Nakon što je Andrej Plenković posjetio Knin, brojni su portali objavili najvažniju vijest – Josipa Rimac dočekala ga je u tenisicama. Ili što bi mi seljaci koji ne pratimo modu rekli – u patikama.
“Zna što se nosi” bili su naslovi koji su opisivali kako se Josipa za tu prigodu odlučila za jednu opuštenu, dnevnu kombinaciju u kojoj je “crni kaput klasičnog kroja s dvostrukim kopčanjem i zlatnim gumbima” uparila s tenisicima ukrašenim zlatnim detaljima i – mrežastim čarapama. A cijeli ovaj “casual look” upotpunio je “ležerni bob i malo šminke”.
Eto što su ti danas mediji! Sve znaju i ništa im ne može pobjeći. Čak ni bičve državne tajnice. U idućim izvještajima očekujem i podatak koliko su DEN-a imale. Šteta je da općinstvo ostane uskraćeno i za taj prilično bitan detalj kad je već cijeli njezin “outfit” ovako podrobno opisan od glave do pete.
Prigrlio i Begonju
O tome što je Josipina nazočnost na Plenkovićevom skupu – i u Kninu, ali i u “Atriumu” na Lozovcu – značila, o tome ništa, ni slova. Nebitno je to, velite, šta će značit, ništa. I to što je sjedila u prvom redu, do ministra Malenice, i to je ništa? Pa di će drugo sidit, državna je tajnica, velite vi.
Dobro, i ja bih se složio s vama da nema ništa čudnog u tome da je bivša kninska gradonačelnica, koju su često povezivali s Milijanom Vasom Brkićem, sada u prvom redu na predstavljanju Plenkovićevog programa, s najpovjerljivijim Plenkijevim i Dujićevim ljudima, da nije još jednog zanimljivog detalja. Odnosno, osobe koja je u Lozovcu također sjedila na istaknutom mjestu.
A riječ je o Robertu Mariću, stomatologu – ili što bi mi nepismeniji rekli, zubaru – iz Knina koji se dosad uvijek povezivao s Josipom Rimac, kao njezin igrač i njezina “desna ruka”. Dapače, Marić se s Josipinom potporom natjecao i za predsjednika kninskog HDZ-a, pa je tu zamalo izgubio od Dujićevog “igrača” Nikole Blaževića, šibensko – kninskog dožupana koji je prije dvije godine slavio s 444 glasa naspram Marića koji je osvojio 390 glasova. A sada je taj isti Dujić, predsjednik Županijskog odbora HDZ-a, koji se natječe za još jedan četverogodišnji mandat na čelu najjače stranke u županiji, za svog potpredsjednika, kandidirao baš – Marića.
Dakle, stavio je u svoj najuži tim “desnu ruku” Josipe Rimac. Interesantno, zar ne? Možda ne toliko kao Josipine patike ili čarape, ali svakako je intrigantno to da je Dujić svukao sa sebe jednog, a obukao drugog. Jer, to može značiti samo jedno – Dujić i Rimac zakopali su ratne sjekire i sklopili primirje. Josipa je ponovno u sedlu.
A Dujić ne želi stvarati nove neprijatelje i nove podjele u stranci, jer ih ionako ima dovoljno - i on i Plenković - nego pruža ruke na sve strane. Josipi i Mariću u Kninu, Begonji u Drnišu, a ni s njim se nije baš gotivio - zato je Darija Puljić i postala dožupanica - da bi ga sad stavio za potpredsjednika. To je po onoj u politici da prijatelje valja držati blizu, a neprijatelje još bliže. Da možeš paziti na njih i bolje vidjeti što radi.
Dujić na ovaj način ne snaži samo vlastitu poziciju, nego slabi i protivnike, unutastranački tabor Mira Kovača i izvanstranački Škore i suverenista. Jedan više uz njega, to je jedan manje za protivničku stranu, a to je dupla korist, odnosno - dva glasa. Nije on gledao blagonaklono ni to što se šibenski gradonačelnik dr. Željko Burić praktički sam, preko novina, kandidirao za još jedan mandat na čelu grada i stranke, mimo bilo kakvog dogovora. ali mu je progledao kroz prste – jebi ga, uspješan je – a i nije sad vrijeme otvarati frontove ni s njim, ni s Paukom. Dapače, iskoristit će primjer i jednog i drugog da svima pokaže i dokaže da nije zlopamtilo, i da je spreman prihvatiti sve koji mu priđu i dadu ruku.
Novica uvijek dobija
Da je uključiv, a nije isključiv. Da ima mista za sve. Pa čak i za Novicu Ljubičića. Kojeg je najprije kooptirao u Županijski odbor, a sad jedva odolijeva da mu ispuni vruću želju pa mu pomogne da se iz “Zelenog grada” prebaci u “zeleni hlad” – u ‘Ceste’ ili Županijsku Lučku upravu. Ipak je on inžinjer prometa. Dobar bi njemu bio i ŽUC, ali nije nikako uspijevao – ni on, ni drugi - nagovoriti Antu Parata da prihvati koje “misto” u Zagrebu, ministarstvima ili javnim poduzećima vezanim uz ceste.
Svugdje bi mu bilo bolje nego u “Čistoći”. Tamo nema mira nikako – zivkaju ga za svaku kesu smeća koju vide pokraj kontejnera, i šalju mu na mobitel u svako doba dana i noći u “inbox” slike svakog škartoca koji nije u roku odmah pokupljen u staroj gradskoj jezgri. Zna Novica, kao godinama još prilično mlad, a iskustvom već stari politički operativac, kako se kuje željezo i kada se u politici ispunjavaju želje – pred izbore. Unutarstranačke ili ove druge općenarodne. Koji jesu da jesu, njemu su dobri svakako...