StoryEditorOCM
KnjigeS "Arsenizmima" do suza

Čim je Arsen Dedić umro, šibenski glazbar i kroničar Darko Gulin počeo je skupljati misli, izjave i aforizme slavnog akademskog težaka

Piše Jordanka Grubač
Nikša Stipaničev/Hanza Media
12. siječnja 2018. - 19:48

Pod konac ovog mjeseca ili početkom veljače, u Gradskoj knjižnici "Juraj Šižgorić" bit će predstavljena jedna nova knjiga. Ona će, bez svake sumnje, izazvati golemu pažnju Šibenčana, zanimanje će, sigurna sam, daleko prijeći granice (grada), a nakon što sam povirila u radni materijal, sita sam se naplakala. Od smija.

Njezin je naslov "Arsenizmi", i tu je, zapravo, sadržano sve "o čemu se tu radi".

Čim je Arsen umro, vrijedni šibenski kroničar i autor nekoliko naslova vezanih uz Šibenik s ovom ili onom tematikom Darko Gulin odlučio je napraviti knjigu. Knjigu svih Arsenovih misli, citata, izjava, aforizama, peckavih i nerijetko zajedljivih primjedbi, svega što je izrekao o ljudima iz svog nekog miljea – no i mnogo toga što su drugi rekli o Arsenu. Naslov knjige, dakle, upravo je to: arsenizmi.

Zna se da je bio jezičav i otrovan, duhovit i ciničan, koliko i nježan i topao u svojim tekstovima i pjesmama – potonje osobito u onima upućenima na dvije adrese: na adresu rodnoga grada i "rodne" Šibenske narodne glazbe.
– Da, čim je Arsen umra u kolovozu 2015., počeja san raditi i do Nove godine san ima gotov materijal. Posla san ga Gabi i obitelji, oni su zadovoljni. Četri miseca mi je tribalo za sve napravit. Bila mi je to jaka unutrašnja potriba, jer uvik sam Arsenu bija i ostat ću dužnik – govori glazbar Darko Gulin.



Pročitao je apsolutno sve što je mogao naći o Arsenu, pogledao na videu sve snimke koncerata, zabilježio sve što je u tim prilikama Arsen govorio publici, kolegama, osobama koje ga okružuju, obišao sve koji su mu mogli nešto ispričati iz doživljaja s Arsenom...

– Eto, tu je, na primjer, i ono što je na koncertima govorija o svojem vjernom pratitelju na klaviru Branku Buliću, koji je porijeklom iz Muća, pa je svoga "prapijanistu" zna zvati i svojim "mučkim pijanistom". Kad bi koncert završija, zna je reć "udaljite se u malim grupama", ili "udaljite se u grupama po dvoje jer to je dobro za ljubav". "Svi na koncu kažu: molim aplauz! A ja molim dva" – s tim bi završio koncert.

U knjizi je osam poglavlja. U prvom su ti Arsenovi aforizmi, doskočice, citati, izjave, stihovi, u drugom anegdote o Arsenu ili s njim, što su drugi govorili o njemu i što je on govorio o drugima. Treće poglavlje posvećeno je obitelji, njihovim izjavama i pjesmama posvećenim svojima... a to je bila njegova najdraža tema, kaže Gulin.

Ljudi iz svijeta kulture, i to iz cijelog svijeta – svi koje je poznavao i s kojima je imao svoje priče – našli su se u četvrtom poglavlju, a u petom je "obrađena" Šibenska narodna glazba. Uz nju, prirodno, ide poglavlje o njegovu Šibeniku, pa sedmo o šibenskoj okolici u Arsenovim tekstovima, dok je u osmom "smješten" njegov drugi glavni grad života – Zagreb.

– Nakon svega šta san pročita, šta san i inače zna, šta sam čuja i vidija, i priredija za ovu knjigu, mogu samo reć: Arsen je genijalac! Brzina njegove misli, napose njegova jezika, to je nešto za ne virovat i teško je opisivo, osim ako niste bili svjedokom. Zato san skupija sve šta san moga nać. Bija je poseban i sasvim u skladu sa šibenskim mentalitetom, za koji je zna reć da "nije gnjecav i da ne da na se... zato nas i nema u visokoj politici".

