StoryEditor
FotođirVIŠE GA NIKOME NE DAMO

Senzacija na Belinoj rivi: povratak oduzetog zjoga pretvorio cilu Betinu u šampione! Igraju djeca, žene, momci...

Piše Branimir Periša
4. rujna 2022. - 09:44

Stiže poziv iz Betine, od Kate Šikić Čubrić, ravnateljice Muzeja drvene brodogradnje i društvene aktivistkinje:

– Posjetite nas na zogu od balota na Belinoj rivi, usrid mista. Pa napišite šta su napravile uvozne boćarice, koje trijumfe. Niko ih ne more makniti sa pobjedničkog trona!

Tako meni piše vridna Kate, sa zamolbom da nju puno ne spominjem u tome kontekstu.

Nije ona boćarica, osim što pomaže svekru, Slavku Čubriću, predsjedniku i utemeljivaču BK Betina 1990., vodeći neke administrativne stvari.

Kako neću pisati, kada, osim što volim Betinjane, dobre, vesele i duhovite ljude, znam nešto o temi. Za SD sam, naime, u ljeto 2018., na poziv Slavka Čubrića, Mile Burtine i Rajka Škevina, boćara seniora, pisao kako su s tadašnjim načelnikom općine Tisno Ivanom Klarinom imali ozbiljnih okapanja kada je Općina preuređivala betinsku rivu, da zasjaji zajedno s njihovim Muzejom drvene brodogradnje čiji je riva dio na otvorenome, s privezanim gajetama, leutima, lađama...

Prazna obećanja

Unatoč obećanju, u misto nije vraćen zog, isti taj na Belinoj rivi, koji je, srećom, opet tamo gdje treba biti: usrid mista, što Betinjani vole i podržavaju. Nije da njihovi boćari nemaju teren s četiri staze za ligaške turnire, ali je podalje od centra zbivanja; balote su show, na radost igrača i kibicerske publike.

Zog na obali prava je atrakcija, atroke televizija, Netflix, HBO i radio zajedno. Za domaće i turiste podjednako, a oni se, dočim se spusti prvi mrak i rasvjeta se razlije zogom, okupe oko boćara, pa drukaju i zabavljaju se promatrajući igru.

image

Članice balotaškog kluba Betina na zogu na rivi

Nikša Stipaničev/Cropix

– Zog je opet postavljen na rivi kada sam se vratio iz Pule, 2020., uoči epidemije. Bila je to zadnja godina Klarinova mandata, nekoliko puta smo razgovarali, a priložio sam mu i peticiju mištana u kojoj traže da im se zog opet izgradi, kako im je bilo obećano. Na kraju je Klarinu bilo žao što je bio tvrd prema betinskim boćarima. On je iz Jezera, gdje za boćanje ne mare, a zamjerio je boćarskim seniorima i to što su ga onomad dali u "Dalmaciju".

– Bilo pa prošlo! – objašnjava Jere Pavić, momak koji je u Pulu otišao školovati se s 18, već kao vrstan boćar. Počeo je s 11, ponikao s betinskoga zoga, gdje ga je pod svoje uzeo Slavko Čubrić i napredovao je vrlo brzo kao specijalist za brzo izbijanje. U Šibeniku je igrao prvu ligu u paru s Ivanom Jurkovićem, svojim uzorom, poslije i partnerom. Bio je kadetski i juniorski reprezentativac, a kada se vratio kući u Betinu, razočaralo ga je što zoga više nema. Jere je u klubu inače "stručna osoba"; nema formalnih zaduženja, no o njemu se govori kao o budućem predsjedniku, kada se Slavko Čubrić uskoro povuče da budućnost prepusti mladima.

Okupljanje u Murteru

– Odlazija bi u Murter gledati kako se svit okuplja gledajući balotaše i stalno mi je u glavi bila žalosna misao da smo to imali i mi, pa izgubili!

Tako se zapreka s Klarinom uklonila s protekom vremena, a valjda i s Jerom, kao novim pregovaračem, budući da su boćarski seniori iscrpili zalihu strpljenja i dobre volje. Boćanje ili bućanje, kako radije kažu Betinjani, nakon toga je došlo do stupnja kada izgleda da mu je jedino nebo granica. Igraju žene, djeca, djevojčice i dječaci, nema onoga koga to ne zanima: razmjerno malena Betina ima čak 16 ženskih ekipa, zasad lokalnoga ranga natjecanja.

image

Desno je najstarija balota, ima joj 100 godina

Nikša Stipaničev/Cropix

Budući da su ekipe u tome sportu dvočlane, znači da raspolažu s 32 igračice. Kao nigdje! Okupe i najviše publike, dame igraju praćene najvećim ovacijama. Sasvim ozbiljno pitam koje su to uvezene igračice što prave dar-mar na terenima, a na to se prolomi smijeh od srca.

– Pa mi smo – veli Ajka Jakovčev, starija od tri šarmantne, vesele dame s kojima smo bili u društvu. Ona je u Betinu, gdje se udala, uvezena iz Tisnoga. A Renata Cimbulek, također betinska nevista, došla je u misto iz Murtera. Murter i Betina spojena su naselja, ne znaš gdje jedno počinje, a drugo završava. I sada, zamislite koji je životni put prevalila Renata da bi se u Betini udala za Slavonca! Najmlađa je Petra Kapov, Betinjanka.

Naravno, do jutra bi potrajala rasprava kako spojena mista nisu u istoj općini, nego Murter ima svoju, a Betini je administrativno središte u Tisnome. Nije mjesto ni vrijeme za otvaranje teme jer su balote ovdje važnije i od nogometa.

