Grupa Feminnem i Alejandro Buendia, tj. Saša Antić iz TBF-a pobjednici su 70. Zagrebačkog festivala s pjesmom Trending u kojoj su spojili dva glazbeno različita svijeta i napravili svojevrsnu kritiku drušvenih mreža koje cure i same koriste.
Neda Parmać, Pamela Ramljak i Nika Antolos prošle su se godine odlučile ponovo spojiti i nastaviti s radom grupe Feminnem, nakon deset godina pauze, i odmah su krenule jako s hashtagom #FeminnemDokNePreminem.
U međuvremenu su sve tri postale majke i radile na svojim solo karijerama.
Pločanka Neda Parmać nam je otvorila dušu o svemu što se događalo u njihovim životima dok nisu djelovale u grupi, ali i o svom privatnom životu u kojem se borila s depresijom i anksioznošću, do toga kako je pronašla sreću.
Pobijedili ste na Zagrebačkom festivalu s pjesmom ‘Trending’…
Nismo očekivale pobjedu! Osjećaj je trajao toliko koliko je trajalo proglašenje, brzo se mi vratimo u stvarnost. Naša reakcija najbolje govori o tome koliko smo bile iznenađene. Ja sam čak čula Tedi umjesto ‘Trending’, uto se Pamela okreće prema meni i vrišti ‘nije Tedi nego Trending’!
I Saša je isto tako bio u šoku, prvenstveno jer je pjesma neobična, isticala se tamo jer je tematika drugačija od onog što očekujemo na Zagrebačkom festivalu. Naravno da nam je drago da smo pobijedile.
Tema je kritika društvenih mreža, iako ih i same koristite… Kako to da ste o tome napisale pjesmu?
S tom temom se više manje svi možemo poistovjetiti, neki manje, neki više. Osobno ne volim društvene mreže i tamo sam isključivo zbog svog posla. Moram priznati da mi ponekad ide na živce jer to moram. Možemo se poistovjetiti sa svim o čemu pjevamo npr. konkretno evo stih ‘pazim što jedem, pazim što pijem’. Ja cijeli život milim da sam debela, ok, znam da imam iskrivljenu sliku o sebi, ali možda je to i familijarno.
Uglavnom, cijeli život pazim što jedem, imam osjećaj da ne pazim da bi imala puno više kila. Ova situacija gdje se ljudi obožavaju na Instagramu pa kada se sretnu u živo se niti ne pozdrave, kao da je to jedan zaseban svemir u kojem smo svi super, a zapravo se privatno ne poznajemo, isto je tema o kojoj smo mogle i imale što reći…
Utječu li trendovi na tebe?
Stvarno se trudim ne pasti pod utjecaj trendova, nisam pomodna i trendovi me ne tiču. Čak sam u jednom trenu pomislila da će mi utjecati na karijeru, koliko me nije briga što imam na sebi, koliko novaca trošim na odjeću i obuću… Tako da se ne mogu baš s cijelim tekstom poistovjetiti.
Često primjetim sada, a i prije, da je nekima moja energija previše, zbog čega se kod nekog javlja otpor, vjerujem da ponekad ljudima i idem na živce, a s druge strane od tih istih osoba dobijem "srčeko" na fotku.
Tako da imam osjećaj da ima tu malo licemjerja, ali sam se sada okružila ljudima koji me vole i podržavaju i moj svemir je stvarno zaseban od onoga što se događa na društvenim mrežama.
Kako ste Sašu odabrale za duet i spojile dva glazbeno različita svijeta?
Inače sam obožavatelj TBF-a. Saša je odličan, njegovi su tekstovi fenomenalni. Stvarno smo htjele da on da svoj doprinos toj pjesmi. Nismo znale kako će on to napraviti, ni da će on to napisati iz perspektive promatrača. Njega društvene mreže uopće ne zanimaju i stvarno se super uklopio u pjesmu i jako mi se sviđa što je napravio.
Kako sada Feminnem djeluje? Zovu li vas često na koncerte?
Mi smo se raspale baš u periodu kad smatram da smo trebale najviše zaraditi. Imale smo puno koncerata, ali nikad to nije došlo na nivo ‘A lige’. U periodu kad smo se razišle izašli su naši najveći hitovi. Sada ipak ljude treba podsjetiti tko smo. Mi sada moramo opravdati tu titulu zabavljačica, jer u Hrvatskoj ljudi najviše vole zabavljače.
No, bez obzira na sve, imamo masu upita. Najveći problem unatoč silnim upitima je što Pamela i ja radimo i vjenčanja, imamo cijelu godinu dogovorenu, nekad i dvije smo bukirane unaprijed. Tako da se nadam da će za koju godinu Feminnem sve preuzeti.
Tebi je teško pao raspad Feminnema. Zašto ste se tada raspale?
