Manje od dva mjeseca preostalo je do 29. rujna i Dana grada Šibenika kada bi radovi na Tvrđavi sv. Ivana trebali biti završeni, a Šibenčanke i Šibenčani konačno, nakon Sv. Mihovila i Baronea, dobiti obnovljenu i treću, najveću, gradsku kopnenu utvrdu. Taj rok dovršetka projekta financiranog najvećim dijelom nepovratnim sredstvima iz europskih fondova, najavio je u travnju, optimističan kao uvijek, šibenski gradonačelnik Željko Burić.
No, bilo je predizborno vrijeme kada ionako olako pljušte svakojaka obećanja ili se, po potrebi, kreiraju i skandali poput onoga s turskim šatorom koji je izazvao tadašnji "ljuti" Burićev konkurent za gradonačelničku fotelju, a sadašnji saveznik koji je HDZ-u omogućio većinu u Gradskom vijeću, suverenist Hrvoje Zekanović.
Izbori su iza nas, turski šator više se ne spominje, a utihnula je i priča o rokovima dovršetka obnove tvrđave. Nisu, međutim, utihnutli sami radovi, nisu ih, navodno, usporile ni nedavne nesnošljive vrućine, no već i letimičan pogled na gradilište ne ulijeva nadu da bi sve moglo biti uređeno i završeno od roka koji je Burić najavio.
Ljetni ritam
Pročelnik gradskog Upravnog odjela za gospodarstvo, poduzetništvo i razvoj, ujedno i voditelj projekta obnove i revitalizacije Tvrđave sv. Ivana, Petar Mišura kaže kako će se o kraju radova preciznije moći govoriti za dva tjedna.
- Za petnaestak dana imat ćemo sastanak i kada se vidi cijela situacija na gradilištu i nabava, znat ćemo hoće li se tvrđava otvoriti za Dan grada ili koji tjedan kasnije – diplomatski odgovara Mišura dok obilazimo gradilište, a s tla se pri svakom koraku diže prašina i lijepi za cipele i odjeću.
Očekivalo bi se da je na tvrđavi užurbano kao u mravinjaku, no ogroman prostor od oko 18 000 metara četvornih doima se praznim. Zatičemo tek petnaestak radnika. Dvojica rade na sanaciji i fugiraju bedema južnog dijela tvrđave, tzv. zvijezde, premda se ti radovi zbog svojstava materijala ne bi smjeli raditi na visokima ljetnim temperaturama, kako je nedavno, baš u Šibenskom listu, objašnjavao konzervator Marko Sinobad.
Ostali radnici bili su okupirani obrtničkim radovima u utrobi kampusa ukopanog u kliještima na sjevernom dijelu utvrde. Ništa u tom laganom radnom ritmu nema problematičnog, uvjerava nas Mišura.
- Takva je dinamika posla, prošle srijede na gradilištu su bila samo dva radnika, a već sutradan ih je bilo 50! To je tako.
Edukativni kampus zdanje je koje zauzima površinu od oko 2 000 metara četvornih i bit će namijenjen edukaciji mladih – seminarima, ljetnim školama i sl. Osim dvokrevetnih soba koje će svaka imati svoj sanitarni čvor, imat će i interaktivne učionice i prezentacijske dvorane.
Kameno- zelena
Sada pak tu zatječemo gole betonske zidove i razne kabele koji vise sa stropova. Postavljena je vanjska stolarija, ali ne i unutarnja. Nabava vrata za sobe tek slijedi, objašnjava Mišura.
- Preostali su gipsani radovi, podopolagački i ličilački – nastavlja dok nam pogled kruži raskopanim okolišem kampusa, trenutačno "ukrašenim" tek vrećama posloženog cementa i drugog materijala. Mišura govori kako će cijela tvrđava, na kojoj su kao novi objekti izgrađeni samo kampus te zgrada od kojih 30-ak četvornih metara na zvijezdi u kojoj će biti smješten sanitarni čvor i manji kafić, zapravo šank, biti kao stvorena za šetnju i odmaranje na brojnim kupama.
