StoryEditor
ŽivotNešto sasvim drugačije

'Imotska Ultra' oduševila posjetitelje: na festivalu se uz rijeku Vrljiku bančilo do jutra, a i neke naše poznate zvijezde došle su uživati u glazbi

31. srpnja 2017. - 22:33

Imotski je dobio svoju Ultru. Ma daleko ipak, daleko od one splitske. Ovo što se od petka u podne do nedjelje u rano jutro događalo u predivnom ambijentu oko rijeke Vrljike na imotskoj Perinuši, čini se da je na neki način "začinilo" ovogodišnje do sada iznimno imotsko ljeto, bogato kulturno-zabavnim događanjima.

Petnaestak tisuća ljudi (što je za imotske pojmove izniman broj) na jednom mjestu, petnaest tisuća ljudi koji se njišu svatko uz "svoju" glazbu, gdje plešu i majke i djeca, očevi i djedovi, i gdje osim glazbe i smijeha i nema ničeg drugog, zaista je pravo ogledalo drugog po redu Magic Time Vinyl Festivala.

Kada je prije nekoliko godina glazbeni zanesenjak Velimir Vele Vuković, uz nekolicinu svojih istomišljenika, pokrenuo ovaj projekt, mnogi su bili sumnjičavi.

– Da, ja obožavam glazbu sa starih gramofonskih ploča. Odgojio sam se uz njih i gramofone. I tako, riječ po riječ, nađem srodne glazbene duše Tonu Matkovića, Vedrana Vrčića i još mnoge. Hajdemo spojiti glazbu i ekologiju, kažem prijateljima. Hajdemo pustiti tu vinilsku glazbu uz tu našu rijeku, izvorište života Imoćana, da nam uz njezine zvukove žuborenja uđe i glazba iz nekih davnih vremena. Pristadoše, i evo što smo drugu godinu zaredom napravili.

Vidite te razdragane ljude, vidite da se svi njišu uz glazbu, vidite kako sjede i gledaju u čistu rijeku. Rekao bih da je ovo eko-glazbeni festival. Mjesecima je mala vojska mojih prijatelja čistila okružje rijeke, mjesecima smo pazili na svaku travku, danima i noćima uređivali pozornicu i ostale sadržaje, ali tako da ne diramo u izvornost okružja. I evo vidite što smo postigli – oduševljen je Vuković.

I doista, imotski festival gramofonskih ploča bio je zasigurno nešto što Imotski nije doživio. A gosti? Prva liga. Zorica Kondža i Dado Topić, legende.

– Pazite, ovo je fantastično – riječi su rock-legende Dade Topića. – Ovoliko ljudi, majki s djecom, očeva, baka i djedova na jednom mjestu i slušaju glazbu i plešu. Pa u Zagrebu bi na ovoliku masu bio i kordon policije. A ovdje samo glazba, glazba, i glazba. Fantazija – veli Topić.

– Ovo me vratilo u dane najljepše mladosti. Puštala sam od gušta pisme koje sam nekada slušala. A ambijent... U rijeci bačve, na njima stari radioprijemnici, na starim seoskim kolima izložba starih gramofona. Zaista nigdje ovo vidjela nisam – oduševljena je Zorica Kondža.

Spomenusmo imotsku Ultru. Na ovoj imotskoj konzumiralo se samo pivo i sokovi (sve kroz fiskalnu blagajnu prolazili računi), na imotskoj su u masi plesala mala djeca s majkama, na imotskoj si, ako si bio žedan a nemaš novaca, mogao spustiti ruke i piti bistre vode. I konačno, sve je bilo to popraćeno nekom lijepom glazbom, koja budi sjećanja na neke lijepe davne dane.

Ovdje uistinu treba spomenuti malu vojsku volontera. Tko će ih sve nabrojiti. No svima kapa dolje. Jer 70 sati neprestane glazbe, rekosmo petnaest, a možda je bilo i koja više tisuća ljudi, a da nema nikakva ekscesa, pa ni plastične čaše na livadi gdje se održavao festival – što je i druga vrlo važna poruka drugog po redu Magic Time Vinyl Festivala u Imotskom.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

08. ožujak 2021 23:08