StoryEditor
Film & TVIN MEMORIAM

Filmski maher iz Batmanove sjene: Schumacher nije zaslužio da ga se poistovjećuje s loše ocijenjenim hitovima o Vitezu tame pored niza dobrih filmova

Piše Marko Njegić
23. lipnja 2020. - 18:31

Velika nepravda počinjena je Joelu Schumacheru u stranim "in memoriamima", počevši od "Varietyjeva", koje su prenijeli domaći portali. U svim naslovima Schumacher slovi isključivo kao režiser filmova o "Batmanu". Naravno, Schumacher jest snimio treći i četvrti dio superjunačkog serijala preuzevši štafetu od Tima Burtona – "Batmana zauvijek" i "Batmana i Robina" (1995., 1997.).

No, prilično je nekorektno poistovjetiti čovjeka s loše ocijenjenim hitovima, iako mu filmografija skriva barem jedno remek-djelo ("Dan ludila"), možda i dva ("Telefonska govornica"), dvije ponajbolje ekranizacije romana Johna Grishama ("Vrijeme ubijanja", "Klijent"), nekoliko dobrih ("Zemlja tigrova", "Priča o Veronici Guerin"), kultnih ("Vatra svetog Elma", "Izgubljeni dječaci", "Tanka linija smrti") i intrigantnih filmova ("Osam milimetara" kao metafilmski "Sedam").

To samo potvrđuje da je Schumacher za života bio nedovoljno cijenjen režiser, hollywoodski autsajder, maher iz (Batmanove) sjene, nikad smatran autorom unatoč nekim primjetnim autorskim crticama i osob(e)nom pristupu filmu (podcijenjeni "Nepodnošljivi prijatelj" s Robertom De Nirom i "transseksualnim" Philipom Seymourom Hoffmanom).

Karijeru je započeo kao kostimograf, a u ulozi redatelja skrenuo je pažnju na sebe filmom "St. Elmo's Fire" (1985.), jednom od boljih poststudentskih drama o ulasku u svijet odraslih unutar kinematografije osamdesetih kojom je trasirao karijere Roba Lowea, Demi Moore i Emilija Esteveza, što će na prijelazu u devedesete i dvijetisućite napraviti sa "zgodnom ženom" Juliom Roberts ("Flatliners", "Dying Young") i Colinom Farrellom ("Tigerland", "Phone Booth").

Zaigrani vampirski mladenački horor "The Lost Boys" Schumacher snima 1987. pod utjecajem MTV-ja i nameće se kao najveći takmac spotovsko-neonskim redateljima epohe, Adrianu Lyneu ("Flashdance") i Tonyju Scottu ("Top Gun"). Spotovštini i neonu vratio se u dvama "Batmanima", koji, istina, nisu neko cvijeće, ali njegov pristup pokazuje kakav je bio kao redatelj.

Umjesto da napravi doslovnu presliku Burtonovih mračnih filmova, Schumacher radi nešto sasvim drukčije i pretvara Viteza tame (Val Kilmer, George Clooney) u akcijsku figuricu na božićnom drvcu, suprotstavivši ga živopisnim "krampusima" (Jim Carrey, Tommy Lee Jones, Arnold Schwarzenegger). A ako to nije bilo dovoljno subverzivno, podsjetimo kako je Batmanovo odijelo imalo izražene bradavice i da je njegov odnos s Robinom bio rubno homoerotski.

Gay redatelj ostavio je vlastiti pečat u srcu Hollywooda i visokobudžetnih blockbustera koje je promatrao kao šarene artikle, proizvode u "McDonald'su" kakvima će Michael Douglas, sam protiv svijeta, očitati lekciju, kao i čitavoj Americi i (ne samo) američkom društvu. "Falling Down", jedan od najboljih filmova devedesetih, pokazao je još 1993. da je Schumacher umio zamahnuti bejzbolskom palicom na svijet oko sebe koji je zapeo u beskrajnom danu ludila.

Izdvojeno

06. kolovoz 2020 03:06