StoryEditor
OstaloPinhole Portreti

Camera obscura Matee Smolčić Senčar snima život koji je u svakome od nas

Piše Jakov Kosanović
15. prosinca 2020. - 08:00
Iz serije ‘Autoportreti‘

Nekako u ovo vrijeme, na tjedan-dva do Božića, po novinama će se početi pojavljivati one famozne preporuke tipa: što čitati ili gledati za vrijeme blagdana? I sam sam ove godine dobio taj zadatak, kao i prethodnih tko zna koliko puta. Možda netko stvarno ide za tim, ne kažem da mi to ne pišemo od srca.

Međutim, evo, pred očima mi je nešto puno pristupačnije, na što vam vrijedi odvojiti pola sata, možda i tri kvarta od ure. Oni s pametnim televizorima na zidu, tipa Frame TV, mogu to ostaviti i nekoliko dana, ma i sve do Silvestrova.

Naime, dotad traje virtualna izložba "Pinhole portreti“ Matee Smolčić Senčar, postavljena u virtualnoj galeriji Omnibus, koju su kreirali i postavili Siniša Uštulica i Igor Šeler.

Izložba je premijerno postavljena u Londonu 2017. te nakon toga u Splitu, Zagrebu i Beogradu, a ovdje je predstavljena u proširenom postavu. Galeriju se koristi kao virtualnu stvarnost, i izgleda kao prostrana metalna katnica, sa zidovima od stakla kroz koje se gleda neki naš zeleni dio zemlje iza Svetog Roka.

Ugodno je to koliko i prostrano izlagačko mjesto, u kojemu je sunčan dan arhitektonski atribut barem koliko i sjajna glasovirska lounge glazba Zvjezdana Ružića.

U predvorju medija

Ne smeta ni izložba, naravno. Fotografije su snimljene tzv. "pinhole“ kamerom, u osnovi ishodišnim aparatom koji poznajemo kao cameru obscuru. Umjesto kroz objektiv, svjetlost se projicira kroz sitnu rupicu na željeni fotomaterijal, a u ovom slučaju to je uglavnom crno-bijeli negativ film.

Fotografije Smolčić Senčar i izgledaju predfotografski, kao u predvorju medija, s preklapanjem motiva, s tzv. "vinjeta“ rubovima fotografije, i tipičnom zrnatošću koja proizlazi iz specifičnih modusa ekspozicije aparata.

Tko se uhvati camere obscure, taj ne posreduje toliko neku očitu radost življenja koliko ono što život u sebi može imati od iskonskoga, tektonskoga, podsvjesnog i oniričkog. I portreti Smolčić Senčar preklapaju svoje profile i aktove s prirodom, stablima i lišćem, a nešto manje i s drugim tipom interijera i eksterijera, u kojima kontrasti također sugeriraju stanje, tvoreći, dođe vam reći "kontrastanje".

Tako, u njezinoj "Šumi“ je i naš poznati glumac Slavko Sobin, odjeven samo u vlastitu animu i dobru formu. Nedaleko od njega prepoznat ćete sasvim slične okvire s pjevačem Lukom Nižetićem u sredini.

Osobno bih se opredijelio za autoportrete umjetnice, fotografije koje izdvajaju detalje njezina tijela i lica, kako to bilježi i povjesničarka umjetnosti i kustosica izložbe Barbara Vujanović "u mekanim kjaroskuro prijelazima, krhkim konstruktima koji su preostali nakon njezina suočavanja s medijem kojim na svjetlo izvlači sve ono što je oku skriveno i kameri otkriveno, te vice versa.“

Povratak u prošlost

Taj hotimični povratak u prošlost medija autorica objašnjava potrebom za jačim prezentom subjekta. "Osobno, smatram da je sve previše lijepo, svi se kupaju u ružinim laticama i nitko nema nered kod kuće. To nije realan život, ali je u ovom dobu popularno pa treba i to prihvatiti.

No, to nije bit fotografije. Svatko ima dio sebe koji je zanimljiv, svi mi nešto nosimo sa sobom i u sebi. Kada fotografiram, pokušavam dobiti taj život koji stoji u svakom od nas", tumači Smolčić Senčar. Osjećamo da je nešto od tog života dobila, a nešto će i dobiti ako "Pinhole portrete“ pripustite u svoj dnevni boravak.

Matea je dovde prošla dosta u profesionalnom smislu i estetika camere obscure predstavlja logičnu postaju na tom putu. Srednju fotografsku školu završila je 1998., a nakon toga je radila kao asistentica scenografu Aleksandru Augustinčiću na postavljanju izložbe o Rudolfu Kichlu u Hrvatskom institutu za povijest.

Honorarno je radila i u zagrebačkom HNK kao asistentica postava izložbe starih kazališnih fotografija, s profesoricom Majom Barbieri i fotografom Vladimirom Pondelakom. Od 2000. godine radila je kao fotoreporterka Večernjeg lista, a od 2002. i za Sanoma Magazines, kasnije Adria Magazines Holding, koji objavljuju Story, Klik i hrvatska izdanja časopisa National Geographic i Elle.

Matea je tako dobila priliku usavršiti zvanje, balansirajući između umjetničke i komercijalne fotografije, a posljednjih je godina zanima pinhole fotografija, poput ovih koje možete vidjeti u virtualnoj galeriji Omnibus. Zapravo, možete ih imati doma i u fizičkom obliku, jer galerija je prodajna. Za fotografiju formata 50X50cm treba izdvojiti bruto iznos prosječnog minimalca.

Ali, rekli smo, neto ih do Nove godine možete gledati i ovako: https://galerija.shapespark.com/sencar_galerija/

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

26. veljača 2021 19:00