Jedna od zanimljivih šibenskih priča iz davnine je razgovor (ondašnjeg) predsjednika HNK Šibenik Marka Slavice sa splitskim nadarenim, ali kontroverznim napadačem Franom Obilinovićem oko uvjeta njegova potpisa za Šubićevac. Kad je Frane zatražio 30 tisuća maraka, Marko ga je gotovo šokirao odgovorom: "Ti sebe ne cijeniš dovoljno, ti zaslužuješ barem 50 tisuća maraka!“ No, kad je pomalo zbunjeni Obilinović saslušao uvjete pod kojim bi dobio 50 tisuća maraka, kazao je Marku: "Može li 20 tisuća maraka bez tih uvjeta!?"
Na tu priču nas je asocirala istina da su hrvatski, pa i šibenski sportaši, sve više skloni klubovima koji sigurno ispunjavaju manje, ali čvrsto dogovorene plaće i hranarine, nego sredinama gdje se barata s vrtoglavim ciframa, a gdje se nerijetko sve završava sudovanjem oko neplaćenih obveza.
Jordanov poučak
- Spasila nas je Cedevita svojim preseljenjem u Ljubljanu. Cijene igrača automatski su pale za 50 posto. Pa, oni su još nezrelog beka Jordana plaćali 3 tisuće eura mjesečno! Sad su hrvatski košarkaši sve skloniji klubovima poput našeg, gdje se ne plaća masno, ali se dogovoreno uvijek ispunjava – kazivao nam je Filip Vukičević Fika, sportski direktor KK Šibenik.
Na izbornoj skupštini "građana“ ponosno se baratalo s "pozitivnom nulom“ ili činjenicom da dosadašnji sponzor Dogus Grupa napušta Baldekin u trenutku, kad šibenski prvoligaš nikom nije dužan ni lipe.
Vrlo je slična situacija u Crnici, gdje (financijske) konce u rukama čvrsto drži predsjednik Tomislav Ninić – Cico.
- Uskoro ćemo platiti hranarine igračima i za srpanj. Nekima smo nadarenim igračima produžili ugovor. A pojačanja!? U pravu je prvi čovjek hrvatskog vaterpola Perica Bukić, kad kaže da nema baš smisla izdvojiti desetke tisuća eura za pojačanja. Žalim jedino zbog toga što se oko uvjeta nismo našli s potencijalnim povratnicima, Šibenčanima Andrijom Bašićem i Antonijem Petkovićem. Bašić je imao zaista dobre inozemne ponude, no očekivao sam da će se Petković sjetiti stare dalmatinske "da je bolji dinar u ladu nego dva na suncu“, otvorio nam se Ninić.
Da ne bi nesretnog gradskog kredita, slična bi situacija bila i na Šubićevcu. Uostalom, upravo je taj kredit bio kamen spoticanja, kad je litavski partner htio preuzeti šibenskog prvoligaša, a potom se preselio u Veliku Goricu, gdje je napravio zaista velik posao.
Valjda će i Funcuti na svoje
Kad govorimo o ambicioznom šibenskim klubovima, ne možemo, a da i hoćemo preskočiti veslače Krke, malonogometaše Crnice, košarkašice Šibenika… Ili brojnu šibensku sportsku obitelj, u kojoj su slavna prošlost ili trenutačne ambicije uvelike iznad financijskog potencijala.
No, valjda će jednom i Funcuti doći na svoje!? Da u jednom od šibenskih klubova ostvare jedva pritajene ambicije.
U skladu s tim, uz svo štovanje prema aktualnom gradonačelniku dr. Željku Buriću, ne možemo prihvatiti njegov stav "kako je zadovoljan minulom sezonom na Šubićevcu“. Dvojba je samo čime smo više nezadovoljni - neuspjelim prvoligaškim jurišom ili padom pionira i kadeta u niži rang!?