Sve prati 80 fotografija. Na kraju je kratki životopis.



– Njegove su misli često bile prava pravcata filozofija života. Nije krija ama baš ništa šta mu je bilo na umu i šta je ima kome reći. Mnogi su od njega znali doć s ričima "izvriđa me", ali opet bi svi nekako bili sritni jer i to je značilo da ih je primijetija. U ovoj knjizi ima svega i svačega o svemu i svačemu i – svakome!

Pitam Gulina 'oće li se neki ofenditi i kakve će biti reakcije s obzirom na Arsenovu jezičavost.
– Mislin da se niko neće šticat, uostalom, virujen da knjige čitaju samo pametni. Negdi san na molbu aktera izbjega imena, drugi su rekli da in nije važno i neka ide. A Arsen? Mislin da bi bija zadovoljan, a zamjerke bi naša, to sam siguran! Meni je sad glavno da je obitelj zadovoljna materijalom, a Gabi stalno pita: "Gulin, kad će knjiga!?"

Dva su poglavlja Gulinu osobito pri srcu. Ono o Šibenskoj narodnoj glazbi i ono o Šibeniku.
– Napisa je stotine tekstova u kojima spominje Šibenik. A šta se Glazbe tiče... sve je sadržano u onoj njegovoj "jedan put glazbar – uvik glazbar"! Kad mu je umra ćaća Jovo, s jedne strane lijesa stala su tri vatrogasca – jer je bija vatrogasac, s druge tri glazbara – jer je bija glazbar. Neizmjerno je volija Šibensku narodnu glazbu i uvik nam je napravija šta smo molili. Jedini moj problem je bija šta ga nikad nisan cidija, za razliku od mnogih koji bi ga nazvali i brižno kukali kako ne bi triba toliko radit i ubivat se, i neka malo smanji, a na kraju razgovora bi rekli "aj napravi nešto za mene..."
Možda bi, da sam se više greba, Glazba danas imala desetak njegovih stvari više na repertoaru jer – Glazbu je volija nenormalno. Ali nisan. Kad god bi se o Arsenu snima neki dokumentarac, obavezno je bila uključena Glazba, mnogi su i počeli s Glazbon u prvim kadrovima.



Naposljetku, "o kome se sve tu radi" čitat će se u knjizi, no koga je sve Darko Gulin ispitivao o Arsenu?
– A puno nji. Sve za koje san mislija da nešto znaju: i Bimba, i Šarca, i Pattieru, Viljca, Marušića, Matu Gulina... Pavle Kolarov iz Delfina u dva dana mi je isporučija petnaest anegdota s turneje po SSSR-u i sliku nji dva na ruskoj televiziji iz sedamdeset i prve.

Glazba bi mu povremeno, da ga iznenadi, došla zasvirati u obor ispred kuće, za rođendan na kraju srpnja. Pojavija bi se u mudantama i reka: "Cipaj, cipaj! Ulazite! Gabi, daj piti!"
Kad je Gabi jednom za posjeta Darka Gulina rekla da ima prošek, a ne travaricu, poslao ju je u dućan, jer da će Gulin od prošeka dobiti proliv.
I – ovdje treba stati. Ovaj novinski tekst ne može doživjeti prirodni kraj, jer su i središnja ličnost i knjiga o njemu neiscrpni izvori. Čega? A svačega! Nezamislivih misli, primjedaba, podjebavanja, pravih životnih filozofija, pričica, anegdota. I divnih Arsenovih stihova.

Zato – raziđimo se u miru i čekajmo predstavljanje knjige u Gradskoj knjižnici, za čijim je pokojnim ravnateljem Milivojem Zenićem Arsen Dedić neizmjerno žalio, a sadašnji, Vilijam Lakić, shvatio je o kako se dragocjenu materijalu u Gulinovu rukopisu radi pa je bez krzmanja napravio ovu sjajnu knjigu.


