Šibenska majstorica ponovo će očarati svoje sugrađane izložbom 120 pisanica u Gradskoj knjižnici

Za šibensku samozatajnu gospođu Veru Trojan(79) šira javnost doznala je 2009.godine, kad je u  Gradskoj knjižnici Juraj Šižgorić prvi put otkrila svoje uskrsne pisanice na izložbi pod nazivom "Radost Uskrsa". Njezinim pisanicama divili su se posjetitelji u vrijeme pred Uskrs i slijedećih nekoliko godina, a tu će prigodu imati i ove godine. Vera će ponovo izložiti svoje pisanice u Gradskoj knjižnici, a otvaranje izložbe je 4.travnja.

Za svaku izložbu ova strpljiva umjetnica pisanica priprema nove, pa tako marljivo i s puno mašte ukrašava kokošja jaja i za ovu izložbu. Posjetili smo ju u njezinom domu, uživali u razgovoru s njom i divili se pisanicama. Otkrit ćemo da su ovogodišnje pisanice obogaćene cvjetnim detaljom, a kako to izgleda "uživo", imat ćete priliku vidjeti na izložbi.




Tisuće jaja

- Radim ih više od dva mjeseca. Planirala sam za izložbu napraviti 200 komada, ali neću stići. Ukrasila sam do sada oko 80 i računam da ću do dana otvaranja izložbe doći do 120 komada, kaže nam Vera. Satima sjedi za stolom, boja, lakira, lijepi, plete, veze...Kaže da zna "uhvatiti" i dva sata iza ponoći.


- Ne mogu ja reći idem sad jedno sat, dva vremena raditi pisanice. Ne ide to tako, već kako mi dođe i nikad ne znam unaprijed kako će to jaje na kraju izgledati. Sve ide iz glave, dok radim, objašnjava nam.

Za Verine pisanice i neuobičajen hobi godinama su znali samo obitelj i prijatelji, koji su ju podržavali i uživali u svakoj pisanici koju im je poklonila. Ukrašavanjem jaja počela se baviti prije više od četiri desetljeća i još uvijek, u obiteljskoj kamenoj kući u središtu Šibenika, čuva prvo „zlatno jaje„ koje je ukrasila.




- Moja majka je bojala jaja i lijepila na njih sličice Isusa, anđela, cvijeća ili leptirića. Tako sam i sama radila, dok nisu došla djeca a kasnije i unučad, pa sam rekla zašto ne bih pokušala nešto novo, drugačije. Eto, tako sam počela. Ispuhala jaje, obojala ga i ukrasila zlatnim trakama, sjeća se Vera.

Četiri sata za jednu pisanicu

- Nakon što ispušem jaja i obojim u uljanoj boji, osušena ih ukrašavam kukičanim ili gotovim zlatnim ili srebrnim, te trakama u drugim bojama, šljokicama ili perlicama. Sve to lijepim, a koristim se priborom za nokte i velikom iglom za šivanje. To je jako minuciozan posao koji traži dosta vremena, strpljenja i preciznosti, a za napraviti jednu pisanicu treba mi oko četiri sata. Mene ovo naprosto odmara i opušta, a sreća dolazi na kraju kad vidim što sam dobila. Najveća radost je kad vidim da se one i drugima sviđaju, govori nam Vera pokazujući postupak izrade pisanica.




Koliko je pisanica do danas ukrasila, ne zna im broja, ali sigurno zna da ih nekoliko tisuća. Koliko ih je poklonila - ne zna - ali zna da je to učinila od srca. A što radi s jajima?

- Ne bacamo jaja, pa zato u mojoj kući gotovo svakodnevno ima kolača, reče uz osmjeh ova simpatična Šibenčanaka. Ne sumnjamo da su i kolači jednako dobri s obzirom na to da Vera ima slavonske krvi, jer je njezin otac u Šibenik davno došao iz Đakova.

Veri nikad nije dosadno. I sve ju zanima. Vješta je i u izradi različitih vrsta ručnog rada, voli čitati, odlaziti na izložbe, a bogme je često i za računalom!



- Godine nemaju veze ako čovjeka nešto zanima. Tako sam ja lijepo kupila laptop, naučila osnove da se mogu služiti računalom i otvorila Facebook stranicu! Volim učiti i otkrivati nove stvari. Pa moramo i mi stariji ići u korak s vremenom, zar ne, rekla je u šali.