Obojica smo se radovala srdačnom susretu u kalama rodnoga grada. Nasmijao se, kad sam mu kazao kako je Arsen uvijek inzistirao da u razgovoru za radio i novine budemo "na ti“, uz obrazloženje "nećemo hiniti da smo na Vi, kad smo u životu na ti“.
- Nećemo hiniti ništa. Zašto ne bismo bili otvoreni, iskreni, pa i oko toga da smo u svakodnevnom razgovoru na ti – reagirao je Vinko Brešan, zagrebački Šibenčanin i jedan od najboljih hrvatskih redatelja.
Dar Šibeniku
Kad sam ostao bez oca napisao sam pjesmu "Još boli ta praznina“. Vjerujem da i tebe nekoliko mjeseci poslije očeve smrti i te kako boli Ivin odlazak…
- Ja, doduše, nemam talenta za pjesme i priče. Moja nadarenost je u nekoj drugoj sferi. No, priznat ću iskreno da si bio u pravu, kad si mi kazao da ću poslije smrti roditelja još emotivnije doživljavati rodni Šibenik. Ništa više ne uzimam zdravo za gotovo u šibenskim slikama, susretima i ćakulama. Sve mi ima neku posebnu emociju. Kao neku dodatnu vrijednost.
Jesi li tako doživio i susret s gradonačelnikom Željkom Burićem?
- Apsolutno. Bio je to ugodan, kvalitetni, sadržajni razgovor. Došao sam kod gradonačelnika s prijedlogom da gradu Šibeniku darujem očevu kućnu biblioteku i neke osobne stvari, što je Burić od prve prihvatio. Znate, nije mala ostavština Ive Brešana. Dvadeset pet drama, dvanaest romana, osam filmskih scenarija i dvije zbirke pripovjedaka. Ne volim previše govoriti u brojkama, no one su često najbolja ilustracija neke istine. A istina je da se i te kako ponosim ostavštinom svog oca.
Ne štediš komplimente na račun šibenskoga gradonačelnika. Uklapaš se u nedavnu izjavu kolege Saše Ljubičića, koji tvrdi "kako su grad Šibenik i njegova vlast uvelike iznad hrvatskog prosjeka“!?
- Ne mogu ti odgovoriti precizno, jer ne znam što je zapravo hrvatski prosjek. Znam samo da su u gradu i županiji trenutačno na vlasti neki dobri, kvalitetni ljudi s kojima se rado susrećem. Znate, katkad je prosvijećeni apsolutizam bolji od demokracije, koja je na granici anarhije. Takva demokracija izrodi svašta, pa i Donalda Trumpa!
Brešanovi dani
Očev najbolji prijatelj, redatelj Pero Mioč još je proljetos najavio "Brešanove dane“. Kao novu, buduću kulturnu manifestaciju grada Šibenika…
- Nije Mioč bio samo očev najvjerniji prijatelj, koji je bio uz njega gotovo do posljednjeg daha. On je, ne pretjerujem, i najbolji poznavatelj Brešanovih djela. Stoga, Pero ima moju snažnu potporu da osmisli tu manifestaciju. Upravo je u izradi elaborat o budućim "Brešanovim danima“. Ne sumnjam da će Mioč to pripremiti na sjajan način.
Otac ti ne fali samo emotivno, već jednako i kao briljantni suradnik. Konačno, on je autor scenarija za tvoja prva dva sjajna filma - „Maršal“ i "Kako je počeo rat na mom otoku“…
- Riječ suradnik mi zvuči previše službeno, makar je riječ o istini. Istina je da o toj temi prije tri mjeseca nisam mogao ni govoriti. Sad sam sve nekako pregrmio u sebi. Pogledom prema naprijed potiskujem bol zbog smrti oba roditelja.
Otac ti je uvijek spominjao i svoju majku Vicu Paić s dobre, stare Gorice…
- Moja baba Vica je bila divna, najduhovitija osoba, koju sam upoznao u životu. Od nje smo ćaća i ja pokupili taj smisao za humor. Imala je jedan besmrtni štos, baziran na igri riječi. Ona bi išla leći prije Ivina dolaska iz noćne šetnje gradom. Ostavila bi mu jaja za friganje, ali se bojala da će šporkati gaće kad bude pripremao večeru. Zato je uz jaja stajala i pisana poruka „Skini gaće, pa pofrigaj jaja!“
"Država" u siječnju
Od babe Vice do tvojih priznanja bio je kratak put. Impresivna je lista gradova, u kojima si osvajao oprestižne filmske nagrade: Pula, Cottbus, Jeruzalem, Karlovy Vary, Berlin, Visingen… Traži li to i novo dokazivanje?
- Ne bih posezao za tezom o "novom dokazivanju". Proizvodnja filmova je moj posao.
Najavio si komediju "Država", baziranu na stvarnim političkim zbivanjima u Hrvatskoj. Spominjalo se da su ti inspiracija bili dani vladavine Josipovića i Milanovića…
- Zamisao se rodila ranije, dok sam za njihove vladavine počeo pisati scenarij. Sad je došla nova vlast, pa sam sebe preispitao u smislu toga treba li mijenjati scenarij. Ne treba, jer kod nas se malo toga mijenja već godinama.
Tvoje su komedije na platnu posebne. Cijelo vrijeme gledatelj umire od smijeha, a onda ga "pogodi“ neki tragični trenutak. Je li to tvoja namjerna "fora“ ili…
- To nije nikakva fora. To je moje shvaćanje života. Život je komedija s tragičnim završetkom.
Kad će početi snimanje nove komedije zvane "Država"?
- U siječnju. Radnja počinje oko Nove godine, pa želim iskoristiti slike okićenog grada da ne bih trebao trošiti na scenografiju.
Istraga, pa šutnja
Snimaš novi film, a ne tako davno si izjavio "kako ne vjeruješ u budućnost hrvatskog filma“!?
- Još uvijek ne vjerujem. Pitanje je koliko društvo može ili želi pratiti razvoj hrvatskog filma. Ne mislim, međutim, da je situacija bezizlazna.
I ti si bio jedno od lica u nedavnim prijeporima oko HAVC-a. Je su li ti prijepori bili pomalo medijski napumpani?
- Govorilo se o kriminalu, pljački. O svemu na što je narod, koji živi teško, i te kako osjetljiv, pa ga je na tu temu lako nahuškati. Promijenio se ravnatelj HAVC-a, policija je obavila istražne radnje, no onda je zavladala šutnja. Nema optužnice. Dakle, ili policija ne radi dobro svoj posao ili je sve isforsirano. Ako je priča o pljački bila samo trač netko bi, slažeš li se, trebao snositi posljedice.
U priči o HAVC-u spominjala se i Nina Obuljen, nova ministrica kulture…
- Dugo je znam. Bila je i državna tajnica u doba Bože Biškupića. Uvijek je bila korektna. Mislim da ona zna svoj posao. Pitanje je, dakako, koliko će imati snage, pa i autonomije da hrvatsku kulturu vodi u pravom smjeru. Odgovor na to dat će vrijeme.