Darkov jezik
Poznato je da Darko Gulin govori isključivo u idiomu, u šibenskom lokalnom govoru, i kad je na sceni u javnom nastupu i kad je na kavi u razgovoru za Šibenski list... Kaže da književni jezik ne zna i da mu je onda teško jer mora misliti šta će reći. Borac za lokalni govor u knjizi je morao pokleknuti, jer tu je, kako kaže, ipak samo priređivač, a ne i autor.


Ulica Arsena Dedića?
Mjesec dana nakon smrti Arsena Dedića iz Šibenske narodne glazbe Gradskom je vijeću upućena molba da se jednoj gradskoj ulici dade Arsenovo ime. Još nije. Premda, znate onu njegovu pjesmu da se njegovo ime dade brodu...


Arsen o sebi
Ja sam:
- pjesmar
- pjesnik opće prakse
- pjesnik u samoobrani
- akademski težak
- skladatelj za gospodične
- prvorazredni građanin drugog reda
- pjevač iz koristoljublja
- viši pjesnik iz nižih pobuda
- niži pjesnik iz viših razloga
- pjesnik preko razglasa
- poduzeće "Daj"
- član društva liječenih Šibenčana
Itd...


'Ko mi je sakrija mudante?'
Oko Arsenove kuće bile su kuće i radionice nekih šibenskih obrtnika (bravara, stolara, limara i kamenoklesara). Jednog dana dođe Mate Gulin, šibenski glumac, kod Arsena u obor. Ovaj sjedi na svojoj ljetnoj stolici pa Mate s ulaza vikne: "Je guštaš!" Arsen ka iz topa opali: "Guštan kurac! Pulići rušu zidove u kući, Branko tuče po limu, Kebo tuče po kamenu, Gojanović cilo jutro pila, ćer mu se dere u kupatilu, a Škarica cilo jutro po kući viče: 'Ko mi je sakrija mudante, pička mu materina?!'"


O ženama: 'Ništa tuđe nije mi strano'
Neke od Arsenovih izjava, pričica i misli, a navedene su abecednim redom: o bolesti, braku, domovini, glazbi, hrani, ljudima ("naši ljudi više vole srce na žaru nego mozak s jajima"), mirovini ("posmrtna pripomoć Ministarstva kulture"), osjećajima, poeziji, pjevačima, novinarima, religiji, ženama ("ja sam toliko loše izgledao da su me žene htjele uzeti u zaštitu" i "ništa tuđe nije mi strano").
Evo nasumičnog izbora iz obilja u kojem je preteško birati:
Pravo
"Apsolvirao sam pravo, ali se njime ne bavim jer smo mi Šibenčani biološki u pravu."
Šibenik pod snijegom
"Sjećam se, kad sam bio dječak, jedne zime pao centimetar snijega u Šibeniku. Škole su odmah prestale s radom, a na naslovnici tjednika Šibenski list pisalo je 'Grad je okovan'."
Slavonka
"Imao sam jednu prijateljicu Slavonku koja je stanovala u nigdini, usred ravnice, u polju. Nikako doći do nje pa rekoh: 'Sam nećeš moći.' Uz pomoć jednog osječkog prijatelja uzeo sam avion poljoprivredne avijacije i mo'š mislit kad smo joj sletjeli u dvorište. Bila je sretna. A da bismo pokrili troškove, putem smo zaprašivali, tako da je cijeli kraj bio zaprašen pa desetljećima tamo nije bilo komaraca."
Jasenka
Uoči koncerta s Glazbom Arsen je pitao Gulina: "Ko će biti konferansa?" Na odgovor "Nikola Urukalo" komentirao je: "Pa... šta niste našli neku žensku, na primjer Jasenku Ramljak." Anegdota je, piše Gulin, smiješna samo Šibenčanima, koji znaju da je Jasenka osoba koja govori najbrže u gradu i koju je ponekad (da ponekad? najčešće! (op. J.G.) teško razumjeti...

17. travanj 2024 00:50