- Oko kamupsa svuda će ići staze uglavnom makadamske ili sa stabilajzerom koji imamo i na šetnici u Kanalu sv. Ante. I krov kampusa će se zazelenjeti. Bit će puno klupa, kao i na zvijezdi, da se ljudi mogu šetati i zadržati na tvrđavi, a vrlo malo popločanja. To nam radi mladi krajobrazni arhitekt Mate Rupić zajedno s arhitektom Zoranom Piopovićem. Kada sve bude gotovo, tvrđava će, ja bih rekao, biti kameno-zelena – zadovoljno će Mišura potvrđujući time kako se odustalo od zelenog labirinta koji je trebao dijelom zamijeniti posječenu borovu šumu koja je nekada rasla na kliještima.
Bila je to ideja glavnih projektanata iz arhitektonskog ureda Vulin-Ileković, ali je Grad Šibenik, kao investitor, od toga odustao, kao što je lani raskrstio i suradnju sa zagrebačkim arhitektima nakon međusobnih optužba o tomu tko je komu ugrozio projekt i ukrao autorska prava, pa je čak i sud intervenirao i zabranio nastavak radova na tvrđavi. Skandal koji je zaprijetio daljnjim prolongiranjem i neizvjesnim završetkom radova, nenadano je splasnuo kao što je neočekivano i iskrsnuo. Vulin-Ileković i Grad Šiibenik na kraju su izgladili svađu, ali šibenski gradonačelnik nikada nije objasnio pod kakvim uvjetima je postignuta njihova nagodba, kao ni koliko je ona koštala građane. Na sve ramena sliježe i Mišura i tvrdi kako je sve riješila gradska pravna služba, a odšteta arhitektima neka je "druga" stavka, a ne dio troškova obnove tvrđave.
Turski šator
Ali, ako već neće biti famoznog labirinta, bit će velikog turskog šatora. Štoviše još i 15 manjih u kojima će se prezentirati i događati različiti sadržaji: izložbe, tkalački stan, glina... Svi će oni biti smješteni na tzv. povijesnom platou nedaleko kampusa, a kako su svi montažni moći će se postavljati i uklanjati ovisno o potrebi i planiranim događanjima, što će kada tvrđava bude otvorena biti briga Tvrđave kulture koja upravlja gradskim fortifikacijama, objašnjava Mišura ne mogavši a da ne istakne kako je priča o turskom i drugim šatorima poznata još od 2014. godine kada je projekt obnove Sv. Ivana, tvrđave izgrađene za obranu grada od Osmanlija, prvi put javno predstavljen, pa tako i turski "šatorski" kulturni i gastronomski sadržaji. Ipak, oči je mnogima počeo bosti tek lani.
- Iznenadila me unisona kritika koja je stizala ne samo s desne nego i s lijeve strane. Po toj logici, u gradu ne bismo trebali piti ni espresso, jer su Talijani strijeljali šibenske omladince. Dio rive se i zove Obala palih omladinaca – ironično će Mišura.
Atrakcija na tvrđavi, vjerojatno neusporedivao veća od "neprijateljskog" šatora, bit će "Obsido – dinner and a show", etno-gastronomsko iskustvo i 3D mapping show.
- U tijeku je nabava za taj dio. Inače, do sada smo imali 28, što jednostavnih što velikih, javnih nabava. Trenutačno se rješava i nabava multimedije i videonadzora, a preostaje nam i zadnja nabava a to su marketinški i turistički paketi za otvorenje, za posjetitelje, turističke djelatnike i novinare. Namještaj je nabavljen, građevinski radovi ugovoreni... U planu je bila i nabava topova, kao što ih imamo na Baroneu, ali je ponuda bila tri puta skuplja od planiranog, pa smo tu nabavu poništili – kaže Mišura ističući kako ukupna investicija koša oko 63 milijuna kuna, 13 milijuna više negoli je prvotno bilo planirano.
