Lana Martinović Čala Umjetnica rodni grad obožava i kistom - Šibenik naslikala na 101 način (FOTO)

 Lana Martinović Čala

Oduvijek je crtala, a njezinu umjetničku žicu roditelji su prepoznali od malena i podržavali je. Sve ju je, reći će danas, guralo prema umjetnosti. Akademska slikarica Lana Martinović Čala, vlasnica umjetničkog obrta i galerije "Lana art", voditeljica radionica i tečajeva crtanja i slikanja za djecu i odrasle, članica Grupe 9, s desetak samostalnih izložaba iza sebe i puno više skupnih, otvoreno kaže kako je, unatoč povremenim umjetničkim i češćim obrtničkim mukama, ostvarila svoj san!

I nije to, u njezinom slučaju, puka fraza. Nakon djetinjstva i mladosti u rodnom Šibeniku, u kojem je uz crtanje, voljela i glumu u kazalištu, pohađala glazbenu školu, ali i satove baleta kod Sokole Draganić Vrančić, otišla je u Ljubljanu gdje je diplomirala slikarstvo na Visokoj školi za crtanje i slikanje. Brzo poslije studija vratila se u rodni Šibenik i nakon što je neko vrijeme predavala likovni u osnovnim i srednjim školama, uvijek kao zamjena i na određeno vrijeme, a radila je i kao crtačica na arheološkim iskapanjima, svoju želju da se posveti slikanju, da ima galeriju i atelje uspjela je ostvariti.

U Ulici Fausta Vrančića, u staroj gradskoj jezgri, u prostoru u kojem su do tada uglavnom bile prodavaonice odjeće, u ožujku prije punih 18 godina dobila je svoj kutak. Na istoj adresi njezina galerija je i danas. U pravoj obrtničkoj ulici koja se, reći će Lana, za razliku od mnogih u gradskoj jezgri zimi ne pretvara u avetinjski ispražnjene prostore.

– Ovo je zapravo živahna ulica. Ljeti, naravno, više. Zimi se sve utiša. Ali, ima ovdje ljudi. Od urbanog inkubatora, preko šalturice, pedikerke do trgovina gdje se prodaju vuna i konac… Čak su dvije takve, jedna do druge. Gdje to još ima? I svi dvokratno radimo i, zamislite, u svima gotovo isključivo rade žene. Jedini problem je što se kroz ovu ulicu obavlja dostava za cijelu jezgru, pa se od kombija i kamiona ne može proći. Ne može se ni pred galeriju staviti pitar s cvićem ili štafelaj, na primjer. Zaborave nam upaliti i rasvjetu na ulici, pa stalno zovemo… – govori Lana, ali odmah dodaje kako svi ti problemi i sivilo nestanu kada otključa vrata i upali svjetlo i kada je zapljusne silni kolorit sa slika obješenih po zidovima galerija, sa štafelaja, komoda…

– Velik dio mojih slika prikazuje Šibenik. Obožavam ovaj grad. Šibenik je meni predivan. Odrasla sam u gradu, poznajem ga i naslikala sam ga na 101 način. Moje su boje snažne i vesele, premda kako idem starija ta se paleta mijenja. Postaje svjetlija, prozračnija. Uživam u ovom što radim, a u mojoj galeriji okuplja se i svraća dosta ljudi, umjetnika i amatera, mogu se pogledati, kupiti ili uokviriti slike, kupiti svakojaki slikarski materijal. Sve na jednome mjestu. Već godinama držim tečajeve za odrasle, a od prije nekoliko godina i radionice za djecu, i uživam raditi s njima. A ovdje u kutu, to je i najšporkiji dio galerije, moj je atelje. Slikam gotovo svakodnevno, uglavnom prijepodne. Tada je mirnije, jer popodne već počinju radionice. Voljela bih imati više vremena za slikanje jer je sazrelo vrijeme za novu samostalnu izložbu!

