Šibenska starija generacija, onaj njezin dio koji je svoj dom zamijenio Cvjetnim domom, od jučer ima svoju naj-gospođu i naj-gospodina, njihove pratilje i pratitelje, najsimpatičniju osobu i, kao kategoriju izvan svih kategorija – svoju najvitalniju osobu!
Izbor je, prvi, ali sigurno ne i posljednji put, organizirao Cvjetni, dom za starije i nemoćne, u povodu Međunarodnog dana starijih osoba, koji pada 1. listopada. Budući da je prigoda svečarska, tek kratko ponovimo da je Dom osnovan 1975., da je u njemu danas 314 korisnika, 239 žena i 75 muškaraca, 115 zaposlenika, i da sve s dužnom pažnjom i ambicijama vodi ravnatelj Tomislav Ninić, koji je sve pozdravio i rekao ono što je i inače intencija ustanove: da se i ovom priredbom pokaže da se u Cvjetnom domu živi kao i u svakoj drugoj lokalnoj zajednici.
Uključujući, evo, i izbor – nećemo reći za misice i mistere i ostale kategorije rezervirane za glamur scene, nego ono što priliči časnom domu starijih ljudi – za gospođe i gospodu.
Najprije je desetak gospođa i desetak gospode napravilo svoje prve korake na javnoj sceni, prošetalo se pred izbornim povjerenstvom, a onda su se voditeljici Marini Jurković i oduševljenoj publici predstavili jedno po jedno.
Tako smo doznali da se gospođa Rajka Aras (79), frizerka, više i ne bi vratila kući, da je Kati Bulat (88) "sve ode drago, a najdraži mi je moj šef Tome Ninić!", da je Saveta Grabovci (91), trgovkinja, u Domu našla drugu familiju. Anica Koštan (88) na scenu je ušetala s hodalicom, ali, kako reče voditeljica, barijere se mogu preskakati i sa štapom u ruci – pa di ne'š s hodalicom!
A onda je na scenu stupila, ravna ka svića, Mila Kovač.
– Koliko vam je godina? – pita voditeljica Marina.
– Sto manje osam godina... ma ne, ne, sto manje osam dana!
Voli se, kaže, šaliti i pričati viceve, a priča i kako je sudjelovala u desantu na Drvar, "kad su ono napali Tita". Margarita Lučev (83) čita, samo čita, Milka Mišura (91) njeguje cvijeće, Ana Skoče (72), učiteljica u miru, na internetu je, pjeva i čita, a Ines Sladoljev (80), trgovkinju i nekadašnju folklorašicu, nije na sve ovo trebalo nagovarati – društvo voli iznad svega. I naposljetku, baš radi Sonje Turčinov (80), nastavnice, trebat će uvesti i nagradu za eleganciju, a gospođa Sonja osvojila ju je, evo, od mene osobno!
Onda su se predstavila gospoda.
Elegantni (i zgodni!) Zdravko Baranović (79), Ante Belak (83), koji svaki dan šeta i vozi se svojim autom, Mirko Bura (81), član komisije za jelovnik Doma (!), Ante Buvinić (89) ovaj put bez fotoaparata, "tefovac" Božo Miodrag (83), svirač na diplama, pa onda poznati nam "Rivijerin" kuhar Ivan Mrdeža (69), koji bi se i danas opredijelio za krvavi biftek i zubaca... Ive Rončević (81), isto "tefovac", primjer kavalira, sa stalnim naglaskom da ima i voli prijatelje, "ali teke više ženske" – elegantan i profinjen tip! Branko Skočić (79) s irokez frizurom i šeširom ("danas sam Indiana Jones!"), pomorac (par puta oko balote), obožavatelj leše janjetine (može i novozelandska) i šalše od pomidora. Frane Šimac (87), "tefovac", nema posla koji nije radio, a najdraži je "ist i pit" – u Domu "mi je drago i dobro sve s reda!". I najposlije Pavao Višić (65) koji, kaže, najvoli ić na izlete.
Pljesku u prepunom predvorju Cvjetnog doma nije ravan ni onaj iz "Supertalenta", a da je došlo kompletno osoblje smjene, govori sve samo za sebe! Došao je te drage ljude pozdraviti i župan Goran Pauk, dogradonačelnik Danijel Mileta, a u mudrom povjerenstvu za izbor radili su: Neda Klarić, Nikola Mihaljević, Željko Koloper, Paško Rakić, Nediljko Dujić i – ja.
Nije bilo lako, ali nekako smo izabrali najbolje; jedini lagan posao bio je izabrati najvitalniju osobu doma. Dok smo mi vijećali, publici i nominiranima pjevao je Marko Škugor i njihov kolega s harmonikom Svetin Prgin ("... kad me više ne bude, lipe pisme pivajte i Prgina se spominjiteeee...").
Rezultati su kako stoji u okviru, ja ću se samo pohvaliti da sam imala čast lentu dodijeliti najsimpatičnijoj osobi – pomorcu Branku Skočiću, alias Indiana Jonesu (izljubila sam ga i izgrlila – ima odličan parfem!), a da je Nediljko Dujić lentu najvitalnije osobe stavio oko vrata stogodišnjoj partizanki Mili Kovač, koja mu, onolikom, iako uspravna i vitka, nije dospila ni do po ramena...