Pod naslovom „Dječak (13) umro nakon što je u tučnjavi na školskom dvorištu dobio udarac u glavu, tragedija je snimljena mobitelom“, portal jutarnji.hr objavio je tragičnu vijest o trinaestogodišnjem Diegu koji je umro tjedan dana nakon što ga je udario njegov vršnjak u školi u Moreno Valleyu u Kaliforniji. Cijeli događaj je, kako stoji u naslovu, snimljen mobitelom i objavljen na društvenim mrežama.
Kap u moru
Nažalost, ne trebamo ići u daleki svijet da bismo se suočili s nasiljem među mladima. Tako portal narod.hr piše o strašnim porukama koje vršnjak (ili više njih) putem društvenih mreža šalje jednoj dubrovačkoj djevojčici. Događaj je tužan sam po sebi, a dodatnu negativnu dimenziju daje mu činjenica da se radi o djevojčici koja nema nijednog roditelja. Na ovaj posebno potresan slučaj vršnjačkog zlostavljanja upozorila je majka jedne djevojčice, kad joj je kćer pokazala poruke koje su zlostavljanoj anonimno poslane, navodi spomenuti portal.
Slobodna Dalmacija nedavno je pisala o sudcu koji je ispisao svoju kćer iz jedne kninske škole, jer su, kako je kazao, vršnjačka zlostavljanja na nju već ostavila traga. Drugom prigodom čitali smo o prosvjedu održanom zbog dječaka koji je pretučen u jednoj bračkoj školi. Prije samo nekoliko dana novinari su nas opet vratili u Knin pišući o slučaju zataškavanja vršnjačkog nasilja u tamošnjoj Osnovnoj školi „Franjo Tuđman“, kad je jedan dječak zamalo ostao bez noge.
Ovdje smo spomenuli tek nekoliko iz pravog mora sličnih slučajeva koji se događaju posvuda oko nas. Gledamo sukobe na ulici, pri noćnim izlascima mladih, na nogometnim stadionima... Međutim, posebno smo osjetljivi, i to s pravom, kad se nasilje događa na mjestu gdje bi naši mladi trebali biti posebno zaštićeni. Takvo je mjesto svakako škola, a ona je, nažalost, još jedna od pozornica na kojoj se upriličuju ovakve drame, koje se nerijetko pretvaraju u prave tragedije.
Nisu u pitanju samo dječaci
Sjećamo se vijesti o tučnjavi dvije maloljetne djevojke koja je prije nešto više od godine dana poput vihora obišla cijelu Hrvatsku. Tom je prigodom prof. dr. sc. Vesna Bilić, stručnjakinja za vršnjačko nasilje, za dnevnik.hr izjavila da je u porastu nasilje među djevojkama, a da su pri ovakvim i sličnim obračunima poseban problem gledatelji koji potiču sukobe, pri čemu navijaju i sve snimaju. Takvi promatrači postaju suučesnici u zlodjelu, a pasivni promatrači dijele pogrešan stav da to nije njihov problem. Profesorica Bilić je upozorila na dodatni problem koji donosi nove teške posljedice, a to je snimanje i objavljivanje ovakvih događaja. Na taj se način događaj prenosi u virtualni svijet, tamo se ponovno gleda, komentira i širi dalje, a svaka osoba koja u tome sudjeluje iznova doživljava nasilje.
Stoga je razumljivo da je i glavni ravnatelj policije Nikola Milina izdvojio tzv. cyber-bulling kao posebno opasan oblik međuvršnjačkog nasilja koji se u posljednje vrijeme sve više širi. Općenito je na razini Hrvatske, ali jednako tako i u ostalim europskim zemljama, međuvršnjačko nasilje u porastu, kazao je, dodavši još da policija čini mnogo na prevenciji, ali da je potreban mnogo širi pristup jer nijedna institucija takav problem ne može riješiti sama.
Kako na vrijeme prepoznati međuvršnjačko nasilje
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet iz Zagreba 2018. godine izdao je Priručnik za stručnjake o vršnjačkom nasilju čija je autorica Helena Križan. Priručnik, između ostaloga, navodi indikatore vršnjačkog nasilja među djecom i mladima. Ove je indikatore nužno što ranije detektirati kako bi se zlostavljana osoba na vrijeme zaštitila.
