Geraldine Chaplin na ZFF-u Chaplin je bio jako strog otac, ali je njegov Skitnica moj junak

Geraldine Chaplin na ZFF-u

Karijera Geraldine Chaplin, kćeri legendarnog Charlieja, seže od 1950. nadalje. S time se rijetko koja glumica može pohvaliti. No, kad se osvrne na svoju karijeru, prva uloga, tj. prvi film koji Geraldine vidi je posljednji koji je snimila. Zašto? Zato jer je, našalit će se Geraldine u intervju za Slobodnu Dalmaciju, stara žena i pamćenje joj je prilično kratko.
- Vidim posljednji film "Sidro i nada". Film mi je jako drag, a snimila sam ga nedavno zajedno sa svojom kćerkom Oonom i predstavit ću ga u Zagrebu – govori nam Geraldine u ekskluzivnom intervjuu za "Slobodnu" i najavljuje projekciju ove subote na zatvaranju ZFF-a.


Snimili ste prvi veliki film u ranim dvadesetima - "Doktor Živago". Koliko ste kao glumica naučili od filma i od Davida Leana? Jeste li se tad zaljubili u glumu?
- Pa, jesam. Recimo. Hoću reći, shvatila sam da je gluma nešto ozbiljno. Mislila sam da je to nešto lepršavo i jednostavno. Mislim da sam u filmu "Doktor Živago", a također zahvaljujući Davidu Leanu, shvatila da je gluma zapravo studija o ljudima. Gotovo pa da ste psiholog. Naravno da sam se zaljubila u to jer sam jako znatiželjna po pitanju ljudi, ljudskih bića.


Koliko se filmska industrija promijenila od šezdesetih? Čini li Vam se da je sve isto kao kad ste počeli ili posve drukčije?
- Mnogo toga je drugačije, ali ono glavno je potpuno isto. Ima jako dobrih redatelja, ima osrednjih redatelja i ima loših redatelja. (smijeh) To je ostalo isto. Naravno, tehnologija se promijenila. Znate više od mene. Sve se promijenilo. Ali, glavno je to da su ljudi koji su dobri i dalje dobri, oni osrednji su osrednji i loši su loši.


U Hollywoodu su rijetke uloge za glumice iznad 40. Vaš pogled na to?
- Mislim da postoji prijelaz sa uloga mladih ljepotica na uloge majki, no to je lako. Potom slijedi period, uglavnom u razdoblju od 45. do 55., kad više nema ulogi majki. U tom razdoblju karijere sam imala veliku pauzu. I onda sam odmah počela opet raditi oko 60. godine jer imam jako dobre bore. Ali, postoji taj prijelazni period koji je malo težak. No, dobri glumci i glumice uvijek rade.
Živite u Europi, u Americi... što mislite o Americi i Europi po pitanju politike (Trump, desnica)?
- Živimo u jako opasnim vremenima. Jako strašnim vremenima i bojim se. Nisam zadovoljna. Ne.
Snimali ste filmove po cijelome svijetu. Postoji li razlika između Španjolske ili Francuske u usporedbi s Hollywoodom?
- Svaki film je drugačiji i svako iskustvo je različito. Možda je razlika najveća između visokobudžetnih i niskobudžetnih filmova. Nije osobito važno gdje se snimaju. Snimala sam filmove s minimalnim proračunom u Hollywoodu. Sve ovisi o proračunu. To je osnovna razlika.


Svejedno, ne odbijate blockbustere kao što je, na primjer, nastavak "Jurskog svijeta"?
- Ne. To je bilo super! Film je jako dobar. Mislim da je jako dobar i emotivan.
Nema filma J.A. Bayone bez Vas, od "Sirotišta" do "Jurskog svijeta 2". Donosite li mu Vi sreću?
- Nadam se. Nadam se da je to tako. Nadam se da ću biti i idućem filmu. Ne znam koji je idući film, ali uvijek me zvao za neku od uloga. Ide mu dobro pa ako mu donosim sreću, zašto ne?


Možete li usporediti Bayonu i, recimo, Carlosa Sauru s kojim ste snimili mnogobrojne filmove?
- Obojica su jako dobri redatelji. Svaki u određenom periodu. Bayonasada, a Carlos Saura i ja smo snimali filmove za vrijeme Francovediktature u Španjolskoj. To je sasvim različit tip filma, ali obojica su jako dobri redatelji.


