Đir po festivalskim radionicama Otkriva zašto Petar mamu uči da ne baca sve u smeće i zašto Tabita iz Amerike stalno dolazi na MDF

Đir po festivalskim radionicama


Umjetnost i tijelo; priroda i recikliranje! Pod tim nazivom, u uličici ispred studija Galerije sv. Krševana već nekoliko dana
dvadesetak djece, mahom učenika nižih razreda osnovne škole, marljivo izrađuje kolajne, narukvice, dijademe i druge ukrase koristeći odbačeni, već upotrebljavani materijal kao što su karton, stare hulahopke, aluminijska ambalaža za mačju i pseću hranu… Voditeljica radionice je slikarica i likovna pedagoginja Jeni Noltcheva iz Bugarske, koja posljednjih 18 godina živi i radi u Grazu. U današnjem svijetu u kojem se sve olako baca i odbacuje, recikliranje je osobito važno, tvrdi.

- Stalno po ulicama skupljam stari i odbačeni papir. Recikliranje je popularno i puno se o tomu govori, a istovremeno puno je smeća oko nas. Zato i u svom likovnom radu volim nekim starim stvarima davati novi oblik i smisao - ističe Noltcheva.

Slažu se s tim i Petar Alat i Karlo Grubišić. Jedini su dečki među curama u ovoj radionici, pa je Karlo brzo postao "šef", a Petar njegov zamjenik.



- Super nam je ova radionica. Ne da je za pet nego za sto i pet - govore uglas, a Petar zatim objašnjava koliko je recikliranje danas važno. I nisu to tek prazne riječi, kaže, pa se s mamom mora stalno svađati oko toga, jer ona bi sve bacila u smeće.
- Lakše i korisnije je ako stvari ne bacamo i od njih nešto novo napravimo. Tako možeš imati i ukrase za Božić – mudro zbori Petar.

Tek prohodali, a već slikaju

Radionica izrade ukrasa i recikliranja samo je jedna od ukupno 37 radionica na 57. MDF-u u koje se ove godine upisao rekordan broj djece – njih 1400. Jedna od najstarijih i zasigurno najbrojnijih ona je slikarska u koju, iako je namijenjena djeci starijoj od tri godine, rado navraćaju i jednogodišnjaci.



S kistom i malo tempere brzo nastaje neko malo čudo, jer tema radionice je Čarobna šuma, objašnjava Silvana Barić, koja uz kolegice, odgojiteljice Drenku Ćosić Bukić i Mojcu Šonc, vodi slikarsku radionicu. Smješteni na Dobriću, mali slikari imaju punu slobodu izražavanja: mogu birati hoće li raditi samostalni ili grupni rad, koju će tehniku izabrati, odnosno hoće li slikati ili "kipariti" stablo iz čarobne šume od novinskog papira!



Kako svirati na izvornim instrumentima, ali nakon što ih sam napraviš – izazovna je i zanimljiva glazbeno–tehnička radionica koju vodi slovenski glazbenik i kazališni umjetnik Peter Kus iz Ljubljane. Kus je prije nekoliko godina na MDF-u gostovao s autorskom izložbom interaktivnih glazbala "Zvučni vrt" i oduševio šibensku publiku. Ovaj put djeci je pokazao kako pomoću obične kartonske tube i balona, zaostalog, primjerice, od nekog rođendana, mogu napraviti svoj didžeridu ili malu frulicu.



- Na festivalu sam i prije nekoliko godina, kad sam imao i izložbu, vodio radionicu izrade glazbala. To isto radimo i ove godine, samo što sada imam puno više djece – kaže Kus. Budući da njegova radionica zahtijeva i određene tehničke vještine za rukovanje alatima i bušilicama, jer za jednu irsku frulicu plastičnu cijev treba prerezati i probušiti, dobna granica bila je 10 godina. Ali, mali Šibenčani i njihovi roditelji ne osvrću se previše na takva ograničenja. Unatoč tomu, na radionici su se svi dobro snašli, a mladi u svakom trenutku mogu računati na pomoć voditelja!

Svakom svoja marioneta

Đir po radionicama s rive vodi dalje u Kalelargu i do Male lože, gdje su u jednoj buti, bježeći od sunca, djeca uživala u lutkarskoj radionici. Lutkar iz Berlina Thomas Herfort, koji vodi družinu Kabaret Pupala, malim je "radioničarima" pomagao da svoje pse, mačke i gusjenice koje su izradili od papira, ljepljive trake i potom ih obojili, nitima povežu na daščice kako bi dobili prave male marionete.



Šibenske snage u radionici bile su pojačane i dvjema gošćama iz inozemstva. Desetogodišnja Gala stigla je iz Beograda, tek je tu dan ili dva i odmah je "uskočila" u radionicu. Njezina mama, objašnjava, u Šibenik je došla kao predavačica na međunarodnu konferenciju "Stvaranje i upravljanje doživljajima u kulturnom turizmu".
- Došla sam u radionicu dok je mama na poslu, da mi ne bude dosadno!



