StoryEditor
Glava u balunuKolumbijsko- šibenski trokut

Nema dvojbe da se u Realu nikad ne bi sjetili Narančastih da nije novog klupskog vlasnika, kolumbijske tvrtke Football Smart International

Piše Ivo Mikuličin
10. listopada 2020. - 09:27
ilustracijaGoran Šebelić/Cropix

Ma gde je, bre, taj Šibenik. Nisam nikad čuo za taj grad, a kamoli da se tamo igra dobra košarka. A da ovo pismo nije napisao neki tvoj šibenski švaler- (polu)ozbiljno se obratio svojoj (bivšoj) supruzi Slavici legendarni beogradski košarkaš Zoran Slavnić Moka kad je za vrijeme „privremenog rada“ u španjolskoj Badaloni dobio pismo predsjednika Šibenke Ivana Medića. Kao poziv da iduće sezone odjene šibenski dres.

Na Mokinu zafrkantsku reakciju podsjetila me ozbiljna, ali, ruku na srce, isforsirana izjava Ivana Bulata, sportskog direktora HNK Šibenik, po dolasku nadarenog igrača madridskog Reala Alvara Martina de Friasa na Šubićevac.

- Drago mi je da su u Realu prepoznali naš dobar rad na Šubićevcu- bubnuo je Bulat i ostao živ.

U španjolskom kraljevskom klubu vjerojatno prate zbivanja u šibenskom prvoligašu jednako, koliko i Šibenska gospodarska komora razvoj vinogradarstva na Novom Zelandu. Nema dvojbe da se u Realu nikad ne bi sjetili Narančastih da nije novog klupskog vlasnika, kolumbijske tvrtke Football Smart International. Kolumbijaca, koji su pružili svoje pipke diljem svijeta, pa i do Madrida.

Nadareni tići

No, više zajebantska nego ozbiljna primjedba na spomenutu izjavu nije nikakva prepreka da priznamo braći Bulat i Juri Zoričiću niz uspješnih poteza, koji su prethodili dolasku kolumbijskog vlasnika, predvođenog Eduardom Zapatom.

Prije svega, oni su ostvarili temeljnu zadaću ili obećanje po dolasku na Šubićevac- plasman (povratak) u Prvu ligu. Malo tko im može osporiti da su svojom stručnom politikom na pravi način isforsirali nadareni trojac Nediljko Labrović-Marko Bulat-Prince Ampem Obeng. Najavili su i skorašnji let nekih drugih nadarenih šibenskih tića poput Đakovića, Laće, Grdića, mlađeg Raka…Novog vlasnika nisu dočekali ni s „debelim“ minusom u klupskoj blagajni. Istodobno, stari stadion na Šubićevcu dobio je neko novo, puno privlačnije ruho.

Spomenute hvalospjeve moramo, međutim, nagristi dvama pitanjima. Prije svega, ne baš ugodnom konstatacijom da ni pionira, ni kadeta, niti juniora Šibenika nema u prvoligaškim natjecanjima mlađih kategorija. Očito je, također, da ni diplomacija u kontaktima s klubovima hrvatske „velike četvorke“ nije bila jaka strana dosadašnjeg vodstva Narančastih. Da je angažiranje spretnog Sahitija preslaba bilanca pokušaja dovođenja na posudbu igrača iz Dinama, Osijeka i Hajduka, od kojih su samo splitski Bijeli nudili Šubićevcu čak četvoricu igrača. Logično je pitanje zašto su na tom planu osjetno uspješniji Varaždin i Istra, koje, htjeli to ili ne, možemo smatrati najozbiljnijim suparnicima u borbi
za prvoligaški opstanak.

No, kad zbrojimo „minuse“ i „pluseve“ braće Bulat, pozitivni dojam je prevladavajući. Zato valja konstatirati da je novi, kolumbijski vlasnik HNK Šibenik povukao logičan potez, ostavljajući Josu i Ivana kao glavne operativce kluba. Nama, koji svakodnevno dišemo sa Šubićevcem, nameće se, pak, znatiželja kako će funkcionirati trokut Eduardo Zapata-braća Bulat-Krunoslav Rendulić.

Pogotovu što Kolumbijac Zapata više nego jasno demonstrira interese novog vlasnika, dok su Rendulićevi kriteriji u odabiru igrača za početni sastav jednako jasni i zahtjevni.

Izdvojeno

16. listopad 2020 22:26