– Keramika se nerijetko i posve neopravdano smatra primijenjenom umjetnosti, prema su se mnogi naši keramičari dokazali i u svijetu. Jedan od njih je i Hanibal Salvaro, koji izlaže u Indiji i jedan je od glavnih promicatelja keramike u Hrvatskoj, pa je tako i osnivač Hrvatskog triennala keramike, koji se ove godine održava četvrti put. Naposljetku, Hrvatska ima stogodišnju tradiciju organiziranog djelovanja kad je riječ o keramici – ističe ravnateljica šibenske Galerije sv. Krševana Antonija Modrušan, te dodaje kako su i mnogi drugi hrvatski keramičari trenutno prisutni na važnim žiriranim, međunarodnim izložbama u Italiji, Mađarskoj, Belgiji i Rumunjskoj.
Nakon što je 4. hrvatski triennale keramike premijerno predstavljen u Rijeci, šibenska galerija na Gorici izložbu ugošćuje do 7. prosinca. Izloženi su radovi 24 autora koje je odabrao međunarodni žiri koji, uz Modrušan, čini još 15 članova i članica iz osam zemalja. Jedan od razloga zbog kojih o radovima hrvatskih keramičara odlučuju međunarodni umjetnici, povjesničari umjetnosti, likovni kritičari i voditelji galerija jest i želja organizatora da hrvatska keramika postane vidljivija te posljedično bude lakše predstavljena u inozemstvu.
Širok spektar tema
Tako će već ova izložba nakon hrvatskih gradova gostovati i u Sloveniji te Italiji.
– Hrvatski triennale keramike osnovan je s ciljem da na neki način bude inventura trogodišnjeg stvaralaštva, odnosno da se izaberu najbolji radovi nastali u tom razdoblju. Šibenska galerija domaćin je triennalu treći put, a najnoviji radovi govore o vrlo raznolikim poetikama njihovih autora. Širok je spektar i odabranih tema, kao i tehnoloških postupaka – rekla je Modrušan. Dodaje kako je stvaranje umjetničke keramike složen proces, koji u ubrzanom vremenu u kojem se danas živi, radi i misli, većini nije privlačan.
– Danas se sve želi brzo i odmah, a za keramiku treba vremena, strpljenja, puno znanja i vještine. U keramici ništa ne može nastati preko noći. Šibenska publika sjajno je reagirala na izložbu, premda većina dođe s očekivanjima da će vidjeti "čikare" i čajnike. Nemam, naravno, ništa protiv toga, ali umjetnička keramika nešto je drugo, što posjetitelji brzo shvate, a ono što otkriju nesumnjivo im se sviđa – zaključuje Modrušan.
Danas se sve želi brzo i odmah, a za keramiku treba vremena, strpljenja, puno znanja i vještine. U keramici ništa ne može nastati preko noći
