Ovo sam ljeto spinajući s donje strane Pašmana ulovio neobično veliku iglicu. Lovio sam štapom Shimano FXXT 270 akcije 20-50 grama, tako da je borba potrajala, a gušt je bio poseban. Nažalost, u izvlačenju joj se slomio kljun, pa ne znam koliko je točno bila duga, ali svakako duža od 97 cm i teška 1,330 kg. Nikad veću iglicu nisam ni ulovio ni vidio, no učinila mi se malo drukčija od iglica koje inače lovim, a od prijatelja sam čuo da to zapravo i nije iglica. Možete li mi pomoći i reći što sam ulovio?
Unaprijed hvala!
Ivan Pribilović iz Biograda
Tvoj je ulov Ivane svakako za pohvalu jer je ostvaren na izrazito sportski način i vjerujemo kako je borba s ribom bila dinamična, a s obzirom na korišteni pribor i dimenzije lovine da je gušt bio uistinu jedinstven.
I premda je riba vrlo nalik iglici (Belone belone, Linnaeus, 1761.), i premda pripada istoj obitelji (Belonidae), riječ je ipak o drugoj vrsti, Tylosurus acus (Lacépède, 1821.) koja za sada još uvijek nema hrvatski službeni naziv.
Došljak u Jadran
Tylosurus acus je pelagička vrsta toplih voda koja je zahvaljujući globalnom zatopljenju stigla i u naše more, i to preko Sredozemnog mora iz tropskog Atlantskog oceana, gdje je podjednako brojna i na američkoj i na afričkoj obali.
Prvi primjerci u našem moru zapaženi su prije nekih petnaestak godina te je sada povremeno možemo naći i u većim jatima, često u blizini ribogojilišta gdje sebi lakše pronalazi hranu.
Obalnim se vodama približava najčešće krajem ljeta. Zanimljivo je da unatoč prodoru u naše more nije značajno prisutna u talijanskim morima, no primijećena je u Ligurskom, Tirenskom moru te uz Siciliju.
Premda je vrlo nalik običnoj iglici, Tylosurus acus već na prvi pogled ima razvijenije zube i repnu peraju sa znatno dužim i razvijenijim donjim krakom, što je kod nedoraslih primjeraka još izraženije. S leđne je strane plave boje dok je na bokovima i prema trbušnoj strani srebrna.
Za razliku od naše obične iglice, Tylosurus acus ima i kaudalne štitiće po boku zadnje trećine tijela, vrlo nalik štitićima karakterističnima za šaruna.
Četiri podvrste
Inače, Tylosurus acus u dužinu može narasti i do 150 centimetara.
Zanimljivo je i da postoje četiri podvrste i to: Tylosurus acus acus (Lacepède, 1803.) koji nastanjuje zapadni Atlantik od Massachusettsa do Brazila, te istočni Atlantik kraj Maroka i zapadno Sredozemlje, Tylosurus acus imperialis (Rafinesque, 1810.) koji živi u Sredozemnom moru i na Zelenortskim otocima, Tylosurus acus rafale (Collette i Parin 1970.) kome je stanište Gvinejski zaljev, te Tylosurus acus melanotus (Bleeker, 1850.) koji se zadržava u indozapadnom Pacifiku i oceanskim otocima te na istočnom tropskom pacifičkom otočju Revillagigedo, otoku Clipperton i otoku Cocos.
Postoji još i Tylosaurus pacificus (Steindachner, 1876.) koji se ranije smatrao podvrstom Tylosurus acus, ali se sada smatra zasebnom vrstom.