Košarkašice Šibenke i malonogometaši Crnice dva su trenutačno najuspješnija kluba u gradu Šibeniku

Nije lako starim, okorjelim šibenskim prijateljima sporta u gradu nogometa, veslanja, vaterpola i muške košarke prihvatiti nepobitnu činjenicu da su trenutačno, kad je riječ o kolektivnim sportovima, dva najuspješnija kluba košarkašice Šibenika i malonogometaši Crnice!

No, želje i tradicija su jedno, a natjecateljski (ne)uspjesi govore drugo.

Kako ne skinuti kapu pred trenerom Stipom Bralićem, predsjednikom Nevenom Perišom i malobrojnim zanesenjacima, koji ih prate, te istodobno bježe od publiciteta zbog činjenice da su šibenske košarkašice u sezoni, koja se polako primiče kraju izborili dvostruki Final Four!? Točnije, plasirale su se u završnicu Kupa „Ružice Meglaj“, te istodobno izborile polufinale doigravanja za prvaka Hrvatske.

Ruku na srce, mali su izgledi da Šibenke u tim natjecanjima dođu do kraja i oslade se pokalima, ali već činjenica da su u nekim utakmicama od njih strepili i najbolji (dubrovačka Ragusa, zagrebačka Trešnjevka) jasno sugerira kako se u „ženskom dijelu“ Baldekina, za razliku od „muškog“, dogodio uspješan korak. Ostaje, dakako, malo tajnom kako to već spomenuti Stipe Bralić (u dvostrukoj ulozi klupskog trenera i hrvatskog izbornika), suočen s neminovnim odlascima na studij šibenskih srednjoškolki, kao „alkar u sridu“ gotovo svaki put pogodi „pravo“ pojačanje.

U hrvatskim dvoranama odavno nismo vidjeli tako preciznu visoku šuterku kao što je Amerikanka Tamia Lawhorne, a malo toga manjka i drugoj šibenskoj igračici s putovnicom SAD-a Ariel Johnson. Periša i Bralić su jednako uporni u želji za povratcima „izgubljenih kćerki“ (jučer Skorić, danas Strize), pa je i ove godine stvoren homogen sastav, o čemu ne svjedoče samo spomenuti nemali rezultatski dosezi, već i atmosfera, koja vlada među igračicama. Košarkašicama, koje najčešće bez ručka stižu istog dana na prvoligaške utakmice u Požegu, Pulu ili Slavonski Brod. Kao neminovnost zbog istine da je krpanje godišnjeg financijskog proračuna za uspješne Šibenke, kako bi rekli stari šibenski težaci, muka Isusova. Bitno različita situacija nije ni u malonogometnom klubu Crnica, što alfa i omega kluba, koji je i član Skupštine HNS-a, Antonio Svirčić

tumači na više nego jednostavan način: - U Prvoj ligi sve popularnijeg malog nogometa sve je više klubova iz velikih hrvatskih gradova, koji ilustracije odreda imaju godišnje budžete na razini košarkaških prvoligaša. A toj istina nije lako parirati. Tako govori Antonio, koji kuca na sva moguća i „nemoguća“ vrata, a koji je redovito spreman posegnuti i iz vlastitog džepa u zatvaranju klupskih financijskih rupa.

Zato je plasman Crnice u četvrtfinale doigravanja za prvaka s naglaskom na rast forme u zadnjim kolima i više nego solidan rezultat. - Ne, ne mogu se potužiti da nas financijski zanemaruju grad Šibenik i Šibensko-kninska županija, ali je sve to nedovoljno da bismo plovili na miran, siguran način – imao je Svirčić neizbježni dodatak. A da ne bismo u simpatičnim pričama pričali samo o novcima, koševima i golovima, itekako su vrijedni uspjesi mlađih kategorija.

Predkadetkinje Šibenke plasirale su se među četiri najbolja hrvatska sastava, baš kao i seniorke. Istodobno, Crnica, vjerovali ili ne, ima čak pet mlađih kategorija, koje redovno vježbaju. Uz napomenu da su juniori dospjeli do završnice Kupa Dalmacije. Tko zna možda već se sutra ili prekosutra rodni neki „novi Franco Jelovčić“, fetivi Šibenčanin i najstandardniji hrvatski malonogometni reprezentatativac u zadnjem desetljeću.

Da ne govorimo o nezaboravnoj prvoj dami europske košarke Danire Nakić, koje su pratile mnoge nadarene košarkašice. Nema jugo-nostalgije u podsjećanju da su čak tri članice Šibenika(op.p. šibenski dres nosile su još Žana Lelas i Korneija Kvesić) zaslužile srebro na Olimpijskim igrama u Seulu. Uostalom, ima li boljeg indikatora da su pozitivni trendovi u „ženskom dijelu“ Baldekina od činjenice da je impresivnu šibensku igru protiv Medvešćaka(85:59) u posljednjoj domaćoj utakmici popratila i manja skupina Funcuta!?