Akcija Spašavanje bunje u Njivicama: Ljudi, neka svatko uzme svoj kamen...

Akcija

Kad su zimus radovi na trasi vodovoda duž Magistrale u Njivicama okrznuli jednu bunju, jedan ćemer do tada tek donekle vidljiv onako urastao u kamenjar i šikaru, mnogi su pomislili: aj ća! Još će jednog odniti vrag!

Ali nije.
Poduzeće "Vodovod i odvodnja", odnosno njihovi izvođači radova, bunju su zaobišli premda je njezina južna strana koja je bila urasla o okoliš ipak ranjena. Dr. Jadran Kale, etnolog "zavjetovan" suhozidnoj gradnji, gradnji naših težačkih predaka, obratio se Konzervatorskom odjelu, premda je i sam znao da ta bunja nije zaštićena kao kulturno dobro, a pročelnica Angela Bujas tada nam je rekla da je u svakom slučaju jasna ne samo njezina vrijednost, nego i vrijednost suhozidne gradnje uopće.

Dr. Jadrana Kalu, kustosa u Muzeju grada Šibenika i docenta Odjela za etnologiju i antropologiju Sveučilišta u Zadru, motivirala je naročito činjenica da se ta bunja, u kontaktnoj zoni predloženog kulturnog krajolika Srime, nalazi najbliže Magistrali, dakle prometnici s koje je vidljiva svakom putniku namjerniku, samim tim i turistima.

Tragajući za mogućnostima spasa ove bunje, Jadran Kale je potražio informacije o vlasniku.
Ispostavilo se da se ćemer nalazi na posjedu mnogih Ninića, potomaka tri brata Ninića koja su imala zemlje od brda gdje se nalazi Sveti Vid, pa do mora.



– Nismo ni znali da je to na našoj zemlji jer naše se polje nalazi s druge strane Magistrale. Ona je, nekad davno, presjekla te zemlje naših djedova i tako se bunja našla s druge strane.

Koliko je vlasnika? To zna Jadran Kale. On je sve to istražio, a njegova energija i motivacija za spas tih naših starih bunja i suhozida je nevjerojatna! Znam da smo među vlasnicima, na primjer, Tomislav Ninić, danas ravnatelj Cvjetnog doma, zatim Iris Živković, predsjednica Općinskog suda, rođena Ninić, kao unuka jednog od ta tri brata Ninić, tu smo moja familija i ja... ima nas dosta upisanih na toj parceli gdje se nalazi bunja. Sestra i ja imamo i manje bunje u svojim poljima, ali one propadaju, a mi ne znamo kako ih spasiti, i tko to uopće više zna!

E, sad, kako je svibanj mjesec u kojem rečeni dr. Jadran Kale organizira razne akcije spašavanja, obnavljanja i upozoravanja na suhozide i bunje, tako je nekidan zajedno s Ninićima opasao, kako on kaže, "Nin'-ća ćemer" golemim transparentom kojim se svi Nin'ći, ali i drugi ljudi dobre volje, pozivaju da dođu pomoći u obnovi te bunje. Tada će moći i naučiti nešto o tome kako se to radi.

Na transparentu sve piše: ćemer je iz 1940., a slavni popravak pod naslovom "Svatko svoj kamen", u suradnji s Muzejom grada Šibenika, održat će se u subotu 26. svibnja.

Moglo bi to biti obiteljsko okupljanje Ninića, al' ima tu i jedna, za ovu novinarku otegotna, okolnost: u prošlom tekstu, kad je bunja "iznikla" iz okoliša i našla se usred razrovanoga gradilišta, a Tomislav Ninić govorio kako bi se, ako dođe do radnih akcija, moglo baciti "bugve na gradelje" – ova se novinarka obvezala donijeti marendu, a ko zna 'oće li toga dana na peškariji biti bugava!?!


Što piše u zemljišniku
Prema stanju u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku Nin'ća ćemer vlasništvo je njih dvanaest.To je ono što je u zemljišniku, no postoje knjižni vlasnici a mogu postojati i izvanknjižni, pa se broj vlasnika parcele na kojima je ova bunja sagrađena, mogao i povećati!
Baš nas zanima hoće li to doći do izražaja na radnim akcijama najavljenim za 26. svibnja.

Naslovnica Baština