Dočekali su ga dugovi i poljuljani međuljudski odnosi, priklještila korona, a ovih dana, nakon što se otkrilo da je iz spremnika nestalo više od dvije tone loživog ulja za centralno grijanje, svi u gradu pitaju se "Tko je ukrao naftu?". Ravnatelj Hrvatskog narodnog kazališta u Šibeniku, glumac Jakov Bilić u povijesti bi šibenskog teatra, barem onoj novijoj, mogao ostati zapamćen kao ravnatelj s najburnijim mandatom. Polovica je već iza njega, ali se i danas zapita što mu je sve to trebalo. Nikada nije krio da je upao u "kašetu brukava", veću negoli je možda i pretpostavljao dok je sve gledao iz perspektive kazališnih dasaka na kojima je počeo graditi svoju karijeru kada se s friškom diplomom zagrebačke Akademije dramske umjetnosti vratio u rodni grad. I dobro mu je krenulo, pa je vrlo brzo stigla i nagrada Hrvatskog glumišta za najboljeg mladog glumca u vrlo gledanom i uspješnom mjuziklu Matilda šibenskog kazališta. A onda je glumačku ulogu zamijenio ravnateljskom.
Počeli ste s financijskim dubiozama i dugovima, uhvatili se u koštac s tim, ali je došla korona. Mnogi programi koje ste najavljivali kao prijelomne, otkazani su ili odgođeni, a ovih dana svi bruje o ukradenoj nafti?
- Buran mandat uzrokovan je velikim utjecajem južnog vjetra u našoj instituciji. Barem kad je u pitanju posao na koji se može utjecati. U ovih godinu i pol dana realnog rada, s obzirom da zbog pandemije jedno vrijeme kazalište nije radilo, uspjeli smo zaostatke svesti na oko 300.000 kuna s početnih dva i nešto milijuna. Pokušali smo i pokušavamo razumnim i odgovornim pristupom novcu i programima balansirati kazališni život. Previše je mladosti koja je, uz mene, preuzela odgovornost za Kazalište i uložila znanja, volje, energije i obraza u proteklom vremenu da bismo dopustili zaostalim džepnim vjetrovima diskreditaciju svega pozitivnog što činimo. Zato je priča s naftom i završila na policiji, jer je to pitanje civilizacijskog karaktera i to se ne smije događati u jednoj javnoj instituciji. Krležinom rečenicom da je sve napisano samo nitko ne čita, počeo sam mandat. Danas nakon dvije godine, uz vlastitu naježenu kožu, sve je nadam se pročitano.
Što biste od onoga što ste napravili u prvoj polovici mandata ocijenili svojim najboljim potezom, a što najlošijim?
- O tome ću promišljati kad se raspiše sljedeći natječaj za ravnatelja i koliko mi je sve ovo i dalje potrebno. Sad se zajedno s kolegama borim da radimo i nešto pošteno napravimo.
Nove predstave
Prošlu godinu svi bi najrađe zaboravili, ali više ste puta već kazali da bi ova mogla biti još gora, jer neće biti novca?
- Prošlu godinu ću pamtiti ponajviše po hrabrosti s kojom nismo dopustili da grad i publika ostanu bez kulturnog čina u gradu te da smo svojim načinom funkcioniranja u tome uspjeli. Organiziranje MDF-a s 99 programa je bila kombinacija ludosti, znanja, hrabrosti i energije koja je samo tjerala naprijed. Svakom pojedincu koji je u tome sudjelovao skidam kapu, a svojim kolegama u kući vječni sam dužnik. Ne samo profesionalno nego i ljudski. Svaki od njih najbolje zna kome i koliko. Na tim postulatima morat ćemo graditi i ovogodišnje izdanje jer, unatoč svim nedaćama, ne postoji druga opcija osim održavanja Festivala.
Koje predstave HNK U Šibeniku planira raditi do kraja sezone i kada bismo ih mogli gledati?
- Molierov „ Amfitrion“ u koprodukciji s kolegama iz Dubrovnika, zatim predstavu „ Dražen“ o životu našeg malog u suradnji s dragim prijateljima iz zagrebačke Trešnje. Vjerujem da ćemo uspjeti realizirati i treći naslov u vlastitoj produkciji. O tome ćemo uskoro znati više kao i točne termine s obzirom na sve okolnosti koje nas okružuju.
Koja gostovanja možemo očekivati? Hoće li ih uopće biti? Isplate li se, s obzirom na broj gledatelja?
- Nikada nisam zaradu od gostujućih programa ni stavljao na prvo mjesto. Naš kapacitet gledališta je toliki koliki jest te sam više težio racionalnijoj cijeni onoga što dolazi. Uvažavajući prije svega vrijednost kvalitete programa. Neosporna je činjenica da s 48 ljudi u gledalištu teško i jedva pokrijemo hladni pogon, a kamoli nešto drugo. No, ponavljam, ne odustajemo i u partnerskom odnosu sa svima pokušavamo balansirati tražeći sredstva iz drugih stavki ne samo iz karata.
Brešanova soba
Ide li Brešanova soba i u kojoj fazi su radovi? Hoće li biti dovoljno novca da bude završena do svibnja, kako se najavljivao?
- Radovi su u tijeku i svi sudionici daju maksimum sebe u toj priči. Nažalost okolnosti na koje nailazimo kao investitor, u želji da se ona otvori po planu, nisu samo pod našim utjecajem. Činjenica je da u ovom trenutku zbog okolnosti u kojem se nalazu kulturne institucije u potresom pogođenim područjima još uvijek ne znamo rezultate aplikacija na natječaje Ministarstva kulture za zatvaranje financijske konstrukcije projekta. To je samo još jedan izazov za ekipu koju sam u uvodu spomenuo.
Što planirate za 61. MDF? Pribojavate li se da bi korona mogla skrojiti i ovogodišnji MDF?
- Prijave su završene i mi se ponašamo kao i u svibnju prošle godine. Dakle „ratna“ mobilizacija i planovi su na stolu i u tijeku. Kroz mjesec dana imati ćemo prve obrise ovogodišnjeg izdanja.
Da u kazalište može najviše 48 gledatelja svi već znaju, a u prosjeku po predstavi ih bude 35. No, kakav je osjećaj nastupati pred gotovo praznim gledalištem gledalište, jer ste nedavno povodom 151. rođendana kazališta i vi opet sudjelovali u Arsenovu feralu?
- Točno onako arsenovski, drugima dajte arene i stadione, meni onih nekoliko koje zanima moj zanat.
Potraje li ova korona duže, a mogla bi, mnogo toga više neće biti isto. Ima li kazališta nakon korone?
- Shakespeare je lijepo govorio kako je kazalište ogledalo društva. Više se plašim za društvo nego kazalište. Parafrazirao bih i jednog poljskog kolegu „Kazalište je naša koža“.