Drugi svit ima rješenje za svaki problem. A mi? Mi za svako rješenje imamo - problem. Eto, sad je problem turizam! Kad čovik pročita novine i sluša pojedine ljude, onda ima dojam da je u pitanju pošast gora od kuge koja je poharala naše male smišne, tisućljetne dalmatinske gradove. Kojima se, kažu, desila prekomjerna "turistikacija". Eto, sad je to dobilo i dijagnozu. Horde turista nahrupile su u naše pitome, stare gradske jezgre, istjerale od tamo domicilno stanovništvo, zauzele tamo svaki slobodni kutak, pa arče i banče, sjede, piju, jedu. Na sve se strane širi miris izgorjelog ulja od frigadura, a furešti nemaju ni srama, pa hodaju ispred nas goli i bosi, okolo po kantunima i pišaju, pa čak i "spolno opće", Sodoma i Gomora.
Eto revolucije
I da bar tako hoće cijelu godinu, po tim našim gradovima biserima, stvorenima na mjeru čovjeka kroz stotine i tisuće godina, nego navale na njih samo kroz tri-četiri litnja miseca, a ostave - jao nama kukavima i nesritnima - da onih devet miseci održavamo to prazno "naselje duhova", čija "krhka infrastruktura", vele, ne može izdržati taj nalet tih suvremenih barbara. E, da je izumiti takvi vinograd kakav bi htjeli ovi naši turistolozi - onaj kojeg ne bi trebalo održavati, obrađivati i tenditi cijelu godinu a obrati ga u samo jedan dan. Ali takvog vinograda nema, pa je teško očekivati da bi mogli imati i turizam kroz cijelu godinu, a da stalno i iznova ne ulažemo u infrastrukturu. Danas svi hoće komfor, da liti ladi, a da zimi grije, i to sve na botun, ali toga nema bez struje. Ali, zato kad negdi triba staviti trafostanicu, ili ne daj bože antenu za mobilne operatere - jer kakvi je to apartman i turizam bez wi-fija - onda izbije revolucija. To zrači! To je bolest! Pobuna!
Eto, u Šibeniku ne moš nigdi ni one kašete za prikupljanje smeća nigdi meknit jer to neće niko ispod svog prozora. Pa zovu gradsku upravu, a oni Novicu. Makni! Al' zato bi svak tija da kad on itne smeće, da mu se to skupi u roku odmah. I da ga to dođe par kuna. Najviše sto misečno. U apartmanu koji će on naplaćivat sto eura dnevno. I u kući, odnosno stanu, koji vridi, kad bi je prodava, al' neće jerbo ne plaća na nju nikakav porez, brat bratu, milijun eura. A u kojoj je nadogradnju - još jedan apartmanić - legalizira prošle godine za desetak tisuća kuna. Dobija je papire. A onda će se s tin papirin od legalizacije pojaviti da mu grad triba dovesti bolju vodu i struju, zaminiti ove stare sagnjijale cijevi i žice, uske i tanke, građene još dok je svaka deseta kuća imala WC i jednu špinu u dvorištu, a cila kuća jednu sijalicu. Ko će to platit? Onih njegovih par tisuća kuna? Ili milijuni onih koji su gradili legalno. Ali kako takvih "peezda" ode nema puno - nije ode niko ni lud ni naivan - platit će to "šira društvena zajednica" a onda će(mo) se svi skupa čudit - "Oklen dug?"
Uvik u modi
Ne smimo ić samo u turizam, vele ovi naši pametni, ne smimo zapostavit proizvodnju. Moš mislit! Ka da smo se mi proizvodnje odrekli zbog turizma. Nama je proizvodnja propala, sama od sebe, a turizma smo se uvatili jer nam ništa drugo nije preostalo. Iz naših povijesnih jezgri iselili su ljudi davno prije nego što su im štekati zagradili prolaze do portuna i davno prije nego su na Ražinama počeli otvarati trgovačke centre s besplatnim parkingom koji su opustošili butige i poslovne prostore u starom dijelu grada. Turizam je u taj dio grada vratio život barem na ona tri ili četiri ljetna mjeseca, da bi i to sad odmah postalo problem. Ali tako je to sa svakim onim ko u nas nešto radi. Udri po njemu, to je kod nas uvik u modi.