Nije dobro, pa da je sutra Božić!

Di si bija, kad je grmilo!? Taj gotovo zaboravljeni refren starog splitskog pjevača Đorđija Peruzovića odzvanja nam u ušima od završetka utakmice Varaždin – Šibenik. S "prijevodom": - Di ste bili, kad je grmilo!?

Nogometaši Šibenika odigrali su na varaždinskom travnjaku borbenu, mušku utakmicu. Bez imalo sportske sreće i trunka naklonosti zagrebačkog suca Frana Jovića. Da su takav pristup imali u ranijim susretima protiv puno slabijih suparnika ovog proljeća, primjerice Međimurja, utakmica u Varaždinu imala bi gotovo nevažni, revijalni karakter ili šibenska bi momčad slavila prvoligaški bal prije televizijske predstave u baroknom gradu.

- Šibenik je u derbiju dobar dio susreta igrao bolje, ali presudila je očito mudra taktika trenera Branka Karačića, koji je u završnici prvog poluvremena agresivno pritiskao goste, a u nastavku ih lovio u (polu)kontrama – kazivao je neposredno poslije susreta iskusni nogometni trener Damir Mužek, kojega svakog ljeta već godinama viđamo na Jadriji i s kojim je uvijek ugodno popričati o nogometu.

Ovog proljeća bi, nema sumnje, bilo sve puno lakše da je šibenski trener Borimir Perković vjerovao vlastitoj, jesenskoj statistici. Ili, podatku da je u jesenskom dijelu pet uzastopnih pobjeda, uz gol razliku od 11:1 ostvarila momčad, koja je najčešće nastupala u sastavu: Labrović, Blaić (Pecolaj), Vukorepa, Pandža, Musa – Roca, Bulat, Celić – Maleš, Antunović (Kukec), Prince. Momčadi, koja je, za razliku od brojnih, različitih sastava ovog proljeća imala manje problema u dvije bitne značajke nogometnog nadmetanja: funkcionalnosti i pas-igri.

Spomenuti su igrači, među inim, nadigrali Varaždin i Hajduk dva na Šubićevcu, te drugi sastav Dinama i Kustošiju u gostima.
Što se to loše događalo ovog proljeća na Šubićevcu, kad su Varaždinci u samo 12 kola osvojili 10 bodova više od jesenskog lidera!? Kao da su se čelnici Šibenika ponašali u skladu sa starim, otrcanim vicem o čovjeku, koji je padajući sa četrnaestog kata, kod sedmog kazao: "Zasad je još uvijek dobro".

A nije dobro, kako kažu stari Šibenčani, pa da je sutra Božić! I nije nimalo lako pronaći "unutrašnje pričuve" na Šubićevcu za još jedan paket "majstorica“ s Istrom. Baš kao i prije tri godine, kad su Šibenčani obje utakmice odigrali 1:1, ali smo ispali zbog lošijeg izvođenja kaznenih udaraca od Puljana.

Ako išta raduje, osim spomenute borbenosti u Varaždinu, onda je to uporna potpora Funcuta i u trenucima kad je poslije isključenja Bilića bilo posve jasno kako su šibenski izgledi za preokret u sferi iluzije. Pljeskom su Funcuti po završetku utakmice ispratili "narančaste“, ali još jednom izviždali trenera Perkovića.

Dvostruko pokisle šibenske navijače tzv. gospoda iz baroknog grada nagradila je, pak, posprdnim povicima "Ši-ši-popuši“, ali i parolom "Gazi tovare“, kojim na sjeveru Hrvatske obično časte hajdukovce. Ovaj potonji povik je najbolji znak da smo Varaždincima svi isti. Od Novalje do Prevlake.

No, mi, Dalmatinci, nismo isti jedni drugima ili drastično i nepotrebno se dijelimo. I Šubićevac je ovog proljeća bio kolateralna žrtva tih pomalo otrovnih dalmatinskih podjela. A onda se čudimo, po tko zna koji put, da od Rijeke do Dubrovnika imamo samo dva prvoligaša, dok se na zagrebačkim tramvajskim postajama igraju utakmice, koje u prosjeku gleda između 300 i 500, mahom nezainteresiranih promatrača.