Mislim da smo se raspale jer smo bile glupe i mlade, a i htjele smo postati mame. Došlo je do nekog zasićenja i svaka je htjela probati nešto samostalno. Ja ću se ograditi i reći da sam bila najviše protiv raspada benda. Nika se bila zaljubila i htjela se preseliti u Rusiju, pa je htjela putovati iz Rusije na gaže, što nije naravno moguće…
Zaključile smo da je to prirodan završetak jedne faze u životu. Svaka je radila na svojim solo karijerama, još uvijek imam bend sa svojom sekom "Gelato sisters" i još uvijek radim u svojoj školi pjevanja mikrofon.hr koju imam sa sestrom, tamo sam mentorica pjevanja, imam dječji i ženski zbor, uzmemo posla koliko možemo… Nika piše, Pamela radi vjenčanja i izbacila je album i singlove i evo napokon smo se spojile opet.
Koji je bio ključni razlog da se opet spojite?
Nećete vjerovati, ali to se pitanje provlačilo par puta kroz godine, nalazile smo se i pričale o tome. Svaki put nam se nije činilo da nije pravo vrijeme, uvijek je bilo nešto. Pamela i ja smo imale jedan božićni projekt i samo smo se pitale zašto mi pričamo o tome. Rekle smo da idemo konačno napraviti to, pa od toga ne mora biti ništa, a može biti sve.
Osobno sam često sanjala o tome, mislila "ma nećemo valjda ostariti, a da ne probamo", jer znam da bi žalile jednog dana da nismo bar probale. Međutim, kako se čini, nije samo da smo pokušale, nego smo i uspjele. Ekipa nas prihvaća, pjesme se vrte i to nas jako veseli.
Kako sada usklađujete majčinstvo i Feminnem i vjenčanja i bend sa sestrom i školu pjevanja?
Nećete vjerovati, Nika i ja smo rodile na isti dan iste godine. Moja je kćer sada već dovoljno velika, ima 9 godina, a prednost ovog posla je da možeš organizirati vrijeme kako ti paše. Posao me stvarno ispunjava. Imam i zbor Mikrofonke u kojem pjevamo. Kad radiš što voliš, stvarno to ne doživljavaš kao posao. Meni treba raditi, inače bih poludjela. Sve se može kad se hoće.
Najveći je problem bila percepcija našeg majčinstva, bojale smo se, nismo znale kako će to izgledati, ali evo sada vidimo da je to lakše nego što se čini.
Družite li se vas tri u slobodno vrijeme?
Stvarno nemam vremena za kave, i ispričavam se svim prijateljima radi toga. To je luksuz koji si rijetko priuštim i to su stvarno ljudi s kojima imam jako prisan odnos. Pamela, Nika i ja imamo puno zajedničkih projekata i koncerata pa se vidimo, ostanemo nakon probe na cugi, ispričamo se. Sve tri smo sličnog temperamenta, volimo puno pričati, tako da druženja nam ne fali.
Muž vam je tenor u HNK. Kako to da niste nikad snimili nešto zajedno?
Jao, bolje da naše suradnje ostanu u četiri zida, svaki treći dan doma imamo session. Oboje smo dosta zaposleni, to bi bio projekt koji netko treba razraditi. Bilo bi lijepo da nas dvoje imamo nešto, ali mislim da od toga nema nikakve koristi, a i kad vidim da nešto ne mogu naplatiti, to neću raditi.
Jesu li svadbe opterećenje, jer je ipak to ljudima najvažniji dan…?
S tatom sam radila vjenčanja od 14. godine, i to hercegovačke, gdje je po 400 ljudi na svadbi. Meni to nije nikakav problem jer sam opuštena i vesela, jedino je opterećenje vokalno, jer nekad pjevaš i po deset sati, pa me brine trošenje glasnica. Imamo jako puno svadbi i zato nam i je problem s Feminnem što ne možemo svirati subotom. Počela sam uzimati godišnje odmore od svadbi, u 7. i 8. mjesecu ne prihvaćam vjenčanja, da se mogu posvetiti Feminnemu i Gelato sisters.
Fale li ti Ploče?
Na autogenim treninzima na koje nekad idem ti znaju reći da zamisliš mjesto gdje ti je najljepše kad si pod stresom… moje mjesto su Baćinska jezera. Nažalost, ne idem dolje dovoljno često koliko bih htjela, idem samo ljeti, to je mjesec dana godišnjega. Imam privilegiju da tih mjesec dana mogu ne raditi ništa, jedino su mi koncerti uvijek gušt i to smatram kao izlazak, tako da budem u Pločama mjesec dana i putujem u okolna mjesta na koncerte. Jako mi fale Ploče, ali navikne čovjek na sve.
Imali ste napadaje panike, bili u depresiji i anksiozni. Što se događalo, kako ste to prebrodili?
