Njegovi poljupci nisu erotski Knjiga o živopisnom biblijskom ženskom liku: Marija Magdalena nije bludnica, nego Isusova najbolja učenica i apostola

Njegovi poljupci nisu erotski

Nijedan biblijski lik — uključujući Judu, možda čak i Isusa — nije u ljudskoj mašti, legendama, književnosti, likovnoj, kazališnoj i filmskoj umjetnosti dobio tako živopisan i bizaran život kao Marija Magdalena.

Novozavjetni lik Marije iz Magdale prošao je proces promjene od Isusove učenice, svjedokinje uskrsnih događaja i prve navjestiteljice uskrsnuća, apostolice apostola, preko lika raskajane i obraćene grešnice do Isusove ljubavnice ili supruge.

Svi ti pomaci u prikazu njezina lika zrcale teme pojedinih crkveno-društvenih konteksta i stoga su zanimljivi i onda kada se udaljuju od novozavjetnih izvora.

Ovim riječima Institut društvenih znanosti Ivo Pilar poziva u srijedu, 20. veljače s početkom u 19 i 30 sati na predstavljanje knjige dr. Jadranke Rebeke Anić u Pinakoteku Gospe od Zdravlja.

Knjigu pod naslovom "Marija Magdalena: od Isusove učenice do filmske bludnice" splitska teologinja napisla je u koautorstvu sa Irenom Sever Globan koja potpisuje kulturalnu analizu i tretman Marije Magdalene na filmu, a uz autorice knjigu će predstaviti dr. Domagoj Runje i mr. Blažena Radas.

Uoči predstavljanja knjige, razgovaramo s dr. Anić o nekim temama vezanim za njen sadržaj.

Za početak, tko je Marija iz Magdale?

- Isusova sljedbenica, učenica, apostola.

Koja je njena uloga, kao i općenito žena u Isusovom pokretu, odnosno ranom kršćanstvu?

- Uglavnom se ulogu žena u Isusovom pokretu svodi na materijalnu podršku Isusu i učenicima te posluživanje u svagdašnjeg životu.

Uloga Marije iz Magdale i drugih žena opisana je, međutim, pomoću tri glagola: slijediti, služiti i zajedno ići.

To su izrazi kojima se opisuje pravo učeništvo. "Služenje“ se ne može svesti na svakodnevno posluživanje kod stola.

Imenica "sluga“ prema tumačima evanđelja rabi se za idealnog učenika i vođu.

U svojim poslanicama apostol Pavao žene naziva svojim "suradnicama u Kristu Isusu“ i "suborkinjama“ čime opisuje njihov misionarski rad i rad na izgradnji zajednice.

Ne treba zaboraviti da na početku kršćanstva u Europi stoji Lidija koja je vodila kućnu crkvu, a Marti je, primjerice, pripisana ispovijest vjere koja je jednaka ili čak jača od Petrove vjeroispovijedi, a danas nam je uglavnom poznata kao domaćica.

Koliko je sudbina Marijinog lika paradigmatska kada se govori o marginalizaciji žena u Katoličkoj crkvi?

- Na njezinom liku može se vidjeti moć diskursa, odnosno, promicanje određenih tumačenja i potiskivanje drugih.

Primjerice, sinoptička evanđelja izvješćuju da su Marija iz Magdale i druge žene bile uz Isusa u trenutku njegove muke i smrti, a muški učenici su se razbježali.

One su riskirale život jer su Rimljani prigodom kažnjavanja pobunjenika nastojali uhvatiti i njihove simpatizere a razapinjali su i žene.

Ivanovo evanđelje prikazuje kako se Isus nakon uskrsnuća ukazao upravo Mariji iz Magdale i poslao je da tu radosnu vijest prenese učenicima koji su se u strahu sklonili.

No, onda dolaze tumačenja, spomenut ću dva primjera iz prvih stoljeća kršćanstva. Crkveni pisac Hipolit Rimski (oko 170. – 235./236.) žene izričito naziva apostolima.

Sasvim drugačije tumačenje, međutim, imamo kod sv. Ambrozija (+397.), milanskog biskupa i crkvenog oca.

On ne niječe da je Marija iz Magdale muškim apostolima navijestila uskrsnuće, ali tumači da joj je Isus zabranio da ga dodiruje zbog manjka vjere, kao i da je za propovijedanje potrebna postojanost a "niži spol“ kojem žene pripadaju tu postojanost nema i zato služba naviještanja treba pripadati muškarcima.

No, ako pozorno čitamo Novi zavjet i cijelu Bibliju, nigdje nećemo naći govor o "nižem spolu“.

Imamo dakle preokretanje značenja novozavjetnog teksta koje je tijekom povijesti imalo snažne posljedice za položaj žena u Crkvi.

U knjizi obrazlažete tezu da je paralelno s umanjivanjem Marijinog značaja rastao ugled Petra i Isusove majke. Radi li se o falsificiranju?

- U tom sam dijelu knjige prikazala istraživanje Ann Graham Brock u kojem ona analizira način na koji se predstavlja Petra i Mariju iz Magdale u tekstovima u kojima se pojavljuju zajedno.

Pokazalo se da su tekstovi u kojima ona ima važnu ulogu, kritičniji prema Petru i obrnuto.

Također, postoje tekstovi u kojima se njezina uloga apostolice umanjuje tako da se njezin lik zamijeni Petrom ili Isusovom majkom.

