Prvi dio projekta "Obnova vratnica i portala u staroj gradskoj jezgri" što ga je 2016. godine započeo Grad u suradnji s restauratorom Zvonkom Mijićem a pod konzervatorskim nadzorom, bliži se kraju.
Na redu su još dvije vratnice s portalima, u Zagrebačkoj 3 i Barakovićevoj 1. No, s tim neće završiti ovaj svake hvalevrijedan posao: u pripremi je nastavak s još dvije gradske vratnice i portala jer Grad je, kaže Mijić, već osigurao novih 150 tisuća kuna što će biti dostatno za još dvoja vrata i dva portala.
Međutim, Zvonko Mijić nije zadovoljan.
Brojne devastacije
– Brži je tempo kojim stara gradska vrata nestaju, nego onaj kojim ih obnavljamo i, uopće, nastojimo zaštititi i osigurati da ostanu na svom mjestu. Ovako računam: otkad traje ovaj projekt, a to su dvije godine, mogu nabrojiti više starih vrata koja su skinuta, odnesena, bačena... Znači ako se nastavi tim tempom, za desetak godina stara gradska jezgra ostat će bez starih, originalnih vratnica, a često to uvjetuje i opstanak, odnosno očuvanje kamenih portala – govori Mijić.
Najviše devastacija događa se u sezoni uređenja sve novijih i novijih apartmana u gradu a to je, kaže Mijić, upravo sada! Nezadovoljan je i sudbinom starih vrata na palači Divnić, odnosno novom hotelu "King Krešimir", no i vratnica na obližnjem Muzeju pobjede. Za hotelska, kaže, da su okrenuta prema vani što nikad nisu bila, zamjera oštećenje kamenog portala prilikom demontaže, no nadasve je nezadovoljan činjenicom da su stara, originalna vrata odnesena drugamo a molio je vlasnike da ih vrate u Šibenik. Želio ih je restaurirati (premda su, kaže, obnovljena prije 7 godina) i u suradnji s konzervatorima možda postaviti negdje drugdje, gdje se uklapaju, svakako u staru gradsku jezgru. Vlasnici su obećali, ali vrata nisu donijeli – kaže Mijić.
Investitor obnove palače, tvrtka "Palača Divnić" d.o.o., pak, kaže da žali što je komunikacija s restauratorom Mijićem bila neugodna i da bi u protivnom sigurno bilo više dobre suradnje pa tako i koristi za stara vrata. Na pitanje zašto ih nisu u vratili u Šibenik odgovaraju da će u suradnji s konzervatorima razmotriti mogućnost da ih prezentiraju u svom vanjskom, ili, pak, u unutarnjem prostoru. I sve drugo su, kažu, radili strogo u suradnji s konzervatorima pa su po njihovim napucima nastale i nove vratnice i njihova orijentacija otvaranja prema vani.
U oko, zaista, upadaju vrata Muzeja pobjede u Ulici Nikole Ružića, koja spajaju Medulić i Goricu. Restaurator Zvonko Mijić na njih je s pravom ljut.
'Sad ih moramo otrpiti'
Zašto nisu obnovili stara nego su postavili nova i potpuno atipična vrata – pitamo Zorana Restovića, predsjednika Saveza antifašističkih boraca i antifašista.
– Istina je da sadašnja vrata ne izgledaju bogzna kako, no stara nisu bila ni zaštićena ni evidentirana, bila su obična daščana vrata. Mi smo, pak, željeli napraviti vrata od pune hrastovine i u skladu s mjestom na kojem se postavljaju, ali nam je izvođač tri dana prije otvorenja donio – ova! Sad ih neko vrijeme moramo "otrpiti" premda smo odlučili, kad budemo imali novca, napraviti nova, i lokacije dostojna, vrata.
Zvonko Mijić upozorava da su mogli obnoviti i stara. I da iz stare gradske jezgre stara vrata upravo ovako nestaju. Nestaju, kaže, i mnogi obrađeni i profilirani dijelovi kamenih portala, dovrataka, prozorskih pragova... Sve je evidentirao i napravio fotografije. Valjda je jedini u gradu koji se tim bavi, s pravom je i ljut jer se dopušta da tako nestaju mnogi, ako i nezaštićeni ali svakako vrijedni, dijelovi vanjske opreme kuća u staroj gradskoj jezgri.
– Upravo zbog plana za ovu godinu bilo mi je važno da se Gradu vrate stara, barokna vrata s palače Divnić, i žao mi je što se to nije dogodilo. Ona su vlasništvo vlasnika hotela, ali su na neki način i vlasništvo ovoga grada. Ovako nepovratno gubimo dijelove gradske kulturne baštine koja je, poznato je, najveći razlog posjeta turista, pa tako i njihova boravka u gradskim hotelima. Ali, ne samo zbog turizma, na svaki smo način dužni sačuvati ono što smo naslijedili, i ne dopustiti da nam grad u budućnosti više sliči na "Kaufland" nego na prvi samorodni hrvatski grad – kako mu često tepamo.
Mijić smatra da se slučajevi devastacije ne sprječavaju, ni pravovremeno, ni na pravi način, pa razmišlja obratiti se UNESCO-u koji je zaštitio katedralu ali i pripadajući dio stare gradske jezgre.
