Vodički umjetnik Šime Strikoman postao je brend sa svojom Milenijskom fotografijom premda mu je ćaća govorio: "Neće ti, sinko, ta akademija i kamera kruva dati. Bolje ti je da radiš kod mene u dućanu“

Vodički umjetnik

Malo je Hrvata koji ne znaju za projekt Milenijske fotografije vodičkog umjetnika Šime Strikomana.

No, iznenadio nas je podatkom da ove godine slavi 50. obljetnicu druženja s filmskom kamerom i fotografskim aparatom, kao i da će vrlo skoro i doći do brojke od 200 gradova, koje je pohodio, snimivši točno 603 milenijske fotografije. Od prve, snimljene prije 17 godina u rodnim Vodicama, do posljednje, kad je u gorskokotarskom Jasenku snimao članove Udruge privatnih iznajmljivača soba Bjelolasica.

- Gotovo sam siguran da će dvjestoti grad biti mađarski Pečuh. Tamo gdje živi značajna hrvatska manjina. U mađarskom dijelu Baranje, koji je silno kulturno povezan s našim Osijekom. Više od šesto milenijskih fotografija znači istodobno i milijun i pol prijeđenih kilometara, te fascinantnu brojku od petsto tisuća ljudi, koji se mogu s lakoćom prepoznati na mojim "milenijskim“ uradcima. Kraj tih, vjerujem, impresivnih brojki nije vam, valjda, čudno i što na javi sanjam milenijsku fotografiju s dvije tisuće ljudi u dalekom, australskom Sydneyu. Zapravo, nisam daleko od ostvarenja tog projekta - kazao nam je uvodno Strikoman.
Poznati Vodičanin je diplomirao filmsko i televizijsko snimanje na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, no njegova ljubav prema fotografskom aparatu i kameri probudila se puno ranije.


Kriv je profesor


- Fotografijom me, priznajem, inficirao moj pokojni nastavnik Engels Alfirev, no kako sam odrastao u mesarskoj obitelji, otac Ante je jedva pristao da doda nešto svojih novaca na svotu, koju sam za kupnju foto-aparata zaradio prodajući školjke na vodičkoj rivi. Oh, kako sam se radovao prvom aparatu marke "Smena 8"! TV kamerom sam ostao fasciniran, kad sam kao član Vodičke limene glazbe sudjelovao na šibenskom Festivalu djeteta. Moju su ambiciju, bolje rečeno infišaciju, od prve podržali poznati redatelj Branko Lentić i pokojni snimatelj Mario Perušina te mi (ne)izravno otvorili vrata Akademije. Dakako, uz silno protivljenje mog oca, koji je bio uporan u tezi "Neće ti, sinko, ta akademija i kamera kruva dati. Bolje ti je da radiš kod mene u dućanu“ - otkriva nam Šime.

Šjor Ante, međutim, nije bio u pravu. Nije Šime trebao diplomirati da bi dočekao prve ozbiljnije filmske poslove. Kao snimatelj ili direktor fotografije. Prije svih, povjerenje mu je poklonio priznati Branko Schmidt u filmovima "Rano sazrijevanje Marka Kovača“, "Za prošle dane Pišta Bači“, "Hildegard“… Sudjelovao je i u pohodu Televizije Zagreb na Sjeverni pol, bolje rečeno u studijskom putovanju u Norvešku. Naš sugovornik je, među inim, radio i za švedske i finske televizijske kuće. No, najradije priča o vlastitom ratnom filmu "Vodice - Šibenik 91./92.“, o neviđenoj hrabrosti ljudi šibenskog kraja u Domovinskom, te posebice šibenskom Rujanskom ratu.


Ponosan na dokumentarac


- Silno sam ponosan na taj film, koji danas, 26 godina poslije, ima nemali broj klikova dnevno na YouToubeu. On je zapravo dokumentaran jer ratnici s obje strane govore izravno u kameru. Nema tu ni laži ni montaže. Znate, mi smo Vodičani dočekali Domovinski rat s našom TV Vodice. Zato su kamere i bile spremne da zabilježe hrabrost hrvatskih boraca i bešćutnost JNA i srpskih paravojnih snaga. Upravo je vodički snimatelj Ivica Bilan snimio ono famozno "Oba su pala" kod bitnice u Zečevu. Na HRT-u je, doduše, to prikazano kao snimka splitske TV Marjan. No, nepravda je prema Bilanu poslije ispravljena - sjeća se Strikoman.

