StoryEditor
Ostaloveze pucaju, ali radi se

Korona im život okrenula naglavačke: Istražili smo kako se u šibenskoj glazbenoj školi klavir, violina ili flauta uče na daljinu

Piše Marija Lončar
17. travnja 2020. - 08:22
Mira Grujić, jedna od profesorica koja sudjeluje u online nastava u šibenskoj glazbenoj školiPrivatna Snimka

 

 

 

Peti tjedan online škole primiče se kraju, a u priči o nastavi na daljinu posebno poglavlje pripada glazbenim školama. Kako se, i mogu li se uopće, klavir, violina, violončelo, flauta ili neki drugi instrument učiti na daljinu? Nastavnici i učenici šibenske Glazbene škole Ivana Lukačića, gotovo jednoglasno poručuju: korona nam je život okrenula naglavačke, ali prilagodili smo se i snalazimo se! I još: nastavu u razredu i “živi” ton ne mogu nadomjestiti nikakve platforme, aplikacije ni virtualne učionice.

- Relativno brzo smo se organizirali i krenuli s radom. Koristimo sve dostupne internetske aplikacije pa mogu reći da dobijemo i sliku i ton. Učenici nam dobro reagiraju na ovakav novi oblik nastave, koliko god čudan bio... Želim reći da vježbaju, sviraju, trude se, svjesni su situacije i definitivno nisu stali s radom i učenjem, kratko će ocijeniti svoje dosadašnje iskustvo pročelnica odjela klavira i pijanistica Gordana Pavić koja ne krije koliko joj nedostaju učenici u stvarnom, a ne virtualnom, prostoru i vremenu, pa koliko god im poručuje da se čuvaju i ostanu doma, jedva čeka, kaže, da se opet vide!

Ipak, prebacivanje nastave u cyber prostor nije bilo lako i jednostavno. Sve informacije i upute koje su pristizale uoči uvođenja takvog rada, 16. ožujka, odnosile su se uglavnom na osnovne i srednje škole. Pročelnica teorijskog odjela šibenske glazbene škole Mira Grujić, zahvaljujući koroni, postala je prva IT “meštrovica” za cijelu školu. Ne zato, kaže, što se u tomu inače izvrsno snalazi, već zato što je, kaže, ovo vrijeme u kojem se svi trude da škola što bolje funkcionira, ne gledajući što im piše u opisu radnog mjesta.

U raljama IT-a

- Za razliku od općeobrazovnih škola u kojima su nastavnici i ravnatelji imali priliku sudjelovanja na većem broju seminara i radionica o mogućnostima virtualnog načina podučavanja, u našoj školi je bio tek jedan takav događaj i to netom prije novonastale situacije. Prva dva tjedna funkcionirali smo putem Whatsapp i Viber aplikacija i mogućnosti koje one pružaju, ali to se odvijalo s privatnih mobilnih telefona - govori Grujić.

Bilo je jasno da to ne može biti rješenje, a kako je škola dobila računala za sve nastavnike koji mjesec prije negoli je pokrenuta online nastava, trebalo ih je “pokrenuti”. I eto problema!

- Administrativno osoblje škole, pa i nastavnički kadar nemaju dovoljno IT kompetencija za formiranje virtualne nastave. Ali, znate li ono „google sve zna“? Potražila sam sve moguće upute, priručnike, alate i krenula. Odabrala sam aplikaciju Microsof Teams za kreiranje virtualnih učionica. A onda, opet problemi, što iz nedovoljnog informatičkog znanja, što zbog prirode glazbene nastave. Nastava teorijskih predmeta, grupna, nekako je krenula, kreirala sam razrede, unutar njih predmete te kolegama snimila video kako raditi u Teamsima... Problem je individualna nastava glazbala. Njima je neophodna video i audio komunikacija, a iz CARNET-a stiže molba da se video pozivi ne koriste zbog preopterećenosti sustava. To smo premostili tako da i dalje nastavnici koriste WhatsApp i Viber aplikacije, a problem veličine videozapisa riješen je tako što sam kolegama, koji to do tada nisu znali, snimila video u kojem se vidi kako se prenosi videozapis na osobni YouTube kanal – opisuje Grujić tehničke zavrzlame online glazbene nastave. Ovakav rad, napominje, iziskuje dodatan napor učenika i teško da će im u tomu, za razliku od “obične” škole, roditelji moći pomoći, pa je suradnja s nastavnikom, makar i preko interneta, aplikacija i svega dostupnog, važnija nego ikada.

- U redovnom nastavnom procesu imamo fizički kontakt, pa je motiviranje i poticanje puno lakše nego u ovakvom obliku nastave. Mislim da je i učenicima potrebna prilagodba na nove okolnosti i vježbanje samodiscipline kako bi postigli željene rezultate!

Panika od online nastave

Da zna i voli raditi s djecom, nastavnica violončela Vanja Bošnjak dokazala je nebrojeno puta. Mnogi njezini učenici osvajali su najviše nagrade na državnim i drugim natjecanjima, no pomisao da će instrument predavati na daljinu i da će se između učenika i nje kao pedagoga ispriječiti kojekakvi digitalni alati, u početku joj je, iskreno će reći, izazivala paniku!