Samo neki od slavnih redatelja s kojima ste radili su Martin Scorsese, Robert Altman, Pedro Almodovar, James Ivory, Richard Attenborough... Po čemu ih pamtite?
- Da, svi su jako dobri. Kod Scorsesea najviše pamtim preciznost. Posvećenost detaljima. Robert Altman je bio najbolja publika na svijetu. Obožavao je svoje glumce. Oboožavao je režiju i sve što je snimao. Bio je divan. Almodovar je redatelj koji mi je briljantan. Mozak mu radi punom brzinom, bez prestanka. Srce također. Redatelji su većinom ili mozak ili srce. On je oboje, istovremeno, suludom brzinom. James Ivory, kod njega najviše pamtim senzibilnost i jako mi je žao što nismo više surađivali. Richard Attenborough je bio veliki fan mog oca i naravno da sam i ja bila njegov fan. (smijeh)


U Attenboroughovom "Chaplinu" glumili ste svoju baku Hannah. Je li to jedan od najvećih i najosobnijih glumačkih izazova s kojima ste se susreli?
- Svaki film predstavlja izazov jer se radi o drugoj osobi, drugoj psihologiji. Nikad nisam upoznala baku tako da ne znam kakva je bila. To je bila velika uloga i sretna sam što sam je dobila. Moguće da je prezime Chaplin imalo neke veze s tim (smijeh). Čim sam čula da se snima film o mom ocu, pomislila sam “prestara sam da bi glumila neku od njegovih djevojaka jer je volio mlađe”, “koga bi onda mogla glumiti?” Kad me Richard nazvaoodmah sam pristala bez da sam znala na što. Nikad mi nije pala na pamet uloga bake. Sjajno!


Kako Vam je bilo kao djevojčici glumiti u filmu "Svjetla pozornice" u režiji Vašeg legendarnog oca?
- Bilo je jako zabavno jer nismo morali ići u školu što je jako važno. Izostali smo iz škole i još smo se mogli maskirati. Odveli su nas u studio i obukli smo kostime i super se zabavljali. Bilo je kao da smo kući, samo bolje, jer je bilo kostima. Bilo je dobro, ali najbitnije je bilo da nismo u školi.
Koja anegdota najbolje opisuje Vašeg oca? Po čemu ga najviše pamtite?
- Pa, mislim da je najvažniji njegov rad. Charlie Chaplin, Skitnica, on je moj junak. On je bez sumnje moj junak. Sve što predstavlja sto posto podupirem i slažem se. Moj je otac sasvim druga osoba. On je tvorac tog lika. Sjećam se da je bio jako ozbiljan, jako strog, pravi viktorijanski otac. Drugi čovjek. Ne pada mi na pamet sad neka anegdota, ali mislim da je njegov rad nevjerojatan.


Glumite, dakle, uz svoju kći, Oonu Chaplin u filmu "Anchor and Hope" koji promovirate u Zagrebu. Je li to za vas bio puni obiteljsko-glumački krug?
- Volim taj film. Dobila sam posao, opet, iz razloga što je Oona trebala nekoga da joj glumi majku u filmu i predložila je mene. Rekla je "moja prava majka je glumica". I redatelj je rekao "dobra ideja"! Ne mogu joj davati savjete jer je toliko dobra da ona meni daje savjete! Sjajna je! I imala je dobro obrazovanje. Ja nemam obrazovanje.
Znači, nemate savjet za Oonu po pitanju njezine glumačke karijere?
- Nemam. Ona može meni dati savjete jer sve zna i jako je dobra. Neka samo nastavi tako.


Veselite li se dolasku u Zagreb? Što ste čuli o ZFF-u i jeste li pogledali koji hrvatski film? Ovo je Vaš drugi posjet Hrvatskoj u kratkom periodu. U Istri ste nekoliko tjedana snimali nastavak filma "Kralj Belgijanaca"...
- O festivalu sam najviše saznala od Borisa Matića i Lane. Oni su producirali film koji smo snimili u Hrvatskoj, nastavak "Kralja belgijanaca". Snimanje je bilo divno. Ljudi su divni, barem ekipa filma. Divno iskustvo. Čula sam puno o festivalu i veselim se. Nikad nisam bila u Zagrebu. Ne znam jesam li vidjela koji hrvatski film, mislim da ne, ali nadam se da ću ih pogledati u Zagrebu ako budem imala vremena. Kažete Hrvatska, ali mrzim granice i zastave i slično. Doduše, sjećam se Jugoslavije...


Čega se sjećate za posjeta Jugoslaviji?
- Kao jako mlada sam radila u Novom Sadu. Snimila sam film pod nazivom "Ići ćemo u grad" (naziv filma je rekla na "naški"). Zaljubila sam se u zemlju. Moja majka, dok je bila živa, nas je vodila na otoke, brodom. Bilo je izuzetno. Stali smo u Veneciji i završili u Dubrovniku. U sedamdesetima i osamdesetima svi su daskali na vjetru goli i pomislila sam, čovječe, ovo je zakon!

Naslovnica Ostalo