Malo tko može ostati indiferentan prema novom biseru Šibenika, (pre)uređenoj tvrđavi svetog Ivana. Nije riječ samo o neizbježnom lokal-patriotizmu, već i stavu, što prevladava u gotovo svim važnim krugovima Lijepe naše, a koji sugerira da je Krešimirov grad primjer kako izuzetno vrijednu kulturnu baštinu valja spojiti s turističkim razvojem. Kao načinom da turizam teče cijele godine, a ne samo u mjesecima kad smo željni mora i hladovine.
Uz svo poštovanje naporima, koji su uloženi u obnovu sjajnog pokera tvrđava, te projektima poput eskalatora od Doca do svetog Mihovila, neizbježno je pitanje "Je li konačno, kad je riječ o obnovi objekata, na red došao i šibenski sport!?" Da uredimo ne samo povijesne, već i sportske tvrđave. S nespornom spoznajom da se od Osmih mediteranskih igara malo kapitalnog uložilo u ključne šibenske sportske objekte.
Splitske dvorane
Možda je pokojni predsjednik HKS-a Šibenčanin Danko Radić pretjerivao s tezom "kako je u zadnjih dvadesetak godina svako veće selo u Hrvatskoj, za razliku od Šibenika, dobilo sportsku dvoranu", ali teško je zanijekati istinu da su Splićani, koji su u nedostatku vlastitog doma, prije pedesetak godina rukometne utakmice igrali na Baldekinu, u međuvremenu izgradili dvije velebne dvorane, a Šibenik nijednu.
U svojim planovima, međutim, šibenski sportski djelatnici ne traže nove objekte, već samo dogradnju, preuređenje starih, postojećih.
Kako se ne radovati zamisli da se stadion na Šubićevcu preobrazi u "nogometnu bombonijeru", što najavljuje novi vlasnik šibenskog prvoligaša Marino Jurić!? Pogotovu, kad pritom vjeruje u mogućnost nemalog korištenja europskih sredstava. Da stara hrvatska nogometna tvrđava djeluje ne samo bolje u estetskom, već i u funkcionalnom smislu. Da se natkrije i veći dio (istočnih i zapadnih) tribina.
Teško je zaboraviti radost šibenskih košarkaških djelatnika, kad su iz starog dvorišta ex Partizana preselili na Baldekin. Radost, koja se preobrazila ne samo u nemale uspjehe Draženove Šibenke, već i u razgranati stručni rad s mladima, o čemu svjedoči i nagrada, koju je od Olimpijskog odbora dobio neumorni Josip Milaković Jota.
Košarkaška bombonijera
Vrlo realnim, opipljivim, doimao se plan da se Baldekin pretvori u malu "košarkašku bombonijeru". Točnije, da bude samo košarkaški dom.
Plan, što se raspršio kao mjehur od sapunice, kad je propala zamisao o spajanju Šibenke s (utihnulim) Jollyjem. Nadu u ostvarenje tog projekta itekako budi informacija Joška Jurića, predsjednika Šibenskog sportskog saveza, koji nam je otkrio da je već počelo mijenjanje podloge u dvorani na Meterizama, gdje bi svoj dom, među inim, našli sve popularniji malonogometaši i gotovo zaboravljeni rukometaši.
Jurić baš kao autor teksta vjeruje u potencijalnog sponzora Šibenke, te da se jedan od čelnika košarkaša Šibenke Nikola Grubić jamačno neće naljutiti, ako poželimo da barem 50 posto truda, što ga je na zavidan način uložio u uređenje već spomenutih tvrđava i stare gradske jezgre, potroši u oživljavanje projekta uređenja Baldekina. Konačno, tako nešto zaslužuje ne samo dobra, stara Šibenka, već i šibenska mladost, koja desetljećima hrli pod koševe. Svejedno, vježbala košarku ili bodrila "narančaste".