Betina, sada u županijskoj ligi, zadnje dvije godine ugošćuje sve samu prvu ligu boćanja. Turnir se zove Betina master cup, slijedi ženski turnir, koji se održava 1. kolovoza i završava 5., na "Oluju". Turnir bračnih parova je početkom srpnja, a profesionalni, Master s 24 ekipe, ove godine je počeo 6. kolovoza i završio 13. kolovoza. Igrao je ovaj put i crnogorski šampion Gracija Stjepanović, koji prelazi igrati za Hrvatsku, a neki su jaki igrači čak pomalo zamjerili Jeri što ih nije pozvao. Pa su se sami pozvali dogodine!

Djeca na radionicama

U međuvremenu je održano nekoliko boćarskih radionica, na kojima su sudjelovale tri-četiri djevojčice i šest-sedam dječaka i zagrijali su se, kažu naši domaćini, radosni zato što boćanje pada na toliko plodno tlo u Betini. Ne samo to, nego upravo savršeno dopunjuje postojeće manifestacije, poput regate na latinsko idro, veslačke, "Dlan i veslo", što je fah Kate Šikić Čubrić, zatim vaterpola... Betina ima najviše udruga i aktivnosti na otoku, ponosno ističu sugovornici.

– Namin van je najlipše kada je fešta – kažu boćarice.

– Biće zato i pobjeđujemo jer volimo feštati – kaže Renata, na što je Ajka opisala kako su jednu pobjedu proslavile vozeći se u turističkom vlakiću, s peharom punim vina. Inače, obožavaju odojka od crne slavonske svinje, imaju i svoga dilera. I neka očekujemo poziv! Uto je Kate došla s muzejskim artefaktom, balotom pronađenom ispod staroga sloja rive. Prema procjeni nakon stručne analize, datira otprije 150 godina, stanjila se i izgubila oblik, no zasad je najraniji dokaz otkada su Betinjani poneseni balotanjem.

image

Renata Cimbulek, Ajka Jakovčev i Petra Kapov

Nikša Stipaničev/Cropix

Kaže mladi meštar Jere Pavić kako dame valjaju puno bolje nego neki muški u klubu. Hvali i Katu Šikić Čubrić, da ima odličan mot i stav za boćanje. Šteta je, kaže, da nju to ne zanima toliko da bi ozbiljnije igrala.

Gotovo im je, za primijetiti je. Jer to šta betinske žene kopaju polje, idru i veslaju – nikom ništa, normalno je. Ali ušle su u zog, donedavno nepovredivo svetište muških.

Upadnemo muškima

– Mi njima priko sedmice upadnemo. Nije da su baš nešto sritni zbog toga, dosadni su, ali ipak ne grintaju puno – vele Ajka i Renata. Renata je nezadovoljna muškima kada se igra turnir bračnih parova.

Nema tu nikakvoga šuga! Cik muk! Barem da se posvađamo, izvičemo, ali ništa. Muški se nekako snuždu, nula bodova! Ali, kada ja igran sa Ajkon u ženskoj ekipi, eto ti moga. Stane kraj mene, pa mogla si vako, pa šta nisi stala nako, daj se vamo, daj se namo... – priča Renata i smije se, naravno, sve joj suze vrcaju.

Domeće Jere Pavić da je puno zanimljivije gledati i slušati kako Ajka viče na Renatu, a navodi i podatak da, od stotinu dana u razdoblju od 1. lipnja do 15. rujna, na zogu nema nikoga samo 10 dana, koliko je privlačan Betinjanima. Ima tu nečeg još nespoznatljivog, ali je tako: čak osam igračica su zatrudnjele! I naravno, žele da se organizira turnir trudnica.

E, moj Klarine, a važi i za druge političare, da si prije znao koje sve moći za popravljanje tanušne demografije leže u običnome zogu, ne bi se ni trenutka premišljao vratiti ga tamo gdje mu je misto, na Belinu rivu, ciko spomenika kalafatu.

image

Valjamo bolje od muških!

Niksa Stipaničev/Cropix

 

OVAKO SMO O BETINSKOME ZOGU PISALI 2018. U SLOBODNOJ DALMACIJI

Kad Čehinje navijaju: Uđi, Rajko, uđi, Rajko!

Razgovoru se pridružio i Željko Burtina, tajnik boćarskog kluba Betina i Milin brat.

– Skužajte, kopa sam kumpire – ispričao se, na što mu je Slavko Čubrić, u dobrom duhu uvijek na šalu spremnih Betinjana, odgovorio da i oni kopaju s novinarom cijelo vrijeme, al‘ po drači.

Željko je skrenuo pažnju na važnost smještaja balotaškog zoga u središtu mišćanskih zbivanja, poput betinskoga na rivi, jer je takav način igre, s publikom i svojevrsnim mediteranskim teatrom koji nastaje oko balota, vrlo motivirajući za regrutiranje novih, mladih boćara. To je toliko snažan poticaj da je susjedni Murter, recimo, ukidajući sličan zog, doživio da se klub raspao i bilo je kasno kada su shvatili pogrešku i vratili boćalište na obalu. Sada lipu igru balota u Murteru održava nekolicina Betinjana, računajući i Željka Burtinu, a "svita bude okupljeno i stotinu, više nego u okolnim lokalima"!

Na starome betinskome zogu svoje zvjezdane trenutke doživio je Rajko Škevin. Možete misliti, pričaju ovi momci u zlatnim godinama, koliko čoviku narastu krila kada prpošne Čehinje, ponesene navijanjem domaćih, skandiraju: "Uđi, Rajko, uđi, Rajko!" Onda to vide mlađi, pa bi i oni ulazili s balotom u ruci, je l‘ tako... Na svome zogu, na svojoj Belinoj rivi!

23. rujan 2022 15:29