'Kad bi teća pričat znala' Upoznajte šibenskog umjetnika Gvozdena Benata koji je za Stinga i Kolindu organizirao catering, a radio i za U2

'Kad bi teća pričat znala'

Sve se vrti oko hrane i pića, oko teća i pijata! Uz dobru spizu i kapljicu ugovaraju se poslovi, okupljaju prijatelji, rodbina, rađaju ljubavi… Kaže to Gvozden Benat i pita se: "Kad bi teća pričat znala, što bi sve ispričati mogla."
I nije se to pitanje ovom Šibenčaninu, "odmetnutom" u Zagreb davne 1984., slučajno i iznebuha nametnulo. Cijeli je život, osim uz trgovinu, bio povezan s ugostiteljstvom, a još u mladosti otkrio je u sebi sklonost prema kreativnom oblikovanju, što je godinama pokazivao u dekoriranju i aranžiranju najprije izloga trgovina u kojima je radio, a kasnije hrane i stolova…


'Za guzicu na forticu'


Prije nekoliko godina otišao je i korak dalje. Starim uporabnim predmetima odlučio je udahnuo novi život. Lazanjuri, blanje, bačve i druge kućne sitnice postali su zgodne gospođe, brkati muškarci u mornarskim majicama, šibenska kapa… A kada se umiješao Facebook i prijatelji kojima se svidjelo to što radi, te grupa "Za guzicu na forticu", vrlo brzo nastala je Benatova prva izložba. Naravno, u rodnom Šibeniku.

Sve je, pak, počelo s hrpom odbačenih starih teća.
– Prije nekoliko godina u kući moje supruge u Dramlju kod Crikvenice, gdje ljetujemo, čistio sam jednu prostoriju natrpanu stvarima koje su jednom trebale poslužiti, a zapravo su samo smetale i skupljale prašinu. Izbacio sam hrpu starih stvari, među njima i desetak starih teća. Kad sam sve očistio, vidio sam da je to idealan kutak za malu konobu, mjesto za druženje. I onda sam počeo skupljati stvari: stare pegle, fotografije, samare, demižane, bačve… pa mi je žena na kraju rekla da sam jedno smeće izbacio, a donio drugo! Onda mi je susjed i donio svoje stare teće, jer da ću ja s njima svakako znati nešto napraviti kad sam već tako lijepo uredio konobu. Prevrtao sam ih kasnije po rukama i razmišljao "kad bi teća pričat znala"!


Burić i Bahorić


Baš tako nazvao je svoju šibensku izložbu. Ni u primisli mu ona nije bila kad je stare ruzinave zdjele počeo bojiti u plavo i u njih "useljavati" kućice, lijepiti pijesak i oblutke, a kad se ipak dogodila zahvaljujući nagovoru dragih ljudi, među kojima je i ravnatelj šibenskog Muzeja i gurman Željko Krnčević, s kojim je prijateljevao najprije u virtualnom svijetu, a kasnije i kuhao u "Gurmanskim ćakulama", popularnoj emisiji lokalne televizije, Benat je vidio mnogo simbolike u činjenici da je postavljena u Gradskoj knjižnici "Juraj Šižgorić", mjestu koje je u njegovoj mladosti imalo gotovo kultni status.
– Odlazili smo u ondašnji Dom armije na plesnjake. Svirali su tu Mi, Pauci, STOP-ovci, Polaris… Bilo je to neko drugo vrijeme, kad se điravalo Poljanom, Kalelargom…

Benat je išao u gimnaziju zajedno s aktualnim šibenskim gradonačelnikom Željkom Burićem i uglednom modnom dizajnericom Loredanom Bahorić. Ipak, gimnaziju nije završio, nego trgovačku školu, jer "nije previše volio knjigu". Prvo zaposlenje u prodavaonici štofova donio mu je i prvi nadimak – Štofić. Kad je kasnije postao poslovođa u tada prestižnoj NIK-ovoj trgovini muškom konfekcijom, prozvali su ga Tarac. Tu je počeo uređivati izloge, što nije prošlo nezamijećeno, a ta aranžersko-dizajnerska vještina donijela mu je kasnije posao u Zagrebu.


Radio i za U2


Otvoren za promjene i novine, Benat je neko vrijeme s uspjehom dizajnirao i izrađivao kožnate pojaseve, a kad je početkom rata taj posao propao, novi početak donio mu je susret s poznatim šibenskim ugostiteljem Nevenom Ivićem, koji je u Zagrebu pokrenuo jednu od prvih catering tvrtki. Davno iskustvo u spravljanju tatarskih bifteka i flambiranju palačinki te posluživanju gostiju, čemu ga je podučio legendarni vodički ugostitelj Šime Brunac, itekako mu je dobro došlo.

– Volio sam organizirati catering. Radio sam za sve predsjednike Hrvatske – od Tuđmana, Mesića, Josipovića do Kolinde Grabar-Kitarović, za veleposlanike, pjevače, glumce, sportaše… Imam dragu uspomenu sa Stingom kad je imao koncert u "Lisinskom", gdje sam za njega aranžirao i složio stol za okrepu u pauzi, radio sam za U2, proslavu 50 godina umjetničkog rada i 70 godina života Arsena Dedića, svadbu Ivice Kostelića i Tarika Filipovića… Radio sam na eventu Sky Dreams, gdje gosti sjede na platformi obješenoj u zraku na kranu, 50-ak metara od zemlje!

Dok razmišlja kako će svoje teće, lazanjure, bačve i druge nove stare predmete prebaciti na izložbu u Vodice, Benat ističe kako, iako je davno otišao iz Šibenika, more i Dalmacija nikada nisu izišli iz njega. Urodit će to možda i novom izložbom koja će, tko zna, ovaj put bude nadahnuta upravo Šibenikom.

Naslovnica Izložbe