- Mišaj! - vikalo bi se na tomboli u KK-u u Šibeniku, tamo negdje osamdesetih godina, točno nasuprot današnje knjižare VBZ, u prostoru koji je do jučer bio restoran, a danas je dio katedralnog Muzeja ‘Civitas sacra’, dok još na svakom kantunu nije bilo kladionica i kladomata, ka danas. Ali se i onda, ka i danas, na takvim i sličnim mistima vrtila dobra para. I to ‘na crno’. Da bi se - po principu ‘halbe trinken, halbe šarcu geben’ - financirao sport. A nešto su tu zuba imali i oni što su se muvali oko tih aktivnosti. Dakako, vikali bi oni nezadovoljni, oni koji gube, oni čiji se brojevi na karteli nikad ne bi potrefili s onima koji bi se izvukli, da (u)peškaju makar ‘cinkvinu’. Pa su im uvik bili krivi ‘lopovi’ šta namištaju, sebi i svojima, zna se kojima, pa izvlače brojeve iz vriće ‘po redu’. Uvik isti dobivaju! Šta ne mišaju? Mišaj! Mišaj! Takvima je bilo teško objasniti da je to takva igra u kojoj uvik dobivaju samo oni koji drže vriću, mišali ne mišali. Kako onda, tako i danas...
Kako to, kako to?
Jer, da se u Šibeniku ipak ‘miša’, potvrdio je i izbor dekana šibenskog Veleučilišta. Na kojem je pobijedio mlađahni Ljubo Runjić! I sad svi šute, svi se prave kao da se nije dogodilo ništa, ali jest iako mnogi još ne kuže kako se to dogodilo. Nestranački autsajder, a izvuklo ga iz vriće pored stranačkih uzdanica, dosadašnje v.d. dekanice Tanje Radić Lakoš i Branka Perana, bivšeg policajca, koji zna o svakome svašta.
Kako to, kako to – pitao bi sada Vojko V.? Njih dvoje, oboje HDZ-ovci, pa - ništa. Treći HDZ-ovac, Ivica Poljičak, državni tajnik u Ministarstvu kulture, povukao se sam – nije se ni javio na natječaj. Zapravo, kad se malo bolje pogleda, na Veleučilištu je pobijedilo – samoupravljanje! I zbor radnih ljudi. Koji se gotovo jednoglasno opredijelilo za Runjića! Od 37 njih 35. I šta bi ti sada, da si na mistu Nediljka Dujića, šefa HDZ-a? Ništa! Primio bi to k znanju. Viša sila. A protiv nje ne možeš. I pustio da stvar ide svojim tokom. Tako je i bilo. Nakon skoro jednoglasnoga stručnog vijeća, uslijedilo je jednoglasno Upravno vijeće. Kojim dirigira ministrica Blaženka Divjak. Jednoglasno za Ljubu Runjića!
Bit će i ona nekog pitala – šta ćemo, koga ćemo? Šta ću reć ljudima u Upravnom vijeću? Ili mislite da nije nikog ništa pitala?! Nego da je slušala Stručno vijeće! Je, jednako onoliko koliko ga je u svom mandatu, od 2011. do 2014. slušao njezin prethodnik Željko Jovanović, SDP-ov ministar znanosti obrazovanja i športa, koji je tri puta odbijao potvrditi HDZ-ovca Ivicu Poljička, nakon što mu je Stručno vijeće tri puta davalo većinu glasova za dekana Veleučilišta. Summa summarum, Šibenik nije dobio samo novog dekana Veleučilišta, novi, perspektivni kadar, koji ima samo 35 godina, koji je doktorirao u 30., kojeg je ‘oteo’ Splitu i kojeg ima šansu čvršće vezati uz sebe - pa zato smo uostalom i osnivali Veleučilište, da bude rasadnik kadrova i privlači u Šibenik mlade, perspektivne i obrazovane ljude, kako studente, tako i profesore, intelektualnu kremu i elitu, koji će dignuti ovaj grad na novu, višu razinu.
Šansa je tu
A dobio je i ministra Ivana Malenica, koji je s Runjićevim izborom, koji se njemu piše, pokazao da ne misli – ni u Zagrebu, ni u Šibeniku - biti fikus, nego da je u stanju i kadrovirati i lobirati, jednom riječju ministrirati, te da na njega valja računati kao na ozbiljnog igrača u vremenu koje dolazi. I da nije Dujićevo jednokratno rješenje za Plenkovićevo osvježenje.
Dapače, Šibenik nikad nije bio jači što se tiče kadrova u Vladi i Zagrebu – tu su dva ministra, pored Malenice i Marko Pavić iz Zatona, koji drži kesu regionalnog razvoja i Fondova EU-a, već spomenuti Ivica Poljičak, kao državni tajnik, državna tajnica Josipa Rimac, pa Ante Parat, kao zamjenik predsjednika Nadzornog odbora ‘Hrvatskih cesta’. Pri čemu nije bitno što je Vlada slaba. Dapače, jaka Vlada ne daje nikom ništa, nego uzima, provodi reforme. A slaba - upravo suprotno - dijeli svima, ‘miša, nadajući se da će opstati, dobiti potporu i glasove. Zato je i bitno imati blizu ‘svoga’ pored onog koji drži vriću. Do jučer su to bili Zadrani, je li sad došao red i na nas? Šansa je tu, samo je treba iskoristiti...
