Ako ste gledali “Prosjake i sinove” ili ih čitali u Raosovu originalu, onda znate sve što trebate znati o domaćoj ekonomiji. U njoj egzistiraju samo dvije vrste. Jedni su šverceri i prevaranti, utjelovljeni u Matanu, koji jedini u nas mogu opstati, i opstaju, te s druge strane, javni sektor, državna služba, uhljebi, zovite ih kako hoćete, utjelovljen u “vičnoj i vikovičnoj” njegovoj Dektivi. I Matan kao biži, Dektiva ga vata, a oni – crkava Matan od smija, misleći na građane – oni to plaćaju. Neefikasnu državu, s kojom se svi sprdaju i rugaju, kao što se rugaju s Dektivom, smiju mu se, jer spretnog švercerskog farabuta može uvatit jedino za ‘niku stvar’. Kao što je kod nas jedino i mogla s raznim Kutlama, Tutlama Mutlama, vazda Gazdama i raznoraznim dobitnicima “Zlatnih kuna”, za velebne uspjehe u gospodarstvu, među kojima i mi u Šibeniku imamo konja za trku, Ivu Deana. Što je u roku od 15 dana prošao put od toga da njegovoj “Rivijeri” HGK uruči priznanje, zlatnu plaketu za izniman doprinos razvitku hrvatskoga gospodarstva, povodom 50. godišnjice rada, do toga da mu ime i slika, kao većinskog vlasnika te hotelijersko-turističke tvrtke, osvane na naslovnici Jutarnjeg lista u nimalo zlatnom kontekstu.
Šetnja utroje
Proglašen je najvećim hrvatskim dužnikom od kojeg vjerovnici potražuju vrtoglavih 169 milijuna kuna. Bilo je to 2013. godine, a simbličan kraj Deanova carstva, nakon kaznenih prijava po raznim osnovama, uslijedio je tek ovih dana, ulaskom novog vlasnika, Poljaka Pavela Pawela Piotra Bryje, odnosno njegove tvrtke “Mobilia” u posjed hotela “Krka”. I šetnjom gradskih otaca, gradonačelnika Željka Burića, s dogradonačelnicima Miletom i Rakićem, po njegovim derutnim “ostacima” – koji se ne mogu popravljati, nego ih treba rušiti – kako je brzinski zaključio doktor. Što ti je oftalmolog! Dovoljan mu je samo jedan pogled da vidi ono za što statičarima trebaju godine školovanja i komplicirani programi za izračune. Uostalom, da nije takav, zar bi on ovako daleko dogurao. Dalekovidan, vidi u budućnost. I visoko leti, jer mu sve ide na ruku. I kao takav, želi vjerovati da će ovaj hotel, “koji je zaista bio personifikacija svega lošeg što se Šibeniku događalo, postati preslika svega dobrog što se događa u Šibeniku”. U tom je smislu došao i pokazati svoju podršku “novom vlasniku”, a išla su sva trojica vjerojatno zato da ne bi ispalo da gradonačelnik ima u tome nešto osobno. Grad pruža ruku investitorima, pomaže im u borbi sa zaprekama, čak i kad je s druge strane Konzervatorski odjel, Ministarstvo kulture i Zakon o zaštiti kulturnih dobara. Koji štiti hotel. Od rušenja. Barem ovog izvana, u smislu fasade i postojećih gabarita. Gradonačelnik to voli – davati podršku. Svima. Kao što je dao podršku i Zoranu Popoviću i Anti Mioču da izgrade hotel ‘Bellevue’ u susjedstvu. I Ini da ostavi pumpu u produžetku, na rivi, s druge strane ceste, i njoj je dao podršku. Na što su Mioč i Popović čupali kose. Ali, jebi ga, to je gradonačelniku trebalo da bi mu Ina dala TEF, odnosno oprostila dugove. Poslije to ionako više nije bio njegov problem, nego Željka Dulibića, ravnatelja Županijske lučke uprave. Grad ne upravlja obalnim pojasom, pa izmještanje pumpe nije u njegovoj nadležnosti. Što se njega tiče, mogu je staviti gdje hoće. Imaju njegovu punu podršku. Za što god to bilo. Očito, naš se gradonačelnik osjeća nikad jači. Uz stotine milijuna kuna investicija i grad koji kao da se gradi nanovo, iz temelja. Pa daje izjave čak i kad ga nitko ne pita za njih. Za razliku od naših konzervatora. Koji šute, čak i kad im novinari traže izjavu, komentar na gradonačelnikove izjave, kao što je od njih i Ministarstva kulture tražio kolega Marko Podrug sa Šibenik IN-a.
Samo penzioneri govore
Jedini koji su u nas dovoljno hrabri da nešto komentiraju su penzioneri, umirovljenici, poput Gustava Červara, poznatog arhitekta i urbanista. Koji je kazao: “Hotel ‘Krka’ se ne može rušiti, to je zaštićeno kulturno dobro! Ako je nešto proglašeno spomenikom, onda se to sanira, rade se građevinske, statičke ili protupožarne rekonstrukcije po posebnim uvjetima. Postoje procedure kako se to sanira, ali rušenje nije opcija. To je moje mišljenje, a to je i po zakonu.” S ovim će se vjerojatno složiti i dr. Željko Burić za koji dan, tvrdeći kako se on nije ni zalagao za ništa drugo do poštivanja zakona. I rušenja zgrade bivšeg hotela “Krka” iznutra uz zadržavanje vanjskog izgleda. Ako ga uopće itko za to bude više i pitao. Ima on već spremno neko novo gradilište, novi projekt iz rukava, nove milijune, već koliko sutra...