Što nas sve uči Sveti Ivan, naša treća – sreća obnovljena tvrđava iznad Šibenika, što smo je otvorili ovih dana? Svašta! Čuli ste svi čitali i pročitali ove naše pametnjakoviće koji danas govore kako će se Zapad boriti protiv Rusije, do zadnjeg Ukrajinca? I kako su oni, jadni, samo pijuni u velikoj igri čije konce povlače Amerikanci, a oni su samo topovsko meso, u svoju štetu i tuđu korist? Kao, nisu trebali izazivati Ruse! Jeste? E, tako je vjerojatno bilo i te 1646. onih koji su govorili onda otin našin Šibenčancima "A šta ovo nama sve triba? Mi, šaka jada, teke komune, da stanemo na put tolikoj sili, Turcima Osmanlijama. A šta ih ne puštimo da samo prođu? A briga njih za nas? Ako im se suprostavimo, izgubit ćemo guzicu. A ako ih puštemo, sačuvat ćemo živu glavu! Briga Mlečane za nas! Borit će se oni protiv Turaka sve do zadnjeg Šibenčanina! Šta smo ih tribali izazivat, gradeći ovoliku tvrđavetinu!", govorili su ispotiha, jerbo onda nije bilo društvenih mreža ka danas, da se to moglo. "Ostavit će nas Mlečani na cidilu!", tako se govorilo.
Briga Švabu za nas!
Isto ka šta su govorili prije dva – tri miseca ovi da će Zapad ostaviti Ukrajince Rusima na milost i nemilost. Sad kad ih je navuka da se suprotstave Putinu. Ali, nije. Kako su god Biden i Johnson poslali Zelenskom pomoć, Javeline i Stingere, tako su i nama Mlečani – ondašnji Zapad, odnašnji NATO poslali inženjera fra Antonija Lenija. Iz Genove, a to je onda bilo ka da nam je posla stručnjaka iz Pentagona. A tadašnji nam je NATO posla iskusnog njemačkog ratnika plaćenika, Barona von Degenfelda, s tisuću svojih momaka – to bi bio nešto kao danas Blackwater, odnosno pas rata – koje je, pored Mletaka, plaćao i rimski papa. I čovik je, kad je doša u Šibenik, i vidio Svetog Ivana, što su ga Mlečani uz pomoć šibenske radne snage podigli u nepuna dva miseca, kao iskusni vojnik od zanata, odmah zaključio: – Nije ovo dobro. Malo je! Pravi još jednu tvrđavu, teke doli! I tako je nastao Barone. Tvrđava koju su zahvalni Šibenčani prouzvali tako njemu u čast, iako su ispočetka i protiv njega govorili, u gradu, šapljali po kantunima, jer tada nije bilo ni fejsa, ni WhatsAppa – Doveli Švabu! A briga njega za nas?! Taj će uteć čim Turčin prvi top opali. Njemu i njegovim banditima je samo do para! – govorija je "dobro upućeni". – Još gore! Prodat će nas Turcima! Puštat će ih u grad da nas sve pokolju, kad im paša Tekelija pošalje prid vrata magarca punog zlata! I obeća slobodan prolaz! – šaplja je drugi. Jer, ne samo da onda nije bilo društvenih mreža, nego nije bilo ni drugih modernih tričarija, poput demokracije, ljudskih prava i slobode govora.
Venecija je ovakve tretirala kao strane špijune i bacala ih u tamnicu, u okove. Pa nek tamo podrivaju obrambene napore, i govore protiv NATO – a i Zapada. Nastavak znamo – zahvaljujući Genovi i njezinim inženjerima, Mlecima, rimskom papi, njegovim novcima, njemačkom barunu i njegovim profesionalnim vojnicima, Šibenčani su "uz božju pomoć" zaustavili osvajača s istoka, osmanskog pašu Tekeliju, koji je opsjedao grad s 20 tisuća vojnika. S mora je grad branio Sveti Nikola i njegovi topovi – kao u prošlom ratu Žirje i njegova bitnica – a sve je bilo gotovo kada je, nakon mjesec dana opsade, iscrpljenim braniteljima u pomoć stigla "konjica", odnosno Šesta Flota. Ne s Otranta, nego odozgo, iz pravca NATO Air base Aviano – providur Foscolo s ratnim brodovima i vojnim pojačanjima, koje će na Baroneu i Svetom Ivanu odmijeniti umorne i ranjene i popuniti desetkovane braniteljske redove. Je li Zapad tada pod Šibenikom branio sebe, ili je branio nas? A mi, jesmo li branili sebe, svoje obitelji i Šibenik, ili smo branili Zapad? Glupo pitanje, zar ne?
E, moje malo misto!
Trista i pedeset godina poslije, te iste tvrđave koje smo uz pomoć Zapada podigli da brane i nas i njih, smo obnovili. Od temelja do vrha. I to također uz zapadnu pomoć, uz pomoć EU-a. Nikad mi to sami ne bi uspjeli da nije EU-ropska unija dala lovu, i za jednu, drugu i treću. Stotine milijuna eura! I još smo došli u priliku da nas se, zahvaljujući njima, upiše na UNESCO-vu listu. Što nas to uči? Recimo, barem to da se ne treba bojati stranih investicija. Investitori će doći i proći, ali ono što je investirano, izgrađeno, inovirano, to će ostati. Na korist i uživanje nama i svima onima koji će doći poslije nas. I još nečemu - uči nas skromnosti. Na cijeloj ovoj velebnoj tvrđavi, koja je branila i obranila kršćanski, mletački i hrvatski, zapadni Šibenik, i koja je podignuta za samo 58 dana – a mi je obnavljali tri godine, uz pustu tehniku – ima samo bokunić ploče na kojoj piše ko ju je i kada radio i izgradio. A u nas već danima, po svim portalima, novinama i tv-kanalima, paradiraju znani i neznani, upirući se dokazati i prikazati kao najzaslužniji za njezinu obnovu. Kome je dalo, a kome nije govoriti na otvorenju, koga je spomenilo, a koga prešutjelo... E moje malo misto, da ti mene nije bilo!