Svake godine mi, navijači čekamo da Šibenka krene prema gore, a čini mi se da iz sezone u sezonu klizimo sve niže. Nema boljeg pokazatelja mojoj tvrdnji od broja gledatelja, koji se na zadnjim utakmicama gotovo prepolovio, tako nam je mirno i bez posebne gorčine kazivao Drago Lakić - Laki, jedan od najstarijih i najžeščih Funcuta, kojega pamtimo i kao nadarenog amaterskog igrača u pionirskim danima šibenske košarke.
Laki nije, međutim, i jedini u klubu i izvan njega, čije grintanje potiče stvaranje obruča nezadovoljstva oko Baldekina.
- Naši nadareni momci, poput kadetskih reprezentativaca Tomislava i Zvonimira Ivišića, nažalost, igraju i treniraju puno manje otkako su iz KK Dražen Petrović prešli u prvu momčad.
A u rujnu smo slušali Vladu Đurovića kako su obojica NBA-potencijal, te da bi trebali provoditi dnevno 5-6 sati u dvorani – unisoni su Joško Krička i Josip Milaković - Jota, čelni ljudi Škole košarke, koja s ponosom nosi ime nekad najboljeg europskog košarkaša, a koja ne prestaje s proizvodnjom talenata.
Njihovo grintanje vjerojatno je barem malo ublažila statistika nedjeljne utakmice sa Cibonom, koja govori da su braća Ivišić dobili po 10 minuta igre. Kao znak kako se, ipak, kao uvažavaju stavovi da se vrata moraju jače odškrinuti mladima, kao jedinoj ispravnoj klupskoj politici. Ili da se stručni stožer više ne zavarava najavama o „mogućem iznenađenju protiv Cibone“. Puno je korisniji bio pristup prvoj, zagrebačkoj utakmici istih suparnika, kad je samo Tomislav Ivišić dobio 22 minute na parketu, što je iskoristio za po 4 poena i asistencije, te 6 skokova.
Ostavka tajnika
Prvi signal za stezanje obruča nezadovoljstva oko Baldekina bila je, nema sumnje, ostavka dugogodišnjeg tajnika Damira Grandeša, koji poimence nije upirao prstom ni u koga, ali je smogao snage za dvije kratke rečenice: -’U klub su došli neki novi ljudi s nekim novim zamislima, koje se baš ne poklapaju s mojim, a ni dosadašnjim radom u klubu. U toj situaciji ostavka je bila neizbježna.’
Grandeš je u svom tajničkom vijeku prošao najteže razdoblje kluba. Od treće lige (čitaj: igranja po malim mjestima i otocima) do povratka u Prvu ligu. Baš kao i bivši predsjednik Ante Gaćina, koji je u prijelomnim trenucima odigrao bitnu ulogu priključenja kluba na gradsku politiku.
- U minulim godinama klub nije imao previše potresa i zbog toga, što nismo žurili s promjenama. Ni u igračkom, ni u trenerskom kadru. Podatak da smo u zadnjih 10 sezona imali samo tri trenera, Jeronima Šarina, Vladimira Anzulovića i Mira Jurića govori da smo se, iako mali po financijama, ponašali kao veliki klub. Posebno žalim za tim što se kasnije klupsko vodstvo nije žestoko potrudilo oko toga da na Baldekinu ostanu Roko Badžim i Krešimir Radovčić. Dva mlada nadarena igrača, u koje smo uložili godine rada. Zato ne smijemo dozvoliti ponavljanje istih grešaka s novim šibenskim mladićima, kazivao nam je Gaćina.
Novi, visoki poraz protiv Cibone neminovno nas je vratio na prvu utakmicu sa zagrebačkim „vukovima“ poslije koje je smijenjen trener Miro Jurić, a imenovan Edi Dželalija. Juriću je kao dugogodišnjem odanom vojniku Šibenke „skinuta glava“ poslije samo šest kola. U trenutku, kad je imao bilancu od dva poraza (Cibona, Gorica) i četiri pobjede (Hermes Analitica, Škrljevo, Sonik Puntamika, Zabok), od kojih su dvije potonje izborene u gostima.
Novi je kormilar u idućih 11 kola ostvario pet pobjeda, pa već i suha statistika nameće logično pitanje da li se, osim brzopletih igračkih promjena, požurilo i sa smjenom trenera!? Pitanje, koje tiho šapće i dio klupskog vodstva. I taj detalj, nema sumnje, steže obruč nezadovoljstva oko Baldekina.