StoryEditor
Roditelji i djecaOdgojni recepti

Što kad dijete kaže: ‘Ne znam‘? Ovaj način odbijanja gradiva rijetko je opravdan, pedagog savjetuje roditelje kako jednom rečenicom potaknuti učenje

Piše Marko Juhant, specijalni pedagog
10. rujna 2020. - 12:22
Shutterstock

"Ne znam!"

Rp./Ako ne može, treba mu pomoć, ako neće, treba poduzeti akciju

Ponekad su problemi koje nam život donosi lako rješivi, dok u drugim slučajevima ne možemo pronaći odgovarajuće rješenje. Možda tražimo put koji je kraći, pouzdaniji ili smatramo da se rezultat može postići s manje napora.

Ovaj je način - uz manje napora - karakterističan za razmaženu djecu svih dobnih skupina. Ponekad je opravdan - zašto bi se dijete mučilo više nego što je potrebno. Drugi put se može raditi o udobnosti pojedinca. Razmaženo dijete kaže "ne znam!" i majka je odmah na potezu. Na koncu, majka rješava zadatak, a dijete uči kako prebacivati odgovornost na roditelje. Istodobno, ono svladava sve manje i navikava se bacati koplje u trnje već na prve znakove da će morati poduzeti neki mentalni napor.

"Ne znam!" - kaže dijete, odloži olovku i nasloni se.

"Što ćeš sada napraviti?" - pita mama.

"Ne znam!", naglašava dijete, glumeći izgubljenog jadnika.

"Vidim da ne znaš. Pitam te što ćeš sada, jer ovo je tvoja domaća zadaća! Kako ćeš sutra pratiti nastavu ako ne razumiješ što se događa?"

"Ali kad ne znam!"

"Gdje možeš potražiti neki sličan zadatak?"

"U školskoj bilježnici (radnoj bilježnici, knjizi)!"

"Ajde, potraži!"

"Da, da, dobro! Oh, stvarno! Našao sam ga, znam! "

"Znači, riješit ćeš domaću zadaću?"

"Naravno, nisam glup!"

Izraz "Što ćeš sada napraviti?", jasno mu daje do znanja da ono, a ne mama, ima problem. Ali ipak ustraje da će semožda ipak mama uhvatrti posla. Kad takav manevar ne uspije, slijedi upute i uspijeva.

Umjesto toga, ako majka kaže: "Vidjet ćemo kako ćemo to riješiti zajedno!", dijete čeka dok mama ne dođe i ne nađe primjer, riješi zadatak i ono ga samo prepiše. Činjenica je da ono još uvijek ne zna napraviti zadatak bez mame, a mama se pri tome osjeća važnom i potrebnom svojem djetetu.

Dakle, sa samo jednom rečenicom roditelji vraćaju odgovornost za slabu ocjenu svojim osnovnoškolcima ili srednjoškolcima!
Kada vam se netko obrati - dijete, tinejdžer ili odrasla osoba - i kaže da ima problema, vaš odgovor može biti iskreno pitanje:

"Da, i što ćeš sada učiniti?"

"Auto mi se 80 km od kuće pokvario i ne može se pokrenuti!"

"Da, i što ćeš sada učiniti?"

"Dosta mi je mog glupog šefa! Ne mogu više, jednog dana otići ću po svoju radnu knjižicu!"

"Da, i što ćeš sada učiniti?"

"Propustio sam autobus!"

"Da, što ćeš sada učiniti?"

"Kako da naučim?"

Rp./ Ponudite metodu koja odgovara vašem djetetu, a ne onu koja je radila za vas

Slijedi popis metoda s vjerojatnim rezultatom. Daju različite rezultate i također se različito koriste. Pazite da ih ne kombinirate, jer će dijete u tom slučaju cijelo poslijepodne i večer sjediti za stolom! Na primjer, dijete se može pripremiti tako da danas odradi sve obveze koje je danas primilo. Bez obzira na to kada mora odraditi domaći zadatak, sutra ili za tjedan dana, to je već završeni posao. Gradivo koje je danas uzeto već je naučeno i savladano.

Može se pripremiti za sutrašnji raspored. Provjerava predmete i bilježnice za sutrašnji dan, rješava zadatke i završava učenje. Oba sustava dobro funkcioniraju. Ali, što ako naiđete na mame koje djecu prisiljavaju na oboje - ponovi za danas, a onda ćeš i po rasporedu za sutra... U takvom sustavu osnovnoškolci rade četiri sata dnevno, i više. Srednjoškolci rade cijelo popodne i nakon večere završavaju s učenjem tamo oko jedan sat noću. Odaberite jedan sustav i držite se toga! Metode učenja su sljedeće.

