanova barem donekle odužila velikom sugrađaninu koji je preminuo 3. siječnja 2017. Premda je, unatoč višekratnim najavama, i dalje neizvjestan, jer stalno na nečemu zapinje, projekt Brešanove spomen-sobe u koju bi trebala biti smještena književnikova biblioteka te neki osobni predmeti koje je njegov sin, Vinko Brešan, donirao gradu.

Nisu šibenskoj kulturi ipak cvjetale samo ruže. Tresli su je i skandali. Nakon 11 godina postojanja, bez jasnih i otvoreno izrečenih obrazloženja ugašen je jedini gradski Festival klasične glazbe, Musica Appassionata. Njegova pokretačica i voditeljica, operna pjevačica Nera Gojanović prozvala je zbog takve odluke šibensko Gradsko vijeće i ravnatelja HNK-a Jakova Bilića, optuživši ih da su ukinuli brend koji je stvorila te se sada i nje žele riješiti. Naime, Gojanović nije ostala samo bez svog festivala, nego je i njezino radno mjesto suradnice za glazbeno-scenski program u kazalištu ukinuto te je kao solistica potpisala dvogodišnji ugovor, iako je šibenski teatar prije svega dramski i nema svoju operu.

U protekloj godini u šibenskom kazalištu, prema priznanju ravnatelja Bilića, najviše se radilo na “sanaciji” papira i dokumenata kuće, koje je očito zatekao u popriličnom “kupusu” kada je prije godinu dana došao na čelo te kulturne ustanove.

Neki će tu kazališnu godinu pamtiti i po premijeri “Lede, prvom Krležinu komadu u produkciji HNK Šibenik, uvođenju glazbeno-poetskog programa “Arsenov feral” te dvjema, odnosno trima dječjim premijerama – “Inspektoru Psini” te “Avanturi Brokule i Češnjaka”, odnosno “Uljezu u kažiprstu”.

Publici, osobito srednjoškolskoj, dobro su sjele predstave “U potrazi za Hamletom u Mrduši Donjoj” i “Do kraja” u izvedbi polaznika Dramskog studija “Ivana Jelić”. Ono što je trebalo biti prezentacija rada, svojevrsni otvoreni sat te kazališne radionice pod vodstvom glumice Oriane Kunčić, pokazalo se dopadljivim i duhovitim komadima, u kojoj su mladi pokazali zavidnu razinu scenske improvizacije i interpretacije.

Toliko da su čak uvršteni i u program 59. Međunarodnog dječjeg festivala (MDF) koji je, u cjelini gledano, protekao u znaku pukog preživljavanja do ove obljetničarske godine, u kojoj će, u svom 60. izdanju, pokazati novine i pravce svog budućeg kretanja koje mu planira odrediti mladi ravnatelj kazališta.

Gradska knjižnica Jurja Šižgorića prisjetila se, pak, u više navrata svog dugogodišnjeg, prerano preminulog, ravnatelja Milivoja Zenića, koji je u mnogočemu zadužio knjižnicu, među ostalim i pokretanjem njezine izdavačke djelatnosti, po čemu je bila pionir u Hrvatskoj, da bi poslije taj primjer slijedile i druge hrvatske knjižnice.

Šibenska kulturna događanja i lani su se najvećim dijelom događala u ljetnim mjesecima. Šibenski plesni festival pod vodstvom Zorane Mihelčić šibenskoj je publici predstavio zanimljive i atraktivne programe i plesače iz čak 12 zemalja svijeta. A na promicanju animacije zdušno je radila ekipa iz Međunarodnog festivala animacije Supertoon okupljena oko neumornog Slave Lukarova, koja, osim ljetnog festivalskog šestodnevnog programa, u Šibeniku i tijekom cijele godine organizira projekcije animiranih filmova, izložbe i radionice za djecu.

Tvrđave, Sv. Mihovil i Barone, nudile su brojne koncerte, filmske večeri i druga događanja sve kako bi još jednom pokazale zašto Šibenik ima najljepše ljetne pozornice. Premda, ne može promaknuti kako su se na njih ovaj put popela i neka estradna imena koja bi, još preklani, bilo teško zamisliti kao dio programa koji se želi promovirati na tim lokacijama.

Muzej grada Šibenika svoju je izlagačku djelatnost završio zanimljivom izložbom “Život u oblacima”, koja je posvećena prvim šibenskim neboderima, popularnom crvenom i plavom neboderu, izgrađenim šezdesetih godina, a likovnom životu uočljiv pečat dala je i Grupa 9, skupina mahom akademski obrazovanih šibenskih autora i umjetnika, koji su izložbom na otvorenom oživjeli prostor Galere u gradskoj jezgri. Posljednjih dana 2019., Grupa 9 organizirala je i retrospektivnu izložbu svog člana i Šibenčanima dobro poznatog slikara Vladimira Mihokovića Mihe, koji je u svibnju iznenada preminuo.

Na boljoj kulturnoj i kulturološkoj prokrvljenosti grada u protekloj je godini, valja istaknuti, radio i klub “Azimut”. S brojnim izložbama, predavanjima, koncertima to je omiljeno mjesto i šibenskih kvizaša, starijih i onih mlađih, srednjoškolaca koji od lani znanje vježbaju u svojoj kviz-ligi.

Šibenska kultura u protekloj godini, ako se pita gradonačelnika Željka Burića, bila je vrlo uspješna. Više nego u prethodnoj, a manje nego u ovoj, 2020. godini. Jer, Burić je svjetliju budućnost šibenske kulture već najavio dvama višemilijunskim projektima: počinje dugo iščekivana obnova derutne zgrade teatra i otvara se bivše kino “Odeon”, nakon radova koji su počeli prije više od 10 godina. Može li se poželjeti išta više za početak novog ljeta? Može – da se rečeno i obistini!•

Grad koji se ne vidi na prvu

Šibenskoj kulturi u protekloj godini svoj je obol dala i mlada multimedijalna umjetnica Lana Stojićević, koja je nakon podužih priprema i terenskog istraživanja objavila autorske novine o ugasloj Tvornici elektroda i ferolegura sa svjedočenjima bivših radnika. Svoj interes za aktualne teme Stojićević je pokazala i u radionici “Grad na drugi pogled” u kojoj je sa skupinom srednjoškolaca radila videofilmove o Šibeniku koji se ne vidi na prvu!

FALIŠ je ipak održan

Problemi su pratili i sedmo izdanje Festivala alternative i ljevice (FALIŠ), čija je budućnost u prvoj polovici 2019. godine visjela u zraku zbog financiranja, jer od Ministarstva kulture nije dobio ni jednu lipu, a kamoli kunu. Ipak, na žalost onih koji se nakostriješe čim čuju makar “F” od FALIŠ-a, festival je održan, uz veliku podršku publike i ovaj put. Bavio se populizmom i 30. obljetnicom pada Berlinskog zida, a s posebnom pozornošću publika je, među ostalim, pratila intervju s Igorom Mandićem te predavanje srpske povjesničarke šibenskih korijena Dubravke Stojanović.

Izdvojeno

10. srpanj 2020 12:13