StoryEditor
Baština28. Orguljaška škola

Orgulje više nisu samo za muškarce. Ove godine od 23 polaznika bilo je 16 cura, potvrdilo se na upravo završenoj ljetnoj školi

Piše Marija Lončar
14. kolovoza 2021. - 16:26
-SPECIJAL SD- Sibenik, 090821. Voditelja i orguljas Pavle Masic, te polaznici orguljaske skole u katedrali Sv. Jakova. Na fotografiji: Pavle Masic s polaznicima.Nikolina Vukovic Stipanicev/Cropix/Hanza Media
image
-SPECIJAL SD-
Sibenik, 090821.
Voditelja i orguljas Pavle Masic, te polaznici orguljaske skole u katedrali Sv. Jakova.
Na fotografiji: Pavle Masic s polaznicima.
Foto: Nikolina Vukovic Stipanicev/Hanza Media
Nikolina Vukovic Stipanicev/Cropix/Hanza Media
Bez pompe i medijski gotovo nevidljivi, s puno rada i truda, nadasve ljubavi i znatiželje da se o kraljici svih instrumenata nauči više i svaka skladba odsvira bolje, u Šibeniku je i ove godine održana Orguljaška ljetna škola, 28. po redu. Respektiabilan je to broj godina, pogotovo kada se ima na umu da su se brojne slične škole otvarale po Hrvatskoj, ali rijetke su opstale. Šibenska uspijeva preživjeti. Još ratne 1993. godine pokrenuo ju je i dugo godina vodio organolog, predavač, neumorni promotor šibenske i hrvatske orguljske baštine Božidar Grga, koji je, među ostalim, zaslužan i za restauraciju orgulja Nikole Lupinija iz 1640. godine, najstarijih povijesnih orgulja u Hrvatskoj. Šibenska Orguljaška ljetna škola od svojih je prvih dana, a tako je i danas, jedinstvena u Hrvatskoj i po tomu što svojim polaznicima osim poduke sviranja, pruža priliku da o orguljama i orguljskoj glazbi saznaju puno više zahvaljujući brojnim koncertima te organološkim i arhivističkim radionicama. Nekada i restauratorskim. Bila su to vremena kada je škola imala i znatno veću financijsku potporu, a sada kada je njezin proračun sveden na skromnih 70-ak tisuća kuna, uspijeva organizirati svega tri seminara i dvije radionice.

Uvijek fali novca, ali...

Tako je bilo i ove godine, ali ako joj nedostaje novca, ne nedostaje entuzijastičnih i vrijednih predavača i polaznika. Ove godine okupila je 23 polaznika iz cijele Hrvatske, trajala je tjedan dana, a završila u srijedu podjelom priznanja i okruglim stolom kao svojevrsnim rezimeom svega što se događalo na ovogodišnjem izdanju.
Dina Tomić i Ida Marušić, 17-godišnjakinje iz Zagreba i Samobora, u orgulje su se zaljubile pomalo slučajno, ali je ta ljubav postala neraskidiva. Toliko da je je Ida već upisala prvu godinu orgulja na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, a Dina tu želju priželjkuje dogodine ostvariti.
- Svake godine ljetujem u Šibeniku jer je moja mama odavde. Tako sam saznala za Orguljašku ljetnu školu i odlučila sam doći. Pohađala sam u osnovnoj glazbenoj školi klavir, a zbog Orguljaške ljetne škole u srednjoj sam upisala orgulje. Kad završim srednju nadam se da ću upisati orgulje na akademiji. Sviđa mi se taj instrument jer na njemu možete postići puno različitih boja i zvukova, lijepe su za slušati, ali nisu lake za naučiti svirati. Ovdje sam upoznala puno ljudi, a profesori su super. Naravno doći ću i dogodine - kazuje Dina dok otkriva kako nije jedina iz svoje obitelji koja redovito pohađa Orguljašku ljetnu školu. Ona je pak odabrala sva tri seminara: Glazbu renesanse i baroka koji vodi profesor i istaknuti hrvatski orguljaš Pavao Mašić koji je svoj glazbeni put, kao šibensko dijete, započeo upravo na Orguljaškoj ljetnoj školi, zatim seminar Natalije Imbrišak koja podučava noviju glazbu 19. - 21. stoljeća te Imrpovizaciju kod Ante Knešaureka i Organološku radionicu Emina Armana. Njezin brat i sestra pak radili su na sređivanju muzikalija šibenske katedrale u Arhivističkoj radionici Sanje Miklaušić-Ćeran.

