Moj grad – moj klub. Ta emotivna, ali i pomalo prkosna parola krasi već desetljećima ne samo šibenske Funcute, već i sve Šibenčane, koji od vikenda do vikenda žive s vijestima o (ne)uspjesima svojih sportskih klubova. Za razliku od Dubrovnika koji se jasno opredijelio za vaterpoliste Juga, Zadra u kojemu se 95 posto sportskih razgovora odnosi na košarku i Splita gdje je Hajduk otkad je svijeta i vijeka miljenik broj jedan, Šibenčani spomenutom parolom iskazuju privrženost svim ambicioznim gradskim klubovima. O tome, uostalom, svjedoči nedavna izjava Filipa Vukičevića, sportskog direktora KK Šibenka.
– Ja ne propuštam utakmice na Šubićevcu, skoknem i na vaterpolo. Najsretniji bih bio kad bi se osnovalo Sportsko društvo Šibenik, koje bi objedinilo pod isti krov košarku, nogomet i vaterpolo, ali i veslanje, koje je stara šibenska tradicija – izjavio je Fika, kako ga obično zovu u šibenskim sportskim krugovima.
A parola Moj grad – moj klub bit će kao nikad na kušnji ovog proljeća. Ne treba sumnjati da će tribine biti kao uvijek dobro popunjene na košarci i na važnim utakmicama koje očekuju sve uspješnije vaterpoliste Solarisa. No, vrijeme je da se gradski čelnici, sportski dužnosnici i navijači ozbiljno poklone nogometu. Za to je kucnuo više nego ozbiljan čas. Šubićevcu je u prvoligaškom jurišu kao nikad potrebna potpora na svim razinama.
Šibenske majstorice
Aktualna (i više nego realna) je treća ozbiljna prilika da se HNK Šibenik vrati tamo gdje mu je po tradiciji i brojnim talentima oduvijek bilo mjesto, u Prvu nogometnu ligu. Raduje obećanje gradskih čelnika "da će sve napraviti kako bi Šubićevac proslavio prvoligaški bal". No, svoj ispit vjernosti gradu i klubu ovog proljeća moraju položiti ne samo Funcuti, već i svi oni koji su, iz samo njima poznatih razloga, u minulim sezonama apstinirali na tribinama Šubićevca.
– Mi smo ne tako davno imali ugodne razgovore s predstavnicima Funcuta, ali nije riječ samo o toj navijačkoj skupini. Priču o Šibeniku kao novom prvoligašu valja shvatiti kao zajednički, županijski projekt. Mi bismo, primjerice, sa samo 800 gledatelja u prosjeku na drugoligaškim utakmicama bitno ublažili naše financijske probleme. Neovisno od toga što su ulaznice za Šubićevac sve samo ne skupe – otvorio nam se krajem minule godine predsjednik uprave Jure Zoričić.
Dvije ranije prilike za plasman u Prvu ligu Šibenčani su propustili stjecajem različitih okolnosti. Na gotovo naivan način. Zbog tihog (i nesportskog) vjetra u leđa, koji su imali njihovi izravnim suparnici (Cibalia, Istra, Varaždin), ili vlastitim propustima u stručnoj i inoj politici. No, u odlučnim bitkama šibenska ih publika posjetom i bodrenjem nikad nije iznevjerila.
U svim spomenutim "majstoricama" odigranim krajem proljeća, na Šubićevcu se okupljalo u prosjeku oko 5 tisuća gledatelja. Ne samo Šibenčana, već i prijatelja nogometa iz susjednih mjesta i gradova. Ovog bi proljeća navijački putevi trebali imati posve obrnuti redoslijed. Šibenske "majstorice" za Prvu ligu sa zagrebačkim Rudešom i riječkim "Orijentom" igraju se već u prva tri kola drugoligaške utrke. A to praktički znači da valja odmah pohrliti na Šubićevac, a ne čekati eventualne svibanjske natjecateljske muke.
Zato je, ponavljamo, emotivna parola "Moj grad – moj klub" na ozbiljnoj proljetnoj kušnji.