Među znakovima koji ukazuju da je osnovnoškolsko dijete možda doživjelo vršnjačko nasilje, a koje mogu uočiti roditelji, navode se: povlačenje iz obiteljskih interakcija, vidljiva tuga, povlačenje od prijatelja i od aktivnosti u kojima je prije uživalo, učestaliji izostanci iz škole (žaljenje na glavobolje i bolove u trbuhu), loš školski uspjeh, gubitak apetita, poremećaji spavanja (uključujući mokrenje u krevet), korištenje toaleta samo kod kuće (školski toaleti su mjesta gdje se vršnjačko nasilje može odvijati bez učiteljeva nadzora), poderana odjeća i/ili neobjašnjene posjekotine i modrice, traženje dodatnog dodatnog džeparca...
Među znakovima koje mogu uočiti nastavnici navode se: izbjegavanje kontakta očima i vidljiva tuga, pojava nekontroliranih izljeva bijesa, promjene u obrascima ponašanja s prijateljima za vrijeme odmora, nedostatak angažmana u razrednim ili grupnim aktivnostima u kojima je prethodno dijete bilo aktivno, učenici ga ismijavaju kada govori...
Kod srednjoškolskog djeteta roditelji mogu uočiti sljedeće znakove koji ukazuju da je možda doživjelo vršnjačko nasilje: neodređene glavobolje ili bolovi u trbuhu (često traži da ostane kod kuće), izljevi bijesa, neobjašnjene posjekotine i masnice, poderana i uprljana odjeća, reagira tako da udara ili ustukne, neobjašnjeno plakanje, izbjegavanje učenika koje je prije smatrao/la prijateljima, ostajanje kod kuće navečer ili vikendima, krađa novca, ostajanje dokasna u školi (da bi izbjeglo druge učenike izvan škole), postaje introvertirano, sumorno raspoloženo, lako je ometeno, zaboravljivo (indikacija da je zaokupljeno nečim drugim)...
Nastavnici mogu uočiti sljedeće znakove: vidljiv umor, iznenadni i neprikladni izljevi bijesa ili frustracije, nedostatak samopouzdanja, socijalna izolacija i nedostatak angažmana s drugima tijekom odmora, povučenost u razrednim ili grupnim aktivnostima, drugi učenici ga/je ismijavaju kada govori...
Sve ovo može upućivati i na postojanje cyberbullyinga, navodi se dalje u Priručniku, iako za njega postoje i neki specifični znakovi: prestaje koristiti računalo ili mobitel (gasi ekran) kad se netko približi, izgleda nervozno ili razdražljivo kada koristi računalo ili mobitel, skriva što radi na računalu ili mobitelu, pretjerano provodi vrijeme uz mobitel ili računalo, a kad mu se to ograniči postaje nervozan ili ljut...
Kako pomoći djetetu i obitelji?
Priručnik donosi i preporuke za pomoć djetetu i obitelji koji su postali žrtve vršnjačkog nasilja. Naglašava se da su svi odgojno-obrazovni djelatnici dužni pružiti pomoć svoj djeci uključenoj u vršnjačko nasilje i to sukladno Protokolu o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima, koji je objavilo Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti još 2008. godine.
„Ako je dijete ozlijeđeno i zahtijeva liječničku intervenciju, odgojno-obrazovne ustanove dužne su odmah pozvati hitnu liječničku pomoć. Odgojno-obrazovni djelatnici također moraju uputiti roditelje djeteta koje je doživjelo nasilje i roditelje djeteta koje je počinilo nasilje na ostala mjesta, izvan odgojno-obrazovne ustanove, gdje mogu dobiti stručnu i savjetodavnu pomoć (nadležni tim školske medicine, centri za socijalnu skrb, ustanove koje se bave zaštitom djece, obiteljski centri i slična obiteljska savjetovališta)“, zaključuje autorica spomenutog priručnika, posebno naglašavajući potrebu suradnje nadležnih državnih tijela i drugih organizacija koje sudjeluju u sprečavanju, suzbijanju i otkrivanju nasilja među djecom i mladima kao ključnog preduvjeta za kvalitetnu zaštitu djece.