Odugovlačenje

Ovaj je način pogodan za one koji imaju lošu savjest ili se skrivaju od roditelja da kao uče, ali zapravo ne žele učiti. Provode vrijeme u sobi, a gradivo je na stolu. Igraju se kovanicama, papirima, pregledavaju poštu, vise na Facebooku. Djevojke crtaju cvijeće na poleđini bilježnice ili vježbaju prezime koje žele u svojoj prvoj ljubavnoj vezi...

Očekivana ocjena: 1-2

Tiho čitanje

To je pasivan način učenja koji se često prekida mislima i osjećajima izvan teme učenja. Budući da postoji toliko nepovezanih misli, potrebno je neko vrijeme da dijete shvati što čita ili kako su sadržaji povezani. Zbog pogrešnog shvaćanja situacije, većina prestane učiti prerano. Kad drugi put pročita ili po treći put preleti tekst, prepoznaje sve dijelove teksta, i potom odustaje: "Već znam!" No, kada bi pokušao nabrojiti samo elemente, vidio bi da baš i ne ide.

Očekivana ocjena: 1-3

Čitanje naglas

Takav pristup pomaže koncentraciji i zahtijeva manje ponavljanja. Ako vam uspije da možete bez gledanja u tekst formulirati glasno rečenice, učenje može biti vrlo učinkovito.

Očekivana ocjena: 2-4

Podcrtajte i označite bojom

Dobro funkcionirajuća metoda, ako je obilježenog malo, no kod djevojčica gotovo da i nema riječi koja se ne bi označila na ovaj ili onaj način, pa je tekst zapravo beskoristan za učenje.

Očekivana ocjena: 2-5

Prividna lijenost

Učenja je malo, i odvija se u fazama. Potrebna je dnevna dosljednost. Nakon slušanja objašnjenja u školi, učenik nakon otprilike dva sata ponavlja gradivo kod kuće, pročita ono što je čuo prije podne, ali većinu zaboravi. Zatim ide na trening. Dan prije sata tog predmeta, još jednom ponovi. Sudjeluje u tumačenju, prati ispitivanje. Kod kuće, dakle, ponavlja samo dva puta, ali je aktivan u školi. Upravo je taj ritam ponavljanja s intervalima ključan da gradivo ostane u sjećanju.

Očekivana ocjena: 3-5

Misaoni obrasci

Dugo je potrebno da se formira misaoni uzorak. Česta je pogreška misliti da je ponuđeno previše informacija i da se zato teže savladavaju. Ključne riječi i ideje su zapisane, na temelju njih stvara se priča u kojoj se gradivo može kombinirati na vrlo različite načine.

Očekivana ocjena: 4-5

Učenje s ruba

To je kratka, ali intenzivna metoda. Dijete izrađuje bilješke - jednu riječ iz cijelog retka do ruba bilježnice, iza retka pored teksta. Zapisuje riječ koja mu najviše govori o tom retku - riječi koje smo jednom šaputali kolegama pred pločom, ključne riječi. Prema njima oblikuje rečenice. Od popisanih riječi na kraju stranice u bilježnici velikog formata mora zapamtiti samo 22 riječi. Pitanja učitelja sadrže upravo ove ključne riječi i bez obzira na to kako je pitanje formulirano, dijete će moći formulirati čitave rečenice. Roditelji jednostavno provjere je li dijete savladalo gradivo a da sami ne znaju o tome detalje. Samo prate je li dijetw upotrijebilo sve riječi s margine i jesu li smisleno povezane. Tako može učiti iz knjige - ali ako želi po njoj pisati, to ne smije biti knjiga iz školskog fonda.

Očekivana ocjena: 4-5

Nije svejedno kako će se dijete uhvatiti učenja. Ponekad učenje zahtijeva bojanje, povezivanje, rezanje, mjerenje vremena. Sve je to učenje, čak i to da u točan dan donese elastične trake za vježbanje koje je učitelj naručio.

Za predmete s domaćim radom učenje je jednostavno: tko napravi sve domaće zadaće, savladao je gotovo cijelo gradivo! Jasno je da učeniku za geografiju treba atlas, ali većina ne misli da mora i povijest smjestiti u neki prostor. Učenje povijesti bez zemljopisne karte je kao da postavljate šator, ali klinove ne zabijate u tlo.

Naravno, svako dijete prilagođava sebi način učenja, ali to je moguće samo ako uči. Ako ne uči ne može ni razraditi metodu koja će mu biti korisna.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

27. veljača 2021 03:12