Kad je šibenski gimnazijalac, rodom iz Siverića i, po mnogima, televizijski mag, Miroslav Lilić pri kraju radnog vijeka na HRT-u imenovan za savjetnika na Prisavlju, njegovo prvo savjetničko izvješće bilo je (polu)ozbiljno. U stilu: "Nisam napisao ništa!" Zašto!? Pa, pametnome savjet ne treba, a budali ne pomaže!
Toga sam se sjetio, kad je Josip Klisović, službeno savjetnik Bashara Egemena, predsjednika GKK Šibenik, preko televizijskog ekrana i novinskih stupaca zavapio: "Ja sam imenovani savjetnik, a nitko me iz kluba ništa, ama baš ništa ne pita!"
Klisovićev istup bio je očekivani potez šibenskog intelektualca, nadarenog trenera i košarkaškog zanesenjaka, kojemu ni najveći sitničavci ne mogu osporiti sportsko znanje i gotovo fanatičnu ljubav prema Baldekinu. Kad ljeti ne možeš živjeti od zvizdana, on će bez problema napustiti omiljenu Jadriju, te požuriti u neku od (pre)vrućih šibenskih dvorana da bi "servisirao" individualni trening nekom od svojih bivših pulena, koji više na stanuju na Baldekinu. Krešimiru Šeri Radovčiću, Franku Kalpiću ili nekom trećem.
Ljetno cjenkanje
Klisović je ljetno cjenkanje "građana" s Radovčićem, te odlazak (u Zabok) shvatio kao smak šibenskoga košarkaškog svijeta.
Bio je, dakako, u pravu. Ne samo u tome, već i u najvećem dijelu javno izgovorenih rečenica. Teško je, međutim, shvatiti da je Klisović kao odani vojnik Baldekina izostao s najvećeg dijela utakmica u prvom dijelu prvoligaške utrke.
- Nikad nisam vezao svoju ljubav prema klubu za ime nekog predsjednika, trenera ili igrača. Moja sklonost prema Baldekinu nema takvih individualnih ograničenja. Zato bih za svoj klub, ako treba, i gaće skinuo. Samo da bude bolje - kazivao je kao svojevrsnu "kontru" Boris Pelajić Pele, jedan od najstarijih šibenskih Funcuta.
Ne bih se složio do kraja ni s Klisovićevim prijedlogom da navijači, koji redovito plaćaju članarinu, imaju pravo participirati u klupskoj politici. To više što Klisović na (ne)izravan način predlaže prepisivanje ne baš uspješne splitske formule "Našeg Hajduka", zaboravljajući da je slavna Šibenka počivala na odavno priznatim sportskim postulatima. Igrači su marljivo vježbali, uprava sa sponzorom (tvrtkom Šibenka) rješavala egzistencijalne probleme kluba, a navijači samo - navijali.
Turski Funcut
U vodstvu slavne Šibenke lako je bilo uočiti prezimena gospodarstvenika (Miljković, Panjkota…), koji su na izravan način zastupali interese sponzora, te, što kriti, kontrolirali način trošenja novca. Baš kao što je to uradio aktualni sponzor, turska Dogus grupa imenovanjem Bashara Egemena za predsjednika, te dijela zaposlenika u uže klupsko vodstvo. Zbog toga se čini jednako normalnim, s obzirom na zadnje financijske injekcije Grada Šibenika Baldekinu, da se aktualno klupsko vodstvo proširi na barem jednog-dva predstavnika gradske vlasti. Što kriti da aktualnom klupskom vodstvu manjka funkcionara od autoriteta, koji mogu bez kompleksa pokucati na vrata potencijalnih sponzora!?
I još nešto, što je i te kako važno. Otkako je sjeo u fotelju klupskog predsjednika, turski Funcut Bashar Egemen nijednom se nije oglasio javnim istupom. Prepustio je taj posao (sportskom) direktoru Filipu Vukičeviću, tajniku Damiru Grandešu, treneru Miru Juriću… Suprotno navadi i obvezama, koje traži njegova (javna) funkcija. Suprotno praksi u velikim zemljama, kakva je Turska, odakle se Bashar (privremeno) doselio u Šibenik.