Englezi pričaju o vremenu, a Hrvati o cijenama. U ugostiteljskim objektima. Vrište naslovi, komentira se leva-leva po društvenim mrežama.
- Nećete vjerovati koliko smo platili dvije Coca-cole? Šokirao nas je račun za pivo! - Malo pivo, koje je u dućanu deset kuna, platili smo pet eura! Mogli smo na zidiću popit tri! Kakvi lopovi! Ubit će nas pohlepa! - njurgaju mušterije protiv ugostitelja.
- Pa nismo mi ovce za šišanje! Neće nas više vidjet - poručuju. - Lopovi! - vrište u pravednom gnjevu. Kao da ih netko tjera da sjedaju gdje god vide stolicu. I naručuju što god im padne na pamet, a da nisu pogledali u cjenik. No, barem jednog smo se spasili, Svevišnjem hvala. Računa iz Dubrovnika! Niko više ne stavlja na Fejs račun od kave sa Straduna, koju je platio pedeset kuna. Nije više u điru! Sada je već kava na hrvatskoj obali u svakoj destinaciji koja drži do sebe 50 kuna. Isto kao što je četvorni metar stana u Splitu, ali i na brojnim drugim mjestima u Dalmaciji, dosegao Dubrovnik. A ni u staroj jezgri Šibenika ništa se više ne da kupiti ispod dvije tisuće eura po kvadratu, kažu nam oni što se bave tim stvarima. I niko neće reć da njegova ruševina ne vridi toliko. Nego, da je i to malo! U tom slučaju to nije pohlepa, nego tržište! Zakon ponude i potražnje.
Ne oprašta niko ništa
Jer, neko ovo pivo, što se u ugostiteljskom objektu prodaje tri ili četiri puta skuplje, treba dovesti do tog istog objekta, treba ga i donijeti - najčešće na ruke - netko treba platiti i taj kamion, gorivo, i te ruke što mu drže volan, i te ruke što su nosile gajbu treba platiti. Pa treba platiti ruke koje su je metnule u frižider, i struju za frižider treba platiti, i stolove i stolice na kojima sjediš treba platiti, i stolnjak čisti i bijeli, koji je netko oprao i ispeglao - naravno, ne mukti - i glazbu koja ti svira treba platiti, ne oprašta ni ZAMP ni HRT ni kune, odnosno eura. Kao što ni općina neće oprostiti najam štekata na javnoj površini. I njega treba platiti. I odvoz smeća treba platiti. I onoga koji ti je to pivo servirao na stol, a prethodno te pitao što biste popili, također treba platiti, i to sve više i više jer je radne snage sve manje i manje. Tržište je to, zakon ponude i potražnje. Neko to sve treba platiti, a to ćete biti baš vi, krajnji korisnik i kupac. Naravno, pod uvjetom da želite popiti to pivo i tu kavu. Koja se nije po Duhu Svetom našla tu pred vama, pomoću trikova, sistemom hokus-pokus, nego kao produkt složenih logističkih napora. Koji su doveli do toga da danas u svakom malo bolje opremljenom frižideru možete birati hoćete li domaće pivo ili kraft, lokalno, pa onda njemačko, sjeverno ili južno, bavarsko, pšenično ili ječmeno, austrijsko, češko, belgijsko, pa čak i kinesko ili japansko. Tsing Tao i Asahi. Čudo! Kao da ste pred Alibabinom škrinjom s blagom. Uz koju još nerijetko i sve češće dobijete čak i čašu ohlađenu u frižideru. Jer, konkurencija, a i znanje dostupno preko interneta, čine čuda! Naravno da to sve skupa ima svoju cijenu. Ali, zar to, na koncu konca, nismo i htjeli? Zar nismo godinama i desetljećima isto ovako, pa još i gore, govorili i pisali svašta protiv gepek turista iz istočne Europe, koji kod nas nisu kupovali ni trošili ništa, nego su sve sa sobom donosili od kuće, u gepeku, počevši od piva, i mineralnih voda, preko mesnih narezaka i pašteta, pa do ležaljki, plastičnih sandala, šezlona i madraca, koje su na koncu prodavali za “črljene”. U nas su kupovali samo kukumare i pomidore, za salatu, pa su ih zato domaći krkani nerijetko posprdno zvali i “paradajzeri” ili čak i “kumpiraši”. - Nikakve od njih koristi! Ništa ti ne troše, plate samo smještaj. Ako i njega, jer kampiraju na divlje i spavaju ispod šatora. Sve ima svoju cijenu Sad kad takvih gostiju više nigdje nema, kad su bivši “istočnjaci” bogatiji od nas, pa smo im još uvijek povoljni, sad nam odjednom smetaju - visoke cijene. Pa jeste li htjeli bogate goste! I dobro plaćenu radnu snagu, kuhare, konobare, radnice po trgovinama? I život od najma, fita i rente? Jeste! Pa šta se onda bunite? Sve je to priko lita triput skuplje da bi vama, odnosno nama, barem priko zime moglo bit jeftinije!