StoryEditor
KolumneGOVOREĆI OTVORENO

Šupe i Restović mogli bi učiti od Zokija

Piše Zdravko Pilić
24. prosinca 2019. - 18:25

Milanović je izgubio prošle parlamentarne izbore zato što se ‘dodvoravao’ desnici. To je vrlo popularan narativ u koji lijevi krugovi vjeruju ‘jedan kroz jedan’. A daleko je od istine. Kao što je daleko od istine da je Franko Vidović izgubio izbore u Šibeniku zato što je za dogradonačelnika postavio Antona Dobru.

 

I Franko i Zoka skužili su da ne mogu dobiti izbore samo se oslanjajući na bazen lijevih glasova - jednostavno je premalen - nego da moraju ići prema centru. Zato je činio sve da ne radi ono u čemu je prije griješio. I on i Franko. Da ne izaziva svjetonazorske ratove - ‘Mi i oni’, ‘svjetlo i tama’, ‘seljaci i građani’, ‘ustaše i partizani’. Pa je i izabrao da se u trijumfalnoj noći pojavi u sjedištu stranke u plavom odjelu sa decentnom, svijetlo plavom kravatom. Zašto ne crvenom? Zato što mu plava bolje ide uz boju očiju? Ne, nego zato što ne želi izazivati, ne želi biku pokazati crvenu krpu. Pa ga razjariti. Milanović je definitivno sazrio, ozbiljan je političar, pazi i na neverbalne poruke.

 

Za razliku od naših domaćih političkih vedeta Tonča Restovića i Joška Šupe koji su u izbornoj večeri došli čekati rezultate u – crvenim majicama s kapuljačom, duksama. I tako učinili baš ono što Milanović po svaku cijenu želi izbjeći pred drugi krug – mobilizirati desnicu. Napraviti to da pred ‘crvenom opasnošću’ Škorini glasači zaborave sve ono što su do jučer zamjerali Plenkiju, da stisnu nos, i od ‘dva zla’ izaberu manje. I glasaju za Kolindu.

 

’Rat je gotov!’

 

S ovom plavom kravatom, pomirljivim govorom lišenim bilo kakvog trijumfalizma, Milanović im je poručio, poput Gotovine: ‘Rat je gotov!’. Nema ratova, ratovi su gotovi. Ideološki i svaki drugi. Mi nismo protivnici! Možete ostati kući. A možda čak i glasati za mene. Jer sam bolji od Kolinde. I veći suverenist, čak i Hrvat od Plenkovića. Koji je o Tuđmanu, nije to zaboravio spomenuti Milanović negdje na sredini svoje kampanje, govorio sve najgore.

 

Milanović se u fantastičnom govoru nakon relativne pobjede u prvom krugu postavio državnički, protiv podjela i kopanja po prošlosti: ‘Svi u Hrvatskoj imate pravo na sreću i miran život!’. ‘U Hrvatskoj nitko ne smije biti drugi’, ‘Moja je Hrvatska solidarna, zemlja jednakih’. To je novi Milanović, koji nije ni prgav ni svađalica, onaj iznad kojeg je ‘samo Ustav’, pa skoro da je kao Tuđman rekao i Bog, ali bilo bi to ipak previše pa je rekao da će biti ‘vjerski zagovaratelj tog Ustava’. Tako bi nekako mogao zvučati i hrvatski Orban, netko koga bi i suverenisti prešutno podržali umjesto ‘briselskog činovnika’ i njegove lutke na koncu na Pantovčaku. Ne moraju mu dati glas. Dovoljno je da ne iziđu na drugi izborni krug.

 

Eto na, kako se u politici, čak i u naoko sitnim detaljima prepoznaju talenti i antitalenti. Po boji majice i kravate. Ili po njezinom potpunom izostanku. Kao što se vidi na slikama iz šibenskog stožera HDZ-a. Mislite da je slučajno što je Dujić došao bez kravate, što je nije nosio ni gradonačelnik dr. Željko Burić, što je Ante Kulušić došao bez nje. Pa čak i ministar Ivan Malenica. Svi u košuljama. Vraga je slučajno! U điru je skromnost, ne valja narod izazivati, pred drugi krug, posebno ako se tvoja kanidatkinja čitavu tu večer pozivala na narod, da je uz narod i s narodom, i pozivala na zajedništvo.

 

A Škoro prijetio da će vratiti Hrvatsku ‘narodu’ na parlamentarnim izborima. Bahatosti nema mjesta. Ni krkanluku. Ništa prasetina, na stolu su bili skromni kanape sendviči. Ni kravata. Uostalom, ako ste išli za tim, Milanović je istu ili sličnu svijetloplavu kravatu nosio i na sučeljavanju na HTV-u. To je već i tada bila poruka. Ja nisam (samo) crveni. Nego i plavi. I to toliko da čak ni Nenad Stazić nije glasao za mene. Nego je na svom ‘fejsu’ par dana pred izbore napisao – ‘Katarina’.

 

El Bahatte

 

Peović, naravno. Koju je Milanović, valjda se ponovno dodovoravajući desnici, javno ismija(va)o kazavši ‘kako bi više volio da je izabrala revolucionarni put Ive Lole Ribara, Koče Popovića i onih ljudi koji su bili po zatvorima i bježali od policije, a ne radili u komforu javnog sektora i katedre na Filozofskom fakultetu.

 

‘Što bi sve dali u HDZ-u da se u Tvornici nakon Milanovićevog govora, nakon svega, u sitnim noćnim satima zapjevalo ‘Jugoslavijo’ ili kakva druga crvena il borbena budnica, Pola posla bi im ta ‘Po šumama i gorama’ pred drugi krug odradila. Ovako će se morat žgobavat još 15 dana. S potpuno neizvjesnim ishodom.

 

Milanović, kojem su brojni predviđali da neće ući ni u drugi krug, na kraju je, suprotno svim očekivanjima i predizbornim anketama, postao relativni pobjednik prvog kruga izbora. To ne bi mogao da nije ušao u centar, pa čak i u bazen desnih glasova. Tko zna, možda bi građani Hrvatske željeli da se ‘bahatom’ Plenkoviću, čisto kao protuteža, ponekad može s onog drugog brda, s Pantovčaka, suprotstaviti netko za koga znamo je jednako bahat ili čak bahatiji od njega. Samo to sad zove - karakter.

# JOšKO ŠUPE# TONčI RESTOVIć#ZORAN MILANOVIć

Izdvojeno