Razumio bih SDP-ovce i ljevičare da se Milanovića stide.
To je sasvim prirodan, upravo neizbježan refleks, tisuću puta iskušan u obiteljima koje su, na svoj užas i sramotu, othranile i podigle galamdžije, lažljivce i nasilnike. Zacijelo i vi poznajete neku takvu familiju, možda su vam susjedi ili čak svojta.
Inače su to fini ljudi, čestiti, pristojni, danas bi se reklo – ponizni. Uredno plaćaju režije, odvajaju smeće, uvijek te nasmiješeni srdačno pozdrave, ostavljaju dojam ljudi na koje se možeš osloniti, kojima možeš povjeriti ključ od stana ako te doma neće biti neko dulje vrijeme, da ga oni ponekad prozrače. I doista možeš. S njima možeš sve, ali s njihovim sinom ništa, jer ta bitanga bez zanimanja i zaposlenja terorizira cijeli portun, od jutra do večeri samo traži i, nažal...