- Međutim, uz podršku kolega profesora Ive Lise i profesorice Mire Grujić savladala sam to vrlo brzo. Sad sam se već uhodala. Predajem komornu glazbu, orkestar i individualnu nastavu i imam devet učenika svih uzrasta. Učenici mi snime video sa zadanim programom i pošalju na WhatsApp. Nakon što preslušam snimke nazovem ih preko te aplikacije, slušam dok sviraju i ispravljam. Iako je ton dosta loš, ali uspijevaju shvatiti bit. Trude se popraviti i ponovo šalju video. Trebali bi imati satove kao i u školi dva puta tjedno, ali oni šalju snimke i češće, čak i vikendom ili kasno navečer. Sad sam učenicima na stand by! Oni koji su vrijedni vježbaju i šalju češće, a inertni samo kad moraju, kaže Bošnjak. No, nastava glazbe preko interneta, nije kvalitetna kao ona uživo, naglašava, a naročito je problematična početnicima.

- Oni još nisu ovladali notama i osnovnom tehnikom za što je potreban i fizički kontakt, jer im treba namjestiti ruke, zaobliti prste, osvijestiti rad gudala itd... Problem je i sa štimanjem instrumenta, što je izazov i za roditelje. Često to završi pucanjem žica, što nije ni zgodno ni jeftino. Srećom do sada se samo jednom učeniku raštimalo čelo. Sugestija mami kako da ga proba štimati nije uspjela i onda je ona odlučila da meni donese instrument kući. Dočekala sam je sam je ispred lifta u punoj ratnoj spremi s rukavicama, maskom i na hodniku uštimala čelo. Bilo nam je malo nelagodno, ali i smiješno!

Rad sa starijim učenicima, nastavlja Bošnjak, donosi pak druge probleme.

- S njima radim na tehnici, intonaciji, artikulaciji, fraziranju, dinamici, stilu i agogici. Često im pošaljem i neku dobru snimku s YouTubea da steknu predodžbu kako zvuči kompletno djelo uz pratnju orkestra ili klavira, što nam je sad nemoguće ostvariti. U ovoj situaciji najviše su zakinuti natjecatelji, jer oni brže i kvalitetnije savladavaju programe koje mogu sami pročitati, ali trebamo raditi na finesama, što je teško preko medija - govori Bošnjak, a problem rada na daljinu još je veći za komornu glazbu i orkestar. No, i tu se nastoji snaći kako bi učenici uvježbali pojedinačne i zadane dionice, a kako će to zvuči, moći će provjeriti tek kada se svi opet nađu zajedno! Najvažnije je, reći će Bošnjak, da i u korona situaciji učenici imaju svakodnevni kontakt s instrumentom, da rade i vježbaju. Kao i u sportu: tehnika i motorika ne smiju se zapostaviti. Ono što pak sada najviše muči nastavnike u osnovnim i srednjim školama, u glazbenoj je najmanji problem.

Da što prije završi

- Nama nije problem ocjenjivanje. Do korone uglavnom smo odradili najvažniji dio programa. Iz videozapisa mogu spoznati koliko i kako tko vježba, a svi naši učenici po kurikulumu imaju na kraju školske godine ispit, pa se nadam da će tako i ove godine. Ipak, jedva čekam da sve ovo prođe i da se vratim u svoju učionicu svojim dragim učenicima. Svi su oni nadareni i posebni na svoj način i neprocjenjiv je neposredan rad s njima, poručuje Bošnjak, a njezino mišljenje dijeli i pročelnik gudačkog odjela i nastavnik violine Ivo Lise.

- Ovo je za sve nas jedno potpuno novo iskustvo! Najvažnije je da naš rad s učenicima nije prekinut. Da je lako, nije, ali ipak mislim da je najteže učenicima, pogotovo onim najmlađima. Oni su praktički tek počeli svirati i sada odjednom nema profesora, nego su prepušteni samima sebi. U početku je bilo još teže, jer su se snimali na mobitel, a roditelji su snimku slali nama, profesorima glavnog predmeta. Sada je već malo lakša situacija, jer smo uspjeli manje-više uspostaviti online nastavne satove preko virtualne učionice i aplikacija WhatsApp ili Viber i sl. tako da im je sada ipak lakše kada nas vide i čuju. Ipak, nije sve tako bajno, jer imamo problema s kvalitetom veze, pa čak i samom uspostavom veze, jer je sustav preopterećen. S obzirom na lošu kvalitetu veze i na kvalitetu zvuka koji mi profesori čujemo, jako smo “ograničeni” u radu s radu, pogotovo, sa starijim učenicima.

Oni ipak s obzirom na dob i vrstu repertoara zahtijevaju puno detaljniji rad, izrađivanje, mijenjanje boja tona i sl., a to nažalost na ovaj način nije moguće onako kako bismo to radili u živo, reći će Lise. Ipak, dodaje, u posebnim, “korona” okolnostima, važno je da rad nije prekinut!

- Kada ste ovisni o tehničkim pomagalima, a ona nekada jedva prorade, nije lako. Ipak, snalazimo se, istražujemo, tražimo kako da olakšamo djeci i nadamo se da će ovo što prije završiti, da možemo zajedno muzicirati, družiti se, raditi koncerte!

Izdvojeno

22. listopad 2020 07:23