Oko 49 milijuna stiglo iz europskog fonda za regionalni razvoj, a ostatak će pokriti gradski proračun. Do sada obavljeni radovi koštali su oko 30 milijuna kuna, pa i to govori koliko još puno posla predstoji u sljedeća, kratka, dva mjeseca! Hoće li Šibenčani za Dan grada slaviti i na Tvrđavi sv. Ivana? Teško je povjerovati.
Odašiljač nastavlja devastirati tvrđavu
Novoobnovljenu Tvrđavu sv. Ivana, neovisno o tomu hoće li biti otvorena za dva mjeseca ili, što mnogi smatraju izvjesnijim, do kraja godine, "krasit" će i dalje jedinstven primjer devastacije kulturne baštine u Hrvatskoj – ogroman televizijski i radijski odašiljač zajedno s antenama mobilnih operatera. Devastacija se događa uz očiti blagoslov Ministarstva kulture i države koji Gradu Šibeniku nisu pomogli u nastojanjima da se odašiljač premjesti na drugo, odgovarajuće mjesto. Zbog odašiljača na tom dijelu tvrđave nisu mogla biti obavljena ni arheološka istraživanja, a pitanje je i što je od arheoloških struktura u zemlji oštećeno kada je to zdanje svojedobno bilo postavljeno. Zbog uzemljenja koje prelaze granicu čestice na kojoj se odašiljač nalazi, morale su se i pješačke staze i uređenje platoa drugačije projektirati. Grad je jedino uspio srušiti kućicu naslonjenu uz bedem koju je koristilo nekoliko teleopratera. Bila je nelegalno sagrađena, a premda su je koristili poznati teleoprateri, investitor je ostao nepoznat, kazao je Petar Mišura.
Zahrđala fasada i gusjeničar
Betonska zgrada u blizini barutana na zvijezdi, izgrađena za sanitarni čvor i mali kafe, u konačnici će dobiti neobičan, "hrđavi" izgled. Fasada će, naime, biti u corten čeliku, arhitektonski trenutačno vrlo "in" materijalu.
-To je sada vrlo popularno rješenje na povijesnim objektima. Možemo to vidjeti kod urbane opreme na zadarskim bedemima. Naime, željezo koje se stavlja vremenom dobiva patinu i vizualno dobro izgleda – objašnjava Petar Mišura buduću "zahrđalu" fasadu.
Najveći pak problem na zvijezdi su pak bili dovod vode i struje, odnosno odvodnja fekalnih voda.
-Vodovod i odvodnja priključit će se na Ulicu 7. kontinenta, a struja nam dolazi iz pravca Baronea. Kanal za cijevi prokopali smo kroz ulaz na tvrđavu, kako ne bismo kopali zidine, a HEP je nabavio novu trafostanicu koja će biti postavljena u blizini tvrđave. Također, uspjeli smo riješiti pristup slabo pokretnim osobama, jer je ulaz širok svega 90 centimetara i ima zavojite stube. Razmišljalo se o liftu i slično, ali smo se opredijelili na najmanje invazivno rješenje. Nabavit ćemo gusjeničara, vozilo kojim će se osobe s invaliditetom moći popeti na zvijezdu.
Tvrđava bez uređenih pristupnih putova
Radovi na Tvrđavi sv. Ivana i kada ona bude otvorena, trajat će još pet ili sedam godina. Toliko će, procjenjuje Petra Mišura, trebati da se uredi parkiralište za 10 autobusa i 50-ak vozila te pristupni put do utvrde iz pravca čvora Meterize i skretanja za Staru cestu te staza koja povezuje Barone i Sv. Ivana. Veliki je to projekt, za koji će Gradu Šibeniku trebati i vremena i novaca da ga napravi!