Nije mali broj nagrada, koje je vodički umjetnik zaslužio kao fotograf i filmski snimatelj. Dvaput se, među inim, domogao nagrade "Zlatna jabuka“ kao fotograf "Poleta“ i kamerman u filmu "Za prošle dane Pišta Bači“. Na Međunarodnom turističkom festivalu u Splitu njegova je fotografija proglašena najboljom, dobitnik je prestižne nagrade "Tošo Dabac“ za životno djelo…

- Nagrade te uvjeravaju da si uspješan, hrane ti taštinu, ali … Nije ni moj otac Ante bio u svemu u krivu. Narasla su djeca, rodila se unučad. Valja od nečega i živjeti! Zato guštam u aktualnoj situaciji, kad Šime Strikoman kao poduzetnik osigurava poslove Šimi Strikomanu kao umjetniku! Točnije, izborio sam se za vlastiti biznis. S tri prepoznatljiva brenda. Tu su, osim milenijske fotografije, zbirka "Terra Croatica" i vodički Festival žudija. Sa žudijama ili čuvarima Kristova groba počeli smo sramežljivo, a danas je festivalski kalendar, vjerovali ili ne, ispunjen do 2054. Proširio se svugdje, a ostao vodički. Tri su mi brenda izravno pomogla da ostvarim svoje dječačke snove. Da osiguram solidnu egzistenciju od posla, koji silno volim. Djelatnosti, koja je zgodna mješavina profesionalnog posla i hobija. Znate, entuzijazam me nije napustio ni u godinama kad sam svjestan da mi je realno preostalo jedva desetak ljeta za nastavak rada u ovako oštrom tempu - iskren je Strikoman.


Projekt 'Terra Croatica'


Ovih dana našeg sugovornika posebno intrigira priča iz Bola, gdje s gospođom Jadrankom Nejasmić priprema "Bročko blogo“. Kao dio projekta "Terra Croatica". No, ni u jednom trenutku Šime nije zanijekao kako mu je milenijska fotografija "vječna“ okupacija i, što kriti, najuspješniji biznis. Kamerom je u tom projektu najviše pohodio Zagreb i Dalmaciju.

- Šest tisuća ljudi, mahom članova Torcide, okupilo se ispred stadiona u Poljudu, kad sam snimao milenijsku fotografiju "Stoljetni Hajduk“. Engleski je sportski časopis "Four Four Two“ podario poseban prostor toj fotografiji i Hajduku. Na mojim milenijskim fotografijama poklonili smo se jednako Draženu Petroviću, Krešimiru Ćosiću, Mariju Mandžukiću, Ivici Oliću, planinarima na Dinari, splitskim kampanelima, vodičkim žudijama, franjevcima na Visovcu, Smojinoj marendi u Splitu, Svetom Vlahu u Dubrovniku, generalu Gotovini… Dio me novinara na neukusan način napao zbog Gotovine iz već poznatih razloga. No, zašutjeli su kao zid, kad je Haaški sud oslobodio slavnoga generala iz Pakoštana - pomirljivo će Strikoman.

Vodički umjetnik je još jedan doprinos staroj izreci kako je najteže biti prorok u svome mjestu. S uzdahom zna govoriti o propuštenim vodičkim turističkim prilikama.

- Još sam prije 25 godina upravo vama za "Slobodnu“ kazao da turizam ne čine samo hoteli, pansioni i restorani. Da su gotovo jednako važni kulturni sadržaji. Samo sam dio svojih razmišljanja uspio prenijeti na vodički turizam, dok sam bio predsjednik Gradskog turističkog vijeća. Takva je politika, uostalom, potpuno presječena, kad je donesen zakon da je gradonačelnik automatski predsjednik Turističkog vijeća. Ta funkcija traži cijelog čovjeka, a gradonačelniku je taj posao onako usput. Turizam je prevažan za Dalmaciju i Hrvatsku da bi se to radilo usput. Usput želim reći kako bih se silno radovao kad bi mi grad osigurao prostor za vodički park milenijske fotografije - završio je Strikoman.

Naslovnica Ostalo

Najčitanije