Zadnju samostalnu izložbu nazvanu "Picasso i ja", u kojoj je, kako je u katalogu izložbe napisao legendarni povjesničar umjetnosti i kritičar Darko Glavan, "u duhu postmodernizma" citirala velikog umjetnika, imala je prije desetak godina i s njom je obišla Zagreb i nekoliko gradova na kontinentu. U međuvremenu, redovito je izlagala s Grupom 9, šibenskom udrugom koja mahom okuplja akademski obrazovane likovnjake. Zadnji put, krajem prošle godine, predstavili su se u Zagrebu u Muzeju "Mimara".

Šibenik na sto načina, s crvenim krovovima, plavetnim nebom i morem, s katedralom iz svih kutova – Lanina su "specijalnost", ali među slikama u njezinoj galeriji je i mnogo letećih ljubavnika, poput onih Chagallovih. No, sličnost i završava na tom motivu.

Lanine djevojke uglavnom su u vjenčanici, a momci u odijelu s kravatom koja vijori na vjetru, i oboje su, držeći se za ruke, na sedmom nebu, nad Šibenikom i katedralom sv. Jakova, kao prepoznatljivim i najupečatljivijim gradskim simbolom.

– Zanimljivo je koliko god tih slika s motivima Šibenika imam, uvijek se nađe netko tko dođe i pita "A nemate katedralu iz onoga kuta?". Moje je slikarstvo, moglo bi se tako reći, na granici s ilustracijom. U slikama se osjeti vedrina i dječji zaigrani duh – objašnjava Lana.

Umjetnost i ljepota, dodaje, danas i nisu previše na cijeni. Rijetki su koji će kupiti sliku za sebe ili nekomu za dar. I nije to pitanje novca, ističe. Barem ne za one koji spremno posegnu u novčanik kada treba kupiti mobitel, cipele ili traperice koje će već sljedeće sezone zamijeniti drugom markom, a istodobno smatraju da je skupa slika koja, primjerice, košta oko tisuću kuna, iako će ju imati cijeli život.

Možda je i to dijelom razlog zbog kojeg Lana uživa u radionicama i tečajevima slikanja koje vodi. Pogotovo u radu s djecom.
– Ove godine imam ukupno dvadesetak djece koliko ih u prosjeku bude svake sezone. Neki godinama dolaze na radionicu, i tu su djeca od 3 ili 4 godine do četvrtaša i petaša. Najmlađi se igraju bojama, neki vole doći i zbog druženja, ali djecu, one malo starije, vodim kroz povijest umjetnosti, jer vidim da im to nedostaje. Ima nadarene djece, ali ne moraju se svi kasnije baviti umjetnošću. Na ovakvim radionicama odgaja se i buduća likovna publika. Na kraju svakog ciklusa radionica imamo malu izložbu radova i domjenak u galeriji – kaže Lana.

Slično je i s odraslima, a šibensku slikaricu osobito raduje kad na tečajeve slikanja dođu srednjoškolci, jer su oni, na neki način, najotvoreniji za učenje. Iz Lanine slikarske "škole" izišla je i grupa slikarica amaterki koje su se toliko ohrabrile da često zajednički izlažu, a osnovale su i udrugu "Tempera", koja svoje prostorije ima tik uz Laninu galeriju.

Dobre vibracije šire se tako Ulicom Fausta Vrančića, a dok joj se po glavi roje i na platnu stvaraju slike za novu izložbu, Lana misli kako bi bilo dobro ponovno pokrenuti akciju slikanja na gradskim trgovima u turističkoj sezoni. Prije nekoliko godina, kada u Šibeniku i nije bilo toliko sadržaja i zanimljivih programa, bili su prava atrakcija.

– Turistima je uvijek zanimljivo gledati slikare uz štafelaj. U toj akciji sudjelovali su članovi Grupe 9. Malo je teško uskladiti obveze i naći termin koji bi svima odgovarao, ali bi svakako bilo lijepo da se to opet dogodi – zaključuje Lana.

Naslovnica Ostalo

Najčitanije