Omalovažavali su ga, prešućivali, pa čak i s guštom strasno mrzjeli podjednako i oni iz HDZ-a i oni s lijeve strane političkog spektra, koji su toliko lijevo da im je čak i centristički HDZ – ustašija. S podsmijehom su ga spominjali – Zeko hop, Zeki Peki. I jedni i drugi bili su složni u tome tvrdili da HDZ-u sve duguje, da bi bez njega bio niko i ništa, da ga je na njihovu listu utrpala crkva, biskup, i podvalila im ga u Sabor, a sad pljuje po njima i po Plenkoviću. Bezveznjak, ekshibicionist koji će brzo izgorjeti, brzopleti bukač bez budućnosti. Pa, sad kad su njegovi suverenisti rasturili na izborima za EU – dobili jednog europarlamentaraca, drugog izgubili zamalo - tvrde opet isto. Te da se krije iza Ruže Tomašić, da je bez nje niko i ništa, da je poletio, da nogama ne tiče zemlju, slava mu udarila u glavu, umislio da je faktor, napao Kajtazija na konferenciji za tisak...
Krivo, krivo!
No, prevarili su se. Kao i toliko puta dosad kad je on u pitanju. Hrvoje Zekanović nova je zvijezda i uzdanica hrvatske desnice. I to tolika da je na portalu direktno.hr označen kao oonaj koji bi trebao ujediniti hrvatsku desnicu i povesti je tako ujedinjenu na parlamentarne izbore. I to s prilično premoćnom većinom od 30 posto glasova, na prilično respektabilnom uzorku od 20 tisuća birača, odnosno čitatelja ovog portala, koliko ih je ukupno glasovalo. Sve to u konkurenciji desnih teškaša kao što su Bruna Esih (dobila samo 4 posto glasova), Zlatko Hasanbegović (dobio 16 posto glasova, skoro duplo manje od Zekanovića). Isto toliko na ovoj je anketi dobila i već spominjana Ruža Tomašić.
Dakle, Zekanoviću ne samo da nije naškodio okršaj s Kajtazijem u Saboru, nego ga je digao, vinuo u visine. Na desnoj stani političkog spektra baš su tražili takvog fajtera, neustaršivog, lika koji se ne libi ući u fajt, u okršaj... Tko ostaje. Karamarko je mutavac, Bruna i Ruža su ipak cure. Hasanbegović – a pogotovo Davor Ivo Stier - je ipak malo previše intelektualan, jest on BBB, ali ipak nije "street fighting man", kao Zeko, koji je također izrastao iz te supkulture, navijačkog miljea, šibenskih Funcuta. Pun energije, neumoran, radišan, vođa, organizacijski se i opretivno u politici školovao prikupljajući potpise za Željku Markić. Već prekaljen, u Šibeniku je natjerao HDZ da promijeni, odnosno oduzme ime Poljani Maršala Tita, pa se bez pardona na HTV-u verbalno pokefao s Danijelom Ivinom, pa otkazao Plenkiju – koji je tada bio u naponu snage, kao nekoć Sanader – poslušnost oko ratifikacije Istanbulske konvencije.
HDZ-ovci su mi već tada rekli pa-pa – zauzimao je mjesto na saborskoj listi jednom njihovome – ali za razliku od njih koji su čučali iz prikrajka, Zeko je stavio muda na panj. I umjesto da ostane bez njih, danas profitira. On je jedini sa šibenske političke scene koji danas nešto znači i na nacionalnom planu. Ako izuzmemo tu Nediljka Dujića, koji je u ZG-u formacijski, zbog snage domaćeg HDZ-a koji je ujedno i vladajuća stranka u državi.
Teško gore, lako dolje
HDZ-ovci bi na narednim izborima mogli biti sretni da im Zekanović ponovno uzme samo jedno mjesto na zajedničkoj listi. Jer, mogao bi im uzeti puno više.
Kada se zbroje glasovi koje su u Šibeniku zajedno dobili njegovi suverenisti – skoro 13 posto – pa im se dodaju Esih – Hasanbegovićevih nešto više od pet posto, pa još glasovi Marijane Petir, eto njih već na dvadest posto. Pod komandom Hrvoja Zekaonovića.
Dodajte tome da je dvadeset posto na ovim izborima prošao i SDP, da se u igru vraća i Franko Vidović, koji zna kako se pobjeđuje HDZ – koalirajući i s HSP-om ako treba, kao što je i zadnji put napravio – onda HDZ sa svojih 30 posto na ovim zadnjim izborima, ima razloga za brigu. Tim prije što mu tih 30 posto nije loš, nego jako dobar rezultat. Što znači da jako teško može rasti, a puno lakše – padati.