Osamdesetih godina minulog stoljeća Šibenikom je kružio sjajan turistički „štos“. Priča o čovjeku, koji se javio na natječaj za recepcionara u „Solarisu“, iako nije znao nijedan strani jezik! A kad su ga članovi natječajne komisije upitali zašto se prijavio,on je uzvratio:
- Javio sam se na natječaj da vam kažem da na mene ne računate!
U tom stilu ne baš dobronamjerni političari (i ne samo političari!) žele protumačiti indijskog biznismena Punkaja Guptu, koji se jedini javio na natječaj za kupnju šibenskog nogometnog drugoligaša, a danas sa svih strana pljušte (dez)informacije kako Indijcu taj posao nije(bio) ni na kraju pameti.
Riječ je, nema sumnje, o silnom jednostranom tumačenju „slučaja“, za koji mnogi okrivljuju Guptu, a od kojega malo tko može oprati ruke. Na takvu konstataciju tjera nas saznanje da je Indijac gotovo 10 mjeseci uredno plaćao šibenskog odvjetnika, koji ga je zastupao u poslu oko Šubićevca. Gotovo je mazohistički izdržao seriju neugodnih, da ne kažemo uvredljivih pitanja, kojima ga je (ne)izravno izložio šibenski gradonačelnik dr. Željko Burić, gurnuvši ga pred članove posebno izabrane komisije. Komisije, koja se razumije u profesionalne nogometne poslove, koliko i autor kolumne u postupak lansiranja američkih raketa u svemir.
Bez vodstva kluba
- Što ti misliš kako bi reagirao ruski biznismen Roman Abramovič da ga je prije kupnje Chelseaa londonski gradonačelnik prisilio da odgovara na pitanje skupine oporbenjaka u glavnom gradu Engleske? Tim ironičnim pitanjem gotovo me zbunio jedan stari šibenski prijatelj sporta, pritisnut tezom da u „slučaju Gupta“ ni slučajno nema nevinih.
Da gradonačelnik i Gradsko vijeće trebaju preuzeti dio odgovornosti, ako zvučno najavljeni posao prodaje HNK Šibenik na kraju dobije epitet mlaćenja prazne slame, govori i podatak da su na jednako sumnjičav način otjerali litavskog sponzora, koji je u Velikoj Gorici napravio mali nogometni mirakul.
Teško je prihvatiti i istinu da u cijelom procesu, za razliku od (ne)zainteresiranih gradskih vijećnika nisu ni u jednom trenutku bili uključeni čelni ljudi aktualnog vodstva na Šubićevcu! Da su o tijeku pregovora s Indijcem, a pogotovu o najavi sloma procesa prodaje, uglavnom, dobivali (dez)informacije iz medija.
U trenutku, kad dogradonačelnik Paško Rakić, izjavljuje „kako još nisu stigli negativni službeni odgovori“ na sve strane pljušte tvrdnje o „definitivno propalom poslu“. Slično zbori i Guptin odvjetnik Jasmin Avdagić, dodajući „kako ga stalno nazivaju oni koji sve znaju, a znaju jamačno manje od njega“.
- U šibenskom nogometu, neovisno o tome, što službeno nije vezana za klub, očito je najaktivnija antipropagandna komisija. Pitanje je jedino što tjera te, zasad nedetektirane osobe, da uporno zapinju noge klubu, koji je nedavno proslavio 87. rođendan, još jednom se javio šibenski sportski cinik iz prvog
dijela kolumne.
Proces sanacije
Daleko je od potpore Šubićevcu i izjava dijela SDP-ovaca „kako je klub upropastio HDZ na čelu s Goranom Paukom“. Da je živ mentor većine šibenskih novinara dobri, stari Joso Jakovljević on bi odmah posegao za rečenicom „Oprosti im bože, ne znaju što govore“.
Valja podsjetiti da su HDZ-ov župan Goran Pauk i SDP-ov gradonačelnik dr. Ante Županović bili rame uz rame, kad je počeo uspješni proces sanacije kluba (čitaj: duga od 60 milijuna kuna), te pretvorbe u sportsko dioničarsko društvo. A Pauk je onomad iskreno priznao kako mu je u uspješnom završetku posla spašavanja „šibenskog nogometnog vojnika Ryana“ na razini države najveću potporu dao ondašnji SDP-ov ministar financija Slavko Linić.
Očito, Pauk, Linić i dr. Županović nisu razmišljali politikantski. Vodili su prvenstveno računa o interesu šibenskog i hrvatskog nogometa. Za razliku od dijela šibenskih političara, koji ostaju „vječno“ ukopani u svojim SDP-ovskim, HDZ-ovskim i inim rovovima. Umjesto da kod temeljnih gradskih i županijskih interesa budu u zajedničkom, šibenskom (i hrvatskom) rovu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....