StoryEditor
KolumneGLAVA U BALUNU

Baldekinu fali košarkaške patine

13. prosinca 2019. - 10:11

Nije dobro, pa da je sutra Božić! Ta stara dalmatinska izreka ima itekako smisla, kad je riječ o stanju na Baldekinu. U doslovnom smislu te rečenice, jer… najpopularniji je kršćanski blagdan pred vratima, a košarkaši i čelnici Šibenke zaredali su s porazima i problemima. Dapače, stara hrvatska košarkaška tvrđava djeluje kao nikad uzdrmana. I nitko nije zadovoljan zbivanjima u zadnja dva mjeseca. Ni igrači, ni navijači, a ni gradski čelnici, koji su poslije povlačenja turskog sponzora Dogus grupe, Šibenku povjerili skupini mlađih sportskih zanesenjaka, čija je ljubav prema klubu (i gradu) neupitna, a čiji potezi od kraja kolovoza do početka prosinca detektiraju nedostatak toliko potrebne košarkaške patine. Posebice jasne kratkoročne i dugoročne politike.

 

Statistika otkriva da su Šibenčani sa smijenjenim trenerom Mirom Jurićem u prvom dijelu prvenstva ostvarili četiri pobjede (Hermes Analitica, Sonik Puntamika, Škrljevo, Zabok), a samo jednu (Dubrava) s novim kormilarom Edijem Dželalijom. Da dio košarkaša (Vladimir Dašić, Mladen Primorac), čijim se imenima baratalo, kad su se nerealno spominjale visoke ambicije, nije dočekao zimske kapute na Baldekinu, a kamoli proljetne kratke rukave.

 

Silazna putanja

 

Što se, pak, dojma tiče, malo tko može osporiti tvrdnju da je igra narančastih očigledno u silaznoj putanji. Teza o „teškom rasporedu utakmica“, što je dočekao novog trenera Dželaliju (Zadar, Split, Osijek i Dubrava na domaćem parketu, te Alkar u gostima) dovedena je u pitanje u zadnjim kolima. Ne samo neugodnim šibenskim porazom protiv Osječana, već i podatkom da je zadarska Sonik Puntamika, s kojom su se Šibenčani poigravali u gostima na početku sezone, na svom parketu nadvisila košarkaše Splita.

 

Nedvojbeni, makar neizravni indikator pada šibenske igre je, nema sumnje, i podatak da su narančasti u gostima u prvim kolima pobijedili Zabok, koji je ne tako davno nadvisio Cibonu na zagrebačkom parketu.
Brzopletost u dovođenju, pa i otpuštanju igrača je, nema dvojbe, glavna značajka Šibenke u prvom dijelu prvenstva. Iako je takvo lamentiranje u najmanju ruku neugodno za aktualnog trenera Edija Dželaliju. I igre, i rezultati nametnuli su dvojbu je li se previše požurilo sa smjenom njegova prethodnika Mira Jurića!?

 

Da ne govorimo o nedostatku protočnosti u igri i agresivnosti u obrani. Bolje rečeno prepoznatljive, borbene igre Šibenčana u obrani, koja je u minulim sezonama najveći dio prvoligaških suparnika tjerala na misao da se od bodova oproste već na naplatnim kućicama Dalmatine kod šibenske Dubrave!

 

Nedostatak mudrosti

 

Dijagnoza je za načeti Baldekin više nego jasna, problem je samo odrediti preciznu terapiju. Kratkoročnu, ali i dugoročnu.

 

S jednim ili dva pojačanja ublažile bi se, nema sumnje, šibenske muke, a tko sretniji od nas da to budu dva sina razmetna ili povratnici Roko Badžim i Niko Slavica!? Što se, pak, struke tiče, tu je delikatnija situacija. Ne samo oko buđenja klupe, već i očiglednog nedostatka košarkaške mudrosti u klubu. Zato Šibenki ne bi nimalo škodila jedna prokušana stručno-tehnička komisija, primjerice, u sastavu Predrag Šarić, Živko Badžim i Nenad Amanović. Kao zaštita i kontrola rada trenera.

 

- U doba najvećih europskih uspjeha splitske Jugoplastike, ja sam kao član stručno-tehničke komisije trošio barem tri sata dnevno na treninzima i sastancima u klubu – spominje zlatni splitski olimpijac Željko Jerkov, koji je preko bodulskih (čitaj: žirajskih) korijena silno vezan za šibenski zavičaj.

 

I da ne bi kao sipa puštali samo crnilo, za kraj vrijedi ohrabrujuća usporedba u odnosu na prosinac prošle godine. Tada je situacija bila puno teža od sadašnje. I bodovno, i igrački. No, na vrijeme su osigurana pojačanja, te se zbile, ponekad nadobudne i usijane, šibenske košarkaške glave.

Izdvojeno

07. kolovoz 2020 07:40