A. G. Brock smatra da sve te promjene likova imaju važno teološko i crkveno značenje a zbog raširenosti pojave smatra da te promijene nisu slučajne.

U Novom zavjetu nigdje ne piše da je Marija Magdalena bila bludnica. Kako je došlo do konstruiranja takvog ženskog lika i zašto?

- Na temelju Novog zavjeta može se s priličnom sigurnošću zaključiti da joj je ime Marija, da je bila Židovka podrijetlom iz bogatog židovskog grada obilježenog grčko-rimskom kulturom te da je bila dobro poznata i ugledna pripadnica Isusovog pokreta.

Papa Grgur Veliki njezin je lik stopio s dva druga novozavjetna ženska lika: bezimenom grešnicom koja Isusu pere noge i briše ih svojom kosom i Marijom iz Betanije, sestrom Lazara i Marte.

Takvim stapanjem nastaje novi lik Marije Magdalene.

Naglasak više nije na njoj kao učenici i apostolici već na velikoj grešnici kojoj se puno prašta zbog njezine velike ljubavi i spremnosti na obraćenje.

Ona više nije uzor kao apostolica apostola već svjedokinja Božjeg milosrđa. Grguru Velikom, međutim, nije bilo stalo manje vrednovati Mariju Magdalenu kao pojedinačnu osobu.

On je stvorio lik koji je mogao rabiti u dušobrižničke svrhe: uzima je kao uzor grešnog čovjeka voljnog za obraćenje.

Tijekom povijesti nastavio se proces stapanja Marije iz Magdale i s drugim novozavjetnim likovima, primjerice, bezimenom ženom koja Isusu pomazuje glavu, ženom zatečenom u preljubu, Samaritankom, anonimnom zaručnicom na svadbi u Kani...

O čemu govori Evanđelje po Mariji? Po čemu je posebno?

- Radi se o apokrifnom spisu iz 2. stoljeća, jedinom evanđelju pripisanom jednoj ženi što upućuje na ugled koji je imala u zajednici u kojoj spis nastaje.

U tom spisu Marija Magdalena je predstavljena kao prisebna, razborita Isusova učenica koja uplašene učenike hrabri, tješi, podučava.

U Isusovoj odsutnosti, ona preuzima njegovu ulogu premda Isus ostaje u središtu pozornosti.

Kako lik Marije Magdalene pamti istočno kršćanstvo?

- Na kršćanskom Istoku ona je prikazana kao mironosnica, prava svjedokinja Uskrsloga i navjestiteljica Uskrsnuća.

U legendama se naglašava njezino djevičanstvo, život u bezgrešnoj čistoći, dobro poznavanje i trajno proučavanje Svetoga pisma i mučenička smrt.

Prema tim legendama ona se ne bavi poslovima stereotipno pripisanim ženama već pohađa školu, kao i drugi apostoli propovijeda, putuje. Predstavljena je kao apostolima jednaka i kao čudotvorka.

Od kada datira Vaš znanstveni interes za Mariju Magdalenu?

- Zanimanje za nju rodilo se početkom devedesetih godina kad sam nakon završene teologije prvi put naišla na knjigu u kojoj se tumači da treba razlikovati Mariju iz Magdale od drugih novozavjetnih ženskih likova koji su s njom stopljeni.

Uočila sam da na hrvatskom jeziku ne postoje znanstveni radovi koji se bave tom temom i odlučila napisati knjigu u kojoj bi hrvatskoj javnosti prikazala složenost istraživanja o Mariji Magdaleni, suvremena tumačenja njezinog lika u Novom zavjetu i apokrifima kao i suvremene rasprave o ženama kao Isusovim učenicama i apostolama.

Prikaz njezinog lika u legendama nisam htjela svesti na prepričavanje legendi već analizirati njihov nastanak i razvoj.

Osobito mi je bilo stalo da knjiga bude intedisciplinarna.

Drago mi je stoga što je kolegica Irena Sever prihvatila obraditi lik Marije Magdalene u filmskoj umjetnosti.

To je pionirski pothvat. Spoj teologije i filma omogućava kritičko promišljanje njihove interakcije i otvara nove perspektive u istraživanju i stvaranju na oba područja.

Isusovi poljupci nisu erotski

Je li Marija Magdalena bila Isusova ljubavnica ili supruga?
- Takvo tumačenje nema uporišta u Novom zavjetu i tradiciji a apokrifne tekstove ne treba doslovno tumačiti, treba ih razumijeti. Ne radi se o erotskoj ljubavi. Često se navodi citat prema kojemu je Isus Mariju ljubio više od ostalih učenika. Znanstvenici su analizirali značenje poljupca u prvim stoljećima kršćanstva, u gnostičkim tekstovima, u mistici i uglavnom se slažu da poljubac, osobito u usta, nije imao erotsko značenje koje ima danas već da ga se može tumačiti u smislu prenošenja duha, objave, znanja, života itd. Poljubac u usta osobito u gnostičkim tekstovima ima značenje rituala koji utvrđuje povezanost među članovima određene skupine te je znak prenošenja duhovnoga znanja na izabrane pojedince ili posebne skupine. Romani ili filmovi koji Mariju Magdalenu predstavljaju kao Isusovu ljubavnicu zapravo je instrumentaliziraju.



Naslovnica Knjige