Neprocjenjivo iskustvo

I Ida u Šibenik dolazi redovito. Prvi put prije tri godine. Dobra je tu, kaže, ekipa, puno se nauči i stječe neprocjenjivo iskustvo.
- I ja sam u osnovnoj učila klavir, ali mi više nije bio drag, pa sam u srednjoj željela upisati drugi instrument. Ali, bilo bi teško počinjati sve iz početka, pa mi se na prvu učinilo da su orgulje slične klaviru. Slušala sam ih i na otvorenim danima škole i to je bilo to - smije se Ide, a koliko joj sviranje orgulja dobro ide govori i to što je i prije završetka srednje, kao vrlo nadarena, upisala akademiju u Zagrebu.
No, Dina i Ida, nisu jedine zaluđene orguljama. Sličnu bi priču mogli ispričati i ostali polaznici, a znatiželja, pitanja koja postavljaju i sjaj u očima koji im se pojavi kao "pohvataju konce", iskreno raduju Mašića. Kao i to što šibenska škola prati svjetske trendove. U svijet orgulja u kojem su do sada prevladavali muškarci, polako, kaže, ulazi sve više žena.
- Od 23 polaznika imali smo čak 16 cura. Ako se orgulje gledaju kao struka više je muških. U nekim sredinama sviraju ih još uvijek i svećenici. Slično je i u svijetu, u svim većim crkvama žene su u manjini. Ali, nedavno je jedno istraživanje u Francuskoj pokazalo kako se ta slika mijenja. Očito je tako i kod nas u školi - objašnjava Mašić iskreno radostan što su ovogodišnji polaznici bili vrlo motivirani i zainteresirani za rad.
- Imali smo polaznike iz cijele Hrvatske: Zagreba, Varaždina, Samobora, Daruvara, Rijeke... Naravno i iz Šibenika nekoliko djece. Najmlađi polaznik Anđelo dolazio nam je iz Vodica, on je još u nižim razredima osnovne škole i bio je vrlo zainteresiran i pun pitanja. Već tri, četiri godine dolazi nam i jedna gospođa iz Zlarina, Milena Adum. Ona to radi za svoju dušu, zapravo. Završila je glazbenu školu, a na Zlarinu postoje lijepe dvomanualne orgulje, prilično velike za jedan otok, možda veće čak i od onih u crkvi Gospe van grada. Ona zapravo ima orgulje, a nema profesora. Zato dolazi u školu, a čujemo se i preko godine. Ja svim polaznicima kažem da mi se mogu javiti. U današnje vrijeme aplikacija, dovoljno je da mi slikaju note i napišu poruku. Za čas se možemo čuti i riješiti problem. Želim im time reći, da nisu sami i prepušteni sebi - istaknu je Mašić.

Različiti instrumenti

Posebnost Orguljaške ljetne škole su i brojne orgulje na kojima mogu svirati. Na raspolaganju su im ove godine bila četiri povijesna instrumenta: orgulje Petra Nakića iz 1772. godine u crkvi sv. Frane, Lupinijeve u sv. Duhu, orgulje Francesca Daccija iz 1776. godine u crkvi sv. Križa kao i nešto novije iz 1859. braće Giacobbi u Novoj crkvi. Od recentnih orgulja izgrađenih u 20. stoljeću svirali su na onima u katedrali te crkvama sv. Frane i sv. Ivana. Različiti instrumenti traže i različiti način sviranja, a takvo iskustvo u kratkom vremenu na jednom mjestu, rijetko se susreće, naglašava Mašić.
- Jedan dan smo bili u jednoj, drugi dan u drugoj crkvi i polaznicima je sve to bilo novo. Nije to samo stvar drugačijeg zvuka, nego su i tipke drugačije. Sve im je zapravo bilo drugačije, nego u učionicama. Tu im kada sviraju zvuk izlazi ispred njih, a ovdje su morali osjećati prostor i locirati odakle zvuk dolazi. Govorio sam im: vi ne svirate orgulje, vi zvukom pokrećete cijeli prostor i to je fascinantno. Orgulje nisu kućni instrument. Kada u školi sviraju klavir ili digitalne orgulje imaju uvijek istu zadanu zvukovnu situaciju. Ovdje, čim promijeniš crkvu i instrument, sve je drugačije: tipke, zvuk... U početku im je to bilo zbunjujuće, ali je ova generacija polaznika bila vrlo dobra. Mislim kako je to generacija koja uvijek imaju neke nove aplikacije i igrice pred sobom, stalno moraju nešto svladavati da dođu na novi, viši nivo... Tako i kod orgulja. I one su kao neki stroj s puno tipaka, botunića... Važno je i da jedni druge slušaju dok sviraju. Tako se lakše uoče greške i brže uči. U seminaru posvećenom glazbi renesanse i baroka pokrivamo raspon do 200 godina glazbe. Nemoguće je, naravno, u zadanom vremenu objasniti im ne samo kako nešto treba svirati već i estetiku ideje koju su imali skladatelji. Naime, njima je glazba starija od 19. stoljeća što bi se reklo "špansko selo". Osim Bacha, to se ne uči u općem glazbenom obrazovanju. Njima je to uvijek upitnik: što s tim i kako razumjeti tu glazbu. Zajedno to radimo, razgovaramo i propitujemo, a potom vidiš kako im se polako pale lampice i to me kao predavača uvijek iznova raduje!

Obnova orgulja

Sada kada je škola završena i dojmovi se sliježu, Mašić podsjeća koliko je važno raditi na održavanju i obnovi instrumenata.
- Misija ove škole, kako je to zamislio i profesor Grga, nije samo obrazovna i da se se na koncertima koje organiziramo izmjenjuju sviračka iskustva nego i da se instrumenti naštimaju, da se pojedine orgulje i obnove. Premda, šibenske orgulje nisu u lošem stanju. Na svim se može svirati, za razliku od situacije u Zagorju ili Slavoniji, primjerice. Međutim, važno je taj fond očuvati. To je veliko bogatstvo kao i šibenske tvrđave. I one su preživjele dok nisu bile obnovljene, ali u perspektivi moramo računati na tu obnovu - zaključio je Mašić.

07. prosinac 2021 19:52