StoryEditor
KnjigeMaja Klarić

Šibenska pjesnikinja, prevoditeljica i jedina vlasnica knjižare na kotačima u Hrvatskoj ne staje. Predstavila je novu zbirku pjesama

Piše Marija Lončar
7. svibnja 2021. - 08:38
Božo Radić/Cropix

Pjesnikinja i putnica, prevoditeljica i urednica Maja Klarić, uz to i predsjednica šibenske kulturne udruge "Fotopoetika" i organizatorica raznih kulturnih događanja, odnedavno i ponosna vlasnica obrta za književnost "Kolibri", nije jedina putopjesnikinja u Hrvatskoj!

Ali jedina je koja ima "bookmobil" – knjižaru na kotačima. U Godini čitanja i uz potporu Ministarstva kulture, stari Volkswagenov kombi koji je Maja preuredila u pokretnu knjižaru u kojoj se knjige ne kupuju, nego razmjenjuju, ovih je dana opet na cesti. Skradin, Murter, Benkovac... samo su neka od odredišta u kojima je zastala ili će zastati, a u sljedećim mjesecima bit će ih poprilično po cijeloj Hrvatskoj.

Iz Istre, u kojoj Maja živi velik dio godine, njezina je vesela karavana stigla u rodni Šibenik u povodu nedavne Noći knjige, a osim druženja s čitateljima, među kojima je i ovaj put bilo puno djece te uobičajene razmjene knjiga ispred kluba "Azimut", Maja je u Gradskoj knjižnici "Juraj Šižgorić" promovirala i svoju najnoviju zbirku pjesama "Četiri elementa".

image
Maja Klarić
 
Nikša Stipaničev/Cropix

Putovanje i boravak u Iranu, Brazilu, Grčkoj i Japanu, zemljama u kojima je prepoznala četiri prirodna elementa: zemlju, vatru, vodu i zrak, nadahnuli su je, naime, za stvaranje jedinstvenog pjesničkog svijeta u kojem progovara i o gorućim problemima s kojima se te zemlje, ali i ostatak svijeta, danas suočavaju. Pjevajući o ugroženosti biljnog i životinjskog svijeta, zagađenju okoliša, obespravljenima i zaboravljenima, povezuje to, navodi se u pogovoru, s vlastitim "životom u ruksaku", osobnim gubicima i sretnim trenucima. Zbirku je objavila izdavačka kuća Sandorf, a zahvaljujući stipendiji upravo tog zagrebačkog nakladnika, Maja je prošle godine u ožujku boravila na rezidenciji u Grčkoj, gdje je i dovršila svoja "Četiri elementa".

Iran je zemlja poezije

– Grčka za mene predstavlja element vode zbog svojeg mora i bezbrojnih otoka. Brazil, za koji sam također dobila stipendiju za rezidencijalni boravak, element je vatre. I ne samo zbog toga što su u vrijeme kada sam tamo bila harali požari po Amazoniji, nego i zbog vatrenog naroda. Tamo je sve senzualno i pojačano na maksimum. Japan, u kojem smo prohodali 1200 kilometara i na hodočasničkoj ruti obišli 88 budističkih hramova, za mene je zrak, jer je nekako prozračan i meditativan. Koliko god je tamo sve drugačije, to je putovanje poticalo na razmišljanje i smirivanje. Zbirka počinje s elementom zemlje, a to je za mene bio Iran, zemlja koja me je oduševila. To je zemlja poezije, valjda sam pala na to. Tamo je u svakom trenutku netko spreman izrecitirati vam nekog pjesnika. Gotovo svaka kuća ima neku zbirku poezije. Za velike blagdane jedni drugima daruju zbirke. Oni svoje pjesnike cijene kao proroke, nisu samo lektira koja se uči u školama. Oni od pjesnika uče kako živjeti. Poezija je za njih dio svakodnevnog života i meni je to neodoljivo!