Dosadno nije ni 10-godišnjoj Tabiti iz Washingtona DC-a, koja s obitelji već nekoliko godina u Šibenik dolazi upravo u vrijeme i zbog MDF-a. Nitko od njezinih nije i nema nikakvu vezu s Hrvatskom i Šibenikom, no Tabita koja voli glumiti i govoriti ispred kamera i u mikrofon, festival ne želi propustiti. Zapravo, o MDF-u u dalekom SAD-u čula je još u vrtiću od oca svog prijatelja koji je porijeklom iz Šibenika. To je bilo dovoljno da s obitelji provjeri priču o "najboljem festivalu na svijetu"! Naravno da se ne bih mogla zadovoljiti samo pukim gledanjem predstava, u festival se mora zaviriti iznutra, a radionice su pravi put za to!



Prvi put ove godine održavaju se jednodnevne radionice. Umjetnička skupina ACT 3 International i Umjetnička akademija Bhaskar's iz Singapura u Šibenik su stigle s plesnom predstavom "Rama i Sita", a dan poslije kod Gradskih vrata djeci su plesom i specifičnim pokretima ruku ispričali priču o ljubavi princa Rame i Site. Ova epska priča iz indijske kulturne baštine, popularna u mnogim zemljama Azije, privukla je veliku pozornost i malih Šibenčana koji su pokušavali otkriti što sve koristeći jedan od ukupno 24 pokreta dlanova i prstiju obje ruke, odnosno 28 gesta jedne ruke, mogu pokazati i ispričati, koje misli, osjećaje, pa čak i cijelu priču!

Fešta festivalskih radionica nastavlja se i sljedeći tjedan. Ovaj je đir obuhvatio tek dio ovoga bogatog festivalskog opusa, a osim likovnih, dramskih i lutkarskih, tu su i literarne, filmske, glazbene… Koliko god različite bile, jedno im je zajedničko – zabavne su i edukativne! I dugo ostaju u sjećanju svakog djeteta!


Štekati istisnuli radionice

Zdenka Bilušić voditeljica je i koordinatorica radioničkog programa MDF-a. Budući da je i sama slikarica i likovna pedagoginja, dobro zna čemu sve festivalske radionice djecu mogu podučiti.
- Zadovoljna sam odazivom. Radionice su uvijek izvrsno posjećene. Problem o kojem uvijek govorim, ali ga još nismo uspjeli riješiti jest - opremljenost radionica. Trebamo imati više jastuka za djecu, stolova... uopće tog namještaja da im bude lakše raditi. Problem je i što je sve više štekata po ulicama i trgovima koji su nas izgurali na neka manje vidljiva mjesta po gradu - ističe Bilušić.
 


Naslovnica Ostalo

Najčitanije

čovjek koji ne miruje Jedno malo čudo u Kninu; U gradu u kojem u zadnjih 20 godina nitko nije upisao nešto kreativno, osim dva arhitekta, tečaj 'Uvod u dizajn' pokrenuo je uvijek vrijedni Milan Zoričić

Jedno malo čudo u Kninu; U gradu u kojem u zadnjih 20 godina nitko nije upisao nešto kreativno, osim dva arhitekta, tečaj 'Uvod u dizajn' pokrenuo je uvijek vrijedni Milan Zoričić
Arhitekt, dizajner i slikar Milan Zoričić, Kninjanin koji, s jedne strane, nikad i nije otišao iz toga grada, a ...
Jedno malo čudo u Kninu; U gradu u kojem u zadnjih 20 godina nitko nije upisao nešto kreativno, osim dva arhitekta, tečaj 'Uvod u dizajn' pokrenuo je uvijek vrijedni Milan Zoričić

'NEVIDLJIVE' PLESAČICE Šibenik ima osnovnu školu za balet i suvremeni ples čije polaznice ako i dalje žele plesati - mogu jedino razmišljati o odlasku iz rodnog grada: U Krešimirovom gradu ih nitko ne zarezuje, pa će od jeseni na satove u Zadar

Šibenik ima osnovnu školu za balet i suvremeni ples čije polaznice ako i dalje žele plesati - mogu jedino razmišljati o odlasku iz rodnog grada: U Krešimirovom gradu ih nitko ne zarezuje, pa će od jeseni na satove u Zadar
Matilda Klanjčić završava prvi razred gimnazije, ali joj je ples u krvi. Prva je generacija koja je prije dvije ...
Šibenik ima osnovnu školu za balet i suvremeni ples čije polaznice ako i dalje žele plesati - mogu jedino razmišljati o odlasku iz rodnog grada: U Krešimirovom gradu ih nitko ne zarezuje, pa će od jeseni na satove u Zadar