Moj najveći problem je strah od nepoznatog. Budućnost je najveća nepoznanica. Moj posao je prilično nesiguran. Ne znaš gdje ćeš biti za godinu ili dvije. Svaki put kad se uhvatim razmišljati o budućnosti, nije mi dobro. Ja npr. mogu ostati bez glasa, a to je jedina stvar od koje živim. U vrijeme korone smo shvatili koja su zanimanja najcjenjenija. Bez mog zanata svi mogu. Ono kako sam riješila svoj problem, a bio je velik, bila je odluka da prestanem razmišljati o budućnosti.
Doslovno sam uzela dan za dan. Nečiji karakter nema veze s tom bolesti. Uvijek sam bila veseljak. Činjenica je da se depresivna osoba može doimati kao najsretnija osoba, pa to ljude zbunjuje. Vidimo glazbenike koji si oduzmu život, a ljudi komentiraju ‘kako je bio veseo’. Ne znam može li moje svjedočenje nekome pomoći, mislim da svi moraju sami doći do određenih zaključaka.
Mislim i da se ljudi danas sprijateljuju na osnovu problema i onda se time hrane. Hrane se negativnim informacijama. Zabranila sam svojim prijateljima da pričaju o negativnim stvarima ispred mene. Naravno da će mi se požaliti, no ne dam im da upadaju u to. To je najzačaraniji krug koji postoji. Ljudi se u to zapliću, pa problem postane i veći nego što je.
Mi uvijek težimo nečem većem, želimo više i veće od onog što imamo. Mislim da je lijek protiv depresije prihvatiti svoje trenutno stanje, biti zadovoljan s onim što imaš i ne uspoređivati se s drugima, težiti višem, ali se ne "bedirati" kad vidiš da netko ima više od tebe. Ja sam došla do toga da me ne zanima nitko drugi.
Pili ste antidepresive i anksiolitike, jesu li vam pomogli?
Već s 19 sam bila na Xanaxu i Zoloftu, pila sam ih dvije godine. Međutim, nije mi pomoglo. Nisam tada izašla iz svog "mindseta", nema te tablete koja ti može očistiti misli. U zadnje vrijeme sam išla na autogene treninge, da se podsjetim što si trebam ponavljati.
Imamo mi svoja razdoblja, moramo dozvoliti emociji da odradi svoje, kada se osjećam loše, dozvolim si da sam dan-dva loše. Ono što mi pomaže je da mantram i ponavljam “sve je super, sve je super”. Ekipa me već zeza oko toga, ali na kraju sve je super i bit će! Tako da meni tablete nisu pomogle. Pomaže mi i tjelovježba, kad osjetim da nisam dobro, obučem tenisice i idem trčati.
Koliko često vježbate? Koliko su vam bitni treninzi?
Jako mi je bitan trening i treniram minimalno četiri puta tjedno, ali ne želim dozvoliti da mi to preuzme cijeli život. Radim to jer se osjećam bolje nakon treninga. Jedino kad se pojavi situacija da se moram s golim trbuhom pojaviti u spotu, onda si malo uskratim slatko. Pamela i Nika nemaju problema s kilama, prirodno su mršave, ja cijeli život volim pojesti, popiti pivu i imam osjećaj da ne treniram da bi se raskvasala.
Bili ste žrtva i verbalnog bullyinga…
Imam više teorija zašto. Jedna od njih je jer smo mi uvijek bili ekscentrični u Pločama. Moj je tata imao svoj bend, bio je rocker i neshvaćen. Imao je i teško djetinjstvo, izbacivan je iz puno škola i uvijek smo bili malo drugačiji. Bila je neka atmosfera gdje nije bio omiljena osoba u gradu. To je jedna teorija, a druga je da kad se cure razvijaju, dečki ih hvataju za guzicu.
Meni je to jako jako išlo na živce i u par navrata sam istukla tog jednog dečka, zabila bi mu glavu u stol i rekla da ću ga ubiti ako to još jednom napravi i tada je to počelo. Bila sam drugačija. Ljudi ne prihvaćaju drugačije. Zvali su me Kocka što ne mogu spojiti sa sobom jer imam ovalnu glavu.
Moja teorija je, da pošto sam tom liku koji me uhvatio za guzicu zabila glavu u stol i rekla da ću ga ubiti ako još to jednom napravi, da mu se zamračilo pred očima i valjda je negdje vidio kocku. Nisam mogla doći u školu, svi su vikali Kocka, Kocka… Znaš ono kad ideš u školu i muka ti je i plačeš i ne želiš ići… ali i to je život.
Jeste li sad sretni? Što još želite ostvariti?
Sve što želim ostvariti, na tome i radim. Sve što radim mi je super. Počela sam snimati sa sestrom i bratom, Sanja, Tomislav i ja, pa i u toj varijanti nas zovu na koncerte. Stvarno mogu reći da sam sretna, svi smo zdravi, mala mi je nevjerojatna, dobila je ulogu u predstavi "Ljepotica i zvijer". Kako lagano prolaze tridesete, shvatiš što je bitno, a što nije, i da možeš što god poželiš, samo se moraš uhvatiti toga.