S Iranom i elementom zemlje zato i počinje Majina zbirka. Desetak pjesama u tom poglavlju nadahnuto je i iranskim gradovima, među kojima je i Shiraz, grad pjesnika i vina, prepun parkova i cvijeća, u kojem su, reći će Maja, živjeli i stvarali brojni pjesnici.
– Svaki put kad negdje putujem, nastojim se upoznati i s pjesništvom te zemlje, pa tako i s iranskim. U zbirci je nekoliko pjesama inspiriranih pjesnikom Rumijem iz 13. stoljeća i religijom ljubavi, kako se zvalo njegovo naukovanje.

Aktivistička crta

"Četiri elementa" knjiga je s naglašenom aktivističkom crtom, ističe autorica.
– Još kao studentica komparativne književnosti i engleskog jezika organizirala sam međunarodni Festival aktivističke poezije "Art Attack". Smisao je aktivističke, odnosno angažirane književnosti, da ljude podsjeti na neki aktualni problem, ponudi rješenje ili barem viđenje, odnosno da potakne ljude da osvijeste taj problem. U Grčkoj su to izbjeglice. Kada sam bila tamo prije godinu dana, trajali su veliki sukobi na grčko-turskoj granici. Brazil, koliko god da je prekrasna zemlja, guši se u smeću.

Iako je svoju zbirku nazvala "Četiri elementa", u knjizi se krije još jedan – peti element. Zove se Dija i nije povezan ni s kakvim prostranstvima i putovanjima, ali jest s onim osobnim i unutarnjim. Maja ga je nazvala po svojoj sestri Dijani Klarić, diplomiranoj ekonomistici i fotografkinji, s kojom je dijelila brojna putovanja. Dijana je preminula u 27. godini života, a njezino ime danas nosi nagrada Hrvatskog festivala putnika koja se dodjeljuje najboljim hrvatskim putnicima, autorima putopisa, putopisnih fotografija, filmova...

image
Nikša Stipaničev/Cropix

– Peti element je, prema nekim vjerovanjima, eter, praznina. Za mene je to moja sestra, moj život, ja... To je element koji spaja sve ostale. Ima samo jednu pjesmu i mislim da je to dovoljno.

"Četiri elementa" Majina je šesta knjiga. Do sada je objavila tri zbirke putopisne poezije: "Život u ruksaku", "Qinta Pitanga" i "Nedovršeno stvaranje", te prozno-poetske putopise "Vrijeme badema", o hodočašću na Camino de Santiago, i "Približavanje zore: Put 88 hramova".

U Godini čitanja otkrila stripove

Ako neće književnici, tko će? U Godini čitanja Maja Klarić čita više nego ikada do sada i posve neočekivano zaljubila se, kaže, u stripove.

– To je otkriće za mene. Pročitala sam najprije serijal "Arapin budućnosti" japanskog mangaka, autora manga stripova, Jira Taniguchija: "Šetač", "Daleko susjedstvo"... Sada čitam "Spomenar moga oca". Ljubiteljima stripova Taniguchi je dobro poznat, a tko ga do sada nije čitao, neka proba. Neće požaliti. Preveden je i na hrvatski u izdanju Fibre, a ta raskošna izdanja ima i Gradska knjižnica "Juraj Šižgorić" – kazala je Maja Klarić.

Pjesme prevedene i na farsi

Pjesme Maje Klarić prevedene su na nekoliko svjetskih jezika, a i sama ih često piše na engleskom. Posebno je pak raduje to što su njezine pjesme nastale tijekom putovanja i boravka u Iranu prevedene na – farsi.

– To mogu zahvaliti pjesniku Enesu Kiševiću, koji je bio i gost "Fotopoetike" u Šibeniku. Njemu sam poslala te pjesme, jer je i on sam putovao tom zemljom, a uz to je dobio počasnu titulu "pjesnika Shiraza". Enes je moje pjesme poslao Iransko-hrvatskom drušvu i oni su ih preveli na farsi.

21. svibanj 2021 19:13