Pobjednici prve veslačke regate "Didovin veslun", koja se prvi put u povijesti održala u Danima latinskog idra i odmah dobila titulu prve ideje oko koje su se okupila sva četiri mjesta na otoku Murteru, su Betinjani. Znači li to da ste vi najbolji veslači na otoku, upitali smo Sinišu Mikina, Antu Kolanovića, Jadranka Pavića, Tonija Sladića i Duju Fržopa.
- Izgleda da smo najjači u Betini, ali i na otoku, a imamo i najjači brod - "Babu Tonu". Napravija ga je najbolji meštar Ćiro Burtina, a gospodar Dario Filipi ga pazi ka svoje dite – spremno će "glasnogovornik ekipe od 17 do 70" Siniša. Iskustvo, mladost i dobar brod, to ti je pobjednička formula, a i mali na timunu je drža dobar ritam. Ajde, reci dragi, kako si ono govorija, nagovara mlađahnog Tonija Ive Bažokić iz pratećeg broda, a on će – oo-op, oo-op!
Tišnjanska ekipa u sastavu Kristijan, Jakov, Pave, Marko i Frane na posuđenoj Kurnatarici došla je četvrta. Trojica iz ekipe veslali su na murterskoj regati za Malu Gospu. I tada su posljednji uveslali u cilj, ali – nemamo svoj brod i malo smo tu zakinuti, kaže Kristijan i svečano najavljuje plan za dogodine – spremamo se osnovati udrugu po uzoru na Latinsko idro i kupiti brod. I eto nas opet pa ćemo viditi 'ko je najbolji.
Jezerani su došli na svojoj gajeti "Mati Jezerka" i rutu od starta na Tegini do cilja na Velikoj rivi, a nije to malo, nešto malo manje od jedne NM ili 1500 metara svladali treći. Sve mladi dečki.
- Od 16 do 21 godine! Viktor, Dominik, Dalibor, Ive i Ive. Dva-tri puta smo trenirali od osan do ure po ponoći. Dogodine ćemo biti bolji i preteći "Balaru" – smije se "ekipa s potun", a Balara (Matej Šikić), Ante (Bašić) Pobuk, Čiči (Nikola Skračić), Kreše (Papeša) Mačak i Leo (Mudronja) Habrić bili su murterska ekipa na "Šimici". Oni su došli drugi i, kao i sve ostale posade osim prve, dobili malu sohu za uspomenu i zahvalnicu za sudjelovanje na prvom "Didovom veslu".
Betinjani su dobili prijelaznu Veliku sohu sv. Roka i tisuću kuna koje im je uručio murterski načelnik Toni Turčinov, uz obećanje da će i nagrada dogodine biti veća.
- Prvotna je ideja bila da se pobjedniku uruči soha, ali kakva? Možda velika soha Murtera!? A onda je Balara (Vedranko Šikić) u jednom razgovoru, a dosta smo razgovarali, došao s idejom da na jednom kraju sohe bude crkvica sv. Roka, koja je na neki način simbol otoka Murtera tamo gore na Vršini. Matej i Čiči su se dali na posao i od drva brijesta izradili simbol koji u sebi ima sve znakove, koji je prepoznatljiv i koji doista dobro izgleda – ispričao je Zvonko Ilijić, idejni otac ove veslačke regate.
- Za 20. obljetnicu Latinskog idra došao sam na ideju da i veslanju, kao dijelu tradicije Murtera, pridamo značaj koji zaslužuje, da ono što smo napravili s latinskim idrom napravimo i s veslom, da se tradicija veslanja u Šibensko-zadarskom arhipelagu, gdje su gajete najraširenije, obnovi. Danas cijele generacije ne znaju veslati, a ovdje je na regati sudjelovalo 80 posto mladih ljudi do 30 godina. Cilj nam je da se to pretvori u festival, jedan vikend posvećen tradiciji, i možda regatu prebacimo na početak Dana latinskog idra, tako da imamo "dva sidra", na početku i na kraju, dvije međuotočne, možda i međunarodne regate – zadovoljan je Ilijić poslije prve regate, a zadovoljan je i Šime Ježina, direktor Ureda Turističke zajednice u Murteru, suorganizatora regate.
- Bitno je da program nikad nije bio bogatiji i da živimo punim plućima i u posezoni. Šteta što nemamo hotel u Murteru pa da se ta živost i financijski bolje osjeti. Bitno je da su sva četiri mista zajedno. To je jedna lipa priča i otkad ja radim u TZ-u ovakvu suradnju na razini četiri mista nikad nismo imali – puca Ježina od zadovoljstva.
A kuhari, pitamo. Teško i vruće! – odgovaraju dvojica Juraga, Rato i Škuri (Dragutin). Ti si Škuri, u stvari, jedan multipraktik, bockamo Šuroga, budući da je na svakom događanju u sklopu latinskog idra dežurni kuhar, a na netom održanoj regati bio je i glavni sudac. Jesam, složio se, uz uzdah - nisan zna' da su 've štruce kruva 'vako duge kad ih rižeš. Nikad kraja! A bilo je tu kruha i kruha. Trebalo je nahraniti posade, prateće KUD-ove, betinsku Zoru i jezersko Koledišće, dežurne na štandovima iz sva četiri otočna mjesta, organizatore, znatiželjnike…
- Imamo 25 kili mesa, četiri bakse piva, pedeset litar' vina, Coca-Cole, sokova, mineralne neograničeno, vode još i više